Poslanici Narodne skupštine Srbije zabrinuti su za nenasilne demonstrante u EU koji su izloženi policijskoj brutalnosti, te su riješili da o ovome donesu i rezoluciju, piše portal  Direktno.rs.

Pitanje je, međutim, gdje su ovi isti poslanici bili kada je trebalo osuditi brutalnost srbijanske policije nad mirnim demonstrantima?

Pošto u Srbiji sve cvjeta od nenasilnosti, poslanici su danas Skupštini podnijeli predlog Rezolucije o policijskoj brutalnosti protiv mirnih demonstranata u zemljama Evropske unije. Potpisnici ovog predloga su Bojan Torbica, Marjan Rističević, Ana Karadžić, Ljubiša Stojmirović, Bratislav Jugović, Đorđe Komlenski.

Oni se zalažu da se "policijska brutalnost prema mirniim demonstrantima kroz ovaj akt osudi i predstavi evropskoj i svjetskoj javnosti kao direktno uskraćivanje ljudskih prava". Kao primjer navode Brisel, Berlin, Pariz, Luksemburg, Ljubljanu i ostale evropske gradove.

Gradove Srbije su zaboravili da navedu. Ljudska prava uskraćivana su građanima zemlje u kojoj žive ovi poslanici, ali izgleda da ih to nije pretjerano zabrinulo. Ipak prvo treba pogledati u komšijino dvorište, pa u svoje. Tako su navedeni poslanici ostali nijemi kada su SNS batinaši tukli građane motkama i čekićima, ali i nasrtali na njih bagerom u Šapcu.

Nisu se javno pobunili ni kada je naprednjački komandir bacao ženu preko bankine, ali ni kada su policajci širom Srbije bili prinuđeni da obilaze kuće građana i upozoravaju ih da je blokiranje puteva nezakonito.

Pravo na protest je jedno od osnovnih ljudskih i ono predstavlja manifestaciju prava na slobodu okupljanja, pravu na slobodu udruživanja i prava na slobodu mišljenja i govora - pozivaju se srbijanski poslanici na međunarodne konvencije i paktove.

Kada su se na ova prava pozivali demonstranti u Srbiji, a država ih kršila, nisu poslanici razmišljali o zaštiti demokratije, ljudskih prava i sloboda, vladavine prava. Razmišljali su samo kako da se dodvore naprednjačkom vođi i uguše pobunu naroda.