Dok Srbija kao vojno neutralna država, okružena NATO zemljama i bez ikakvih bezbjednosnih razloga uporno troši novac na mahom zastarjelo naoružanje, Vojska se suočava sa daleko ozbiljnijim kadrovskim problemima. Ko će koristiti svo to naoružanje ako je evidentan nedostatak stručnih kadrova, pitanje je na koje trošadžije državnog novca nisu ni pokušale da odgovore.

Cijena modernizacije Vojske Srbije, kada se uračuna sve što je od 2016. godine pa do danas potrošeno, ali i planirano za narednu, iznosi 2.084 milijardi eura, piše vojni analitičar Aleksandar Radić. Zašto se Srbija kao vojno neutralna država okružena NATO zemljama godinama unazad naoružava, sa kim to planira da ratuje i zašto su izdavanja za vojsku iz godine u godinu sve veća, pitanja su koja je nedavno nametnuo i sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je iz Niša najavio kupovinu novog naoružanja.

Drugog dana posjete nišavskom okrugu, 12. decembra, Vučić je najavio da će Srbija nabaviti još oko 30 helikoptera u 2022. i 2023. godini i da će biti helikopterska velesila u regionu. „Veliki broj helikoptera je u ovoj i prethodnih godina nabavljeno i očekujem velike nabavke helikoptera u narednoj i u 2023. Očekujemo još ukupno 18 plus 12 helikoptera“, rekao je Vučić te dodao da će od toga biti 11 helikoptera H145, zatim četiri MI35, tri MI17, plus 11 ili 12 MI35 koje polovne kupujemo od jedne članice EU.

O nabavci 11 MI 35P transportnih helikoptera iz Kipra javnost spekuliše već godinu dana, a prema dostupnim informacijama, njihova kupovina je izvjesna. Pored toga, ministar odbrane Nebojša Stefanović najavio je sredinom oktobra kupovinu dva Erbasova vojna transportna aviona C-295, a ministar policije Aleksandar Vulin tokom razgovora sa ministrom odbrane Rusije Sergejem Šojguom najavio kupovinu ruskih sistema protivvazdušne odbrane Pancir.

Prethodno, Vojska Srbije postala je prošle godine jača za Raketni sistem „Pancir S1“ koji je 2019. godine kupljen od Rusije. Također, Srbija je kupila i četiri borbena helikoptera Mi-35 decembra 2019., dva transportna helikoptera MI 17 V5 od Rusije 2016. i još tri 2019. godine. Pored toga, od Rusije su 2017. godine kupili šest migova, a iz Evrope pet Erbasovih helikoptera H-145. U junu 2020. iz Kine je stiglo šest bespilotnih letelica CH-92, a pored toga, od ove istočne sile kupili su 2019. godine i Raketni odbrambeni sistem FK-3, koji nije stigao.

Također, „Krasuha“ sistem za elektronsko ometanje iz Rusije je kupljen, ali još nije stigao. Tokom posjete francuskog predsjednika Emanuela Makroa Beogradu, najavljena je i kupovina 18 Mistral sistema protivoklopnih raketa „Kornet“, ali i kupovina francuskog radara „Thomson“. U 2020. i 2021. ugovorene su velike nabavke naoružanja domaće proizvodnje kao što su borbena vozila Lazar 3 i Miloš i samohodne haubice Nora-B52.

Bivši načelnik Generalštaba, general potkupovnik Zdravko Ponoš kazao je za “Novu” da su iznosi sredstava potrošenih na oružje – nepouzdani.

„Mislim da je potpuna nepoznanica za širu javnost, a bojim se i za mnoge ljude u sistemu, koliko se para troši na nabavku oružja, da su brojke koje se pominju prilično nepouzdane i neprovjerene i svakako nemaju veze sa onim zvaničnim budžetom. Odakle se troši i koliko se troši to je veliko pitanje, a veliko je pitanje i šta se nabavlja jer ponekad se o nečemu priča, a to se i ne pojavi u naoružanju. Samo po sebi trošenje para na naoružanje ne mora da bude loše, ako korespondira sa ekonomskom moći zemlje, a sa druge strane veliko je pitanje, čak i kad korespondira, da li je to izbor opreme i naoružanja baš onaj koji je primjeren nekakvim bezbjednosnim izazovima.

Ja ne vidim da se mi suočavamo sa takvim bezbjednosnim izazovima, da nam trebaju dodatni tenkovi, a inače smo regionalna tenkovska sila. Postoje stvari koji nam svakako trebaju, a to su oprema i naoružanje koji odgovaraju modernim izazovima, izazovima našeg vremena, i koji odgovaraju manjoj, mobilnoj vojsci, a ne velikoj, stajaćoj i hladnoratovskoj. A, tenkovi i oklopni transporteri, pogotovo oni koje Vučić nabavlja, koji su otprilike moje godište, nisu nešto što nam je potrebno“, kaže za list „Nova“ bivši načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš.

„Koliko vidim, posmatrajući spolja, najveći problem trenutno u Vojsci je kadrovska situacija – i nedovoljan broj ljudi i neobučenost ljudi“, kaže Ponoš, pojašnjavajući da investiranje u opremu, ako se ova druga stvar zanemari, nema nikakvog smisla.

„Vjerujem da slikanje Vučića i državnog rukovodstva sa Vojskom I najave velikih nabavki za Vojsku, nema toliko veze sa jačanjem vojne moći Srbije, koliko sa njegovim kriznim PR-om“, zaključuje general potpukovnik u penziji.

Vojni sindikat Srbije demantovao je izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića od prije nekoliko dana da su plate zaposlenih u Vojsci Srbije u zadnjih 10 godina uvećane za 71 odsto. U saopštenju su naveli da je predsjednik rekao da primanja profesionalnih pripadnika vojske iznosi 120.000 dinara, ali da se na sajtu Ministarstva odbrane može vidjeti podatak da je prosječna plata u oktobru 2021. godine bila 74.339 dinara. VSS je izdvojio kao primjer podoficira koji je 2008. godine zarađivao 40.000 dinara (510 eura po tadašnjem kursu), dok danas zarađuje 68.000 dinara (578 eura po današnjem kursu).

„Dakle od 2008. godine do danas, plata ovog starješine je uvećana za svega 68 eura, to jest 12 odsto, piše Nova.rs.