Osnivačicca Fonda za humanitarno pravo i direktorica REKOM mreže za pomirenje Nataša Kandić najavila je da će 9. novembra biti uklonjen mural osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću u Beogradu. Ovaj mural nalazi se na jednoj stambenoj zgradi u centru grada, na Slaviji. 

Prema navodima Nataše Kandić, stanari ove zgrade više puta su se obraćali beogradskim vlastima, tražeći da se mural ukloni. Međutim, beogradskim ocima po svemu sudeći nije jasno zašto bi ovaj mural nekome smetao, tako da do sada nisu poduzeli ništa na njegovom uklanjanju.

- 9. novembra 2021.brisaćemo mural Ratku Mladiću, da vidimo sme li ministar Vulin da dođe i brani sliku svog "heroja", napisala je Kandić na Twitteru.

U komentarima koji su uslijedili ispod ove objave ima i čestitki zbog najave ovakvog poteza, ali i uvreda, pa i prijetnji u stilu: "Ne treba Vulin slati policiju, ima ko će braniti heroja". Međutim, svi, pozitivni i negativni, komentari spadaju u uobičajeni "folklor" na društvenim mrežama.

Međutim, dva od njih se izdvajaju po svojoj monstruoznosti.

Korisnica Twittera je napisala: "Odlična ideja. Odmah posle nacrtajte ovo.

Ispod ovog teksta postavila je fotografiju nadgrobnog spomenika sedmogodišnjeg Petra i petogodišnjeg Pavla Golubovića. Za one koji ne znaju, ili se ne sjećaju, radi se o dječacima iz Konjica koje su ubili zločinci iz redova policije BiH. Njih su zločinci iz sastava Specijalne jedinice policije, koja je bila pod kontrolom gradskih vlasti, zajedno sa njihovim roditeljima Đurom i Vlastom Golubović odveli iz kuće u julu 1992. godine. Na samo nekoliko kilometara od kuće streljali su ih. Međutim, zločinci u svom krvavom pisru nisu primijetili da je Petar ostao nepogođen. On se uspio domoći puta i krenuo je potražiti pomoć. Međutim, prvi na koje je naišao bili su policajci. Oni su nesretnog dječaka predali njegovim krvolocima, koji su završili "posao".

Ispod ove slike korisnik Twittera je, kao odgovor napiao: Može i ovo".

Kome su djeca bila kriva/Printscreen/

Ispod ove rečenice postavio je fotografiju nišana Fatime Muhić iz Srebrenice. Radi se o najmlađoj žrtvi srebreničkog genocida. Živjela je samo nekoliko sati prije nego što su joj krvoloci oduzeli život. Njena majka Hava porodila se u UNPROFOR-ovoj bazi u potočarima, u vrijeme kada je već počeo pokolj u izvedbi Ratka Mladića i njegovih falangi. Zločinci su tek rošeno dijete oduzeli od majke. Njeni posmrtni ostaci pronađeni su u jednoj od masovnih grobnica u koje su zatrpavane žrtve srebreničkog genocida. Njena majka Hava i otac Hajrudin preživjeli su genocid. Fatima je ime dobila tek nakon ekshumacije.

Kad se znaju ove dvije potresne priče o dva monstruozna zločina, postavlja se pitanje kako neko može koristiti ubijanje troje nevine djece za nacionalen političke obračune. Zar smo postali toliki neljudi, da nam ni mrtva djeca ne predstavljaju svetinju u koju se ne dira? Zar smo toliko izgubili kompas da smo spremni i mrtvu djecu valati po blatu naših "ratova" po društvenim mrežama. Zar...