Begija Smajić jedina je Bošnjakinja i prva žena s hidžabom u Narodnoj Skupštini Republike Srpske (NSRS). Njen glas itekako se čuje i često smeta vladajućem režimu u manjem bh. entitetu. Tako je bilo i na nedavnoj sjednici NSRS-a kada su narodnoj poslanici izrečene tri opomene tokom diskusije, od čega su dvije zbog spominjanja Milorada Dodika.

Svakako treba se prisjetiti i ranijih sjednica kada je Smajić tokom rasprave o prijedlogu o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma kazala kolegama u NSRS-a kao će njihovu djecu biti stid njihovog primitivizma, ali nju ne.

O ćirilici, Inzkovom zakonu, životu u Srebrenici, iskricama među Bošnjacima u Srebrenici, Dodiku…za “Slobodnu Bosnu” govorila je narodna poslanica Begija Smajić.

ODNOSI BOŠNJAKA I SRBA

Koliko je donošenje Inzkovog zakona poljuljalo odnose Srba, Bošnjaka i Hrvata u entitetu Republika Srpska?

-Izmjene i dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, koje je donio Valentin Inzko, kolokvijalno nazvan „Inzkov zakon“ ni u kom slučaju nije uticao na svakodnevne međuljudske odnose Bošnjaka i Srba. Galamu oko tog Zakona dižu ideolozi i provoditelji velikosrpske nacionalističke politike. Oni se ne žele odreći te politike, a samim tim ni zločina i zločinaca koji su je sprovodili u ratu protiv bosanskohercegovačkog društva i države 1992-1995. godine. Dakle, različita su ponašanja „običnih“ ljudi od političkih elita.

Nedavno je usvojen i Zakon o zaštiti ćirilice. Žestoko ste reagovali u NSRS-a, a nakon toga Bošnjaci i Hrvati pokrenuli su pitanje ugrožavanja vitalnog nacionalnog interesa... Vaš komenta?

- Jezik je nešto puno jače od zakona, bilo da ga zakon štiti ili negira. Ja nemam problem što neko svoj jezik naziva srpskim i što piše ćirilicom, imam problem što mi se oduzima moje pravo da kažem kako ja pišem i kako nazivam jezik kojim govorim.

Zakon o zaštiti očuvanju i primjeni jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma je samo jedan od segmenata velikosrpske nacionalne politike koja želi da dominira, a ne da gradi društvo ravnopravnih građana, naroda, jezika i pisama. Ni od koga nije ugrožena ćirilica kao pismo, a ni jezik srpskog naroda. Ovim zakonom se želi prisvojiti ćirilica kao ekskluzivno pismo jezika srpskog naroda, što nije tačno. Mnogobrojni su srednjovjekovni tekstovi pisani bosanskim jezikom i bosančicom kao posebnim oblikom ćiriličnog pisma.

Pomenutim zakonom se doprinosi ne samo diskriminaciji bosanskog jezik i hrvatskog jezika i latiničnog pisma, već se narušava i načelo konstitutivnosti naroda u entitetu RS, jer su upravo jezik i pismo bitni elementi konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda.

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik za Bošnjake je rekao da su konvertiti i podanički narod, a ne državotvorni. Koliko su ovakve riječi opasne po Bošnjake koji žive i rade u entitetu Republika Srpska?

-Ne treba svaku Dodikovu tvrdnju prihvatiti kao tačnu, jer on vrlo često govori nebuloze da mu se mnogi češće smiju nego dive. Istina, njegovom omalovažavanju treba odgovoriti istinom i ponosno. To nije teško, jer Dodik najčešće iznosi neistine. Da ne kažem kako se to u orginalu kaže na bosanskom jeziku. Bošnjaci nisu nikakvi konvertiti, ni u etničkom, nacionalnom, ali ni u religijskom smislu. Neka malo Dodik i njemu slični pročitaju najosnovnije historijske činjenice, pa će vidjeti da su svi stanovnici Bosne sve do druge polovine 19. stoljeća, u etničkom smislu, Bošnjaci katoličke, pravoslavne i islamske vjere. Ove tri vjere nisu konvertitske, već pripadaju stablu Abrahamovske, odnosno Ibrahimu a.s. vjere.

Ako je neko konvertit onda je to Dodik. U etničkom smislu. Neka nađe i pokaže i jedan dokument prije druge polovine 19. stoljeća da su njegovi preci Srbi, a neka nam i kaže odakle su i šta su bili njegovi preci.

Bošnjaci koji žive u entitetu RS su neustrašivi i za njih ni u kom smislu takve izjave Dodika nisu opasne, jer oni su nadživjeli politiku onih koje danas slijedi Dodik.

Milorad Dodik (Foto: Slobodna Bosna/Samir Saletović)

GRAĐANI SE MORAJU OGRADITI OD DODIKOVE POLITIKE

Šta mislite da li će Dodika koštati vlasti svi dosadašnji ispadi?

-Očekujem da se građani entiteta RS ograde od politike koju vodi Dodik, a način zato su svakako izbori. Ne želim da vjerujem da je ovakvo ponašanje Dodika slika i prilika onih koji su glasali za njega, ili možda ipak jeste. To će nam pokazati izbori. Zdrav razum treba da osudi one koji kreiraju nestabilno stanje u državi. Zbog njih nam mladost masovno odlazi u EU pod NATO zaštitu, protiv koje se silno bori režim Milorada Dodika, a da ne govorimo o slučaju liječenja građana umjesto medicinskim industrijskim kiseonikom.

Često smo svjedoci i nesloge među Bošnjacima u Srebrenici. Najbolji primjer je smjena Ćamila Durakovića i imenovanje Salke Tursunovića na njegovo mjesto. Vaš komentar?

-Sadašnja politička situacija u Srebrenici je najvidljivija kroz smjenu predsjednika SO gospodina Durakovića izabranog srpskim i bosnjačkim glasovima i izbor sadašnjeg predsjednika gospodina Tursunovića samo srpskim glasovima. Ovakav politički proces u Srebrenici nije od jučer. U prošlom sazivu SO Srebrenica u vlasti je bila bošnjačka manjina sa srpskom većinom, samo je sad taj problem izražajniji i vidljiviji.

Salko Tursunović je djelovao u u koaliciji „Moja adresa Srebrenica“ kao član SBiH.

Stranka za BiH čiji sam i ja član je formirana da čuva, brani i odbrani BiH kao državu, zato smo odmah donijeli Odluku o brisanju iz članstva gospodina Tursunovića, jer je strateško političko opredjeljenje SBiH da na predstojećim izborima nastupamo zajedno sa ostalim probosanskim strankama u etitetu RS.

Živite i radite u Potočarima kao nastavnica matematike i fizike. Gledajući na Vas može se reći da zajedničkog života u Srebrenici ima. Da li je to tako? Koliko je teško na leđima nositi teret rata?

- U sferi svakodnevnog života Srbi i Bošnjaci sasvim normalno komuniciraju, zajedno rade, druže se, pomažu se, koriste usluge jedni drugih, ali kad se iz sfere svakodnevnog života uđe u sferu politike, onda nastaju problemi. Velikosrpska nacionalistička politika želi da dominira na način da institucionalno diskriminira Bošnjake i ne želi da gradi demokratsko bosanskohercegovačko društvo gdje će svi sastavni dijelovi (narodi, vjere, kulture, jezici, pisma, tradicije,...) biti ravnopravni.

- Kao neko ko radi sa mladim ljudima, šta možete reći koliko su djeca Srebrenice spremna na zajednički život?

-Svakodnevno svjedočim da su djeca Srebrenice spremna na zajednički život, oni su najnevinija bića i žele da žive bez mržnje u miru i slozi, zato niko nema pravo da im to uskrati. Djeca Srebrenice idu zajedno u vrtić i školu, treniraju zajedno razne sportove, nastupaju zajedno u KUD-u „Vaso Jovanović“, igraju u FK Guber, druže se u slobodno vrijeme, zajedno odlaze na utakmice, izlaze na ista mjesta.

Razgovarala: E. KOKOR