"U ovom trenutku hrvatska pregovaračka pozicija je najuža i s najmanjim rasponom manevriranja. Problem izbornoga zakonodavstva, prije svega izbora delegata u Domove naroda i člana Predsjedništva BiH, postalo je pitanje političkoga subjektiviteta najmalobrojnijega konstitutivnoga naroda. Politički predstavnici Hrvata u BiH su pokazali ozbiljnu razinu odgovornosti. Prije svega, nisu zaoštrili početne pregovaračke pozicije, što može biti otežavajuća okolnost u kasnijim fazama, ali je svakako znak dobre volje i iskrenoga zalaganja za rješavanje problema. Drugo, jedino su hrvatski predstavnici bili proaktivni, te konstantno nudili različite modele kojima se presude Ustavnoga suda, ali i Europskoga suda za ljudska prava implementiraju. Zapravo, u ovom trenutku hrvatski političari u BiH traže resetiranje na daytonske postavke koje su jamčile jednakopravnost i odagnavale mogućnost nacionalne hegemonije većinskoga naroda", smatra Barbarić.

Barbarić kaže kako u ovoj državi zaista postoje ljudi koji se nikako ne identificiraju u trima dominantnim nacionalnim identitetima te iskreno zagovaraju određeni oblik građanske države kroz liberalnu predstavničku demokraciju.  

"Paradoksalno je što takvi imaju mnogo više senzibiliteta za zahtjeve manjinske nacije, kakva je hrvatska i njihove političke zahtjeve, u odnose na sve one koji hine ili se kriju iza građanskih modela. Ovi posljednji vlastiti etnonacionalizam mimikrijom pokušavaju prikazati kao građansku opciju, dok u političkom diskursu simbolički 'okreću mitraljeze prema Mostaru', pozivaju na 'povratak u šume', i govore o 'broju krstarećih raketa' i 'naoružanih BiH patriota'. U svakoj normalnoj demokratskoj državi takvi bi bili radikalni nacionalistički populisti, dok se jedino u BiH mogu prodavati za emancipatorske građanske i ljevičarske snage. Njihova težnja je preko koncepta većinske demokracije osigurati hegemoniju većinske nacije u Federaciji BiH, te krenuti u razračunavanje s Republikom Srpskom po sličnim načelima. Treća dimenzija su oni koji tek folklorno propagiraju građansku državu bez ikakva razumijevanja što ona suštinski znači i donosi, njihova je nacionalna pozadina neskrivena, ali su na nju nakalemili građanski narativ jer je izgleda prijemčljiviji međunarodnoj zajednici", smatra Barbarić. 

Na pitanje šta će se dogoditi ako Srbi i Hrvati bojkotiraju izbore 2022. godine, Barbarić kaže da bi to bio najcrnji scenarij. 

"To bi zaista bio najcrnji scenarij jer bi značio da dogovor nije postignut i da u izborni ciklus ulazimo bez dogovorenih pravila političke igre. Time bi se odagnala bilo kakva mogućnost demokratskoga konstituiranja zakonodavnih vlasti na svim razinama političkoga sustava i došlo bi do njegove apsolutne paralize. Srbima u tom slučaju preostaje entitet, a Hrvatima županijske institucije gdje čine većinu biračkoga tijela, što znači de facto političku podjelu teritorija. Upadamo u situaciju izvanrednoga stanja u kome međunarodna zajednica zadobiva stvarne neokolonijalne ovlasti s ciljem prevladavanja strukturne krize. Ovako krhka država nije u stanju apsolvirati takvu situaciju i prijeti joj implozija političkoga sustava. Karte će biti izmiješane, a pregovaračke pozicije rastegnute i radikalizirane. Ako do toga dođe modeli izmjene izbornoga sustava, uključujući presude Europskoga suda za ljudska prava i Ustavnoga suda, izgledat će kao kamilica u odnosu na ono što će biti na pregovaračkom stolu", naglašava Barbarić.