Akademik, pravni stručnjak i advokat Josip Muselimović u kratkom intervjuu za Federalni radio komentirajući postupke Tužiteljstva BiH po osnovu utvrđivanja odgovornosti za rušenje i ugrožavanje ustavnopravnog poretka BiH, kazao je kako je potrebno biti izuzetno oprezan, jer je tanka linija između prava na slobodu mišljenja i izražavanja i pomenutog krivičnog djela. „Ja sam duboko uvjeren da su tužitelji Tužiteljstva BiH potpuno svjesni posla u koji su se upustili i da su i sami uvjereni da su osobe protiv kojih su pokrenuti krivični postupci opravdano sumnjivi da su ta krivična djela i počinili“, poručio je Muselimović.

Pravosuđe je napokon počelo da radi ono što javnost već dugo vremena traži. Saslušavaju one koji ugrožavaju ustavnopravni poredak BiH. Slažete li se da je ovo početak procesa koji bi mogao donijeti određene sankcije?

-Politička kriza u BiH nije od jučer, ako ćemo iskreno ona traje tamo negdje od 1985., 1990. pa onda i od Dejtonskog mirovnog sporazuma koji se na kraju pokazao kao Dejtonski nesporazum i to tako traje već evo koju deceniju. Tu i tamo se stvari smire pa se opet zaoštre, pa se neko osjeća više ili manje ugroženim ili ima neke svoje probleme da bi po mom mišljenju nesporazum dostigao vrhunac kad je Inzko unio ove inovacije u Krivični zakon i propisao odgovornost za osobe koje budu negirale presude međunarodnih sudova odnosno koje budu negirale postojanje genocida. ja negdje prije mjesec ili dva kazao da je jedini propust ove odluke to što nije donesena odmah nakon prve presude kada je utvrđeno da je u Srebrenici počinjeno krivično djelo genocida. To sam rekao zbog toga što poznajavajući naše okolnosti naše prilike naša raspoloženja znao da će se pojaviti osobe koje će negirati postojanje tog krivičnog djela. Tada je trebalo donijeti neke inovacije i upozoriti na odgovornost sve one koji ne budu poštivali odluke Međunarodnog suda u Haagu. Mogu ja prema svojim saznanjima govoriti i misliti da u Srebrenici nije bilo genocida, ali o tome se desetljeće i više vodila rasprava i postupci pred sudovima i na kraju u dvanaest pravosnažnih presuda međunarodni suci i sudska vijeća su ustanovili da je u Srebrenici počinjeno ovo krivično djelo. E sada, ko sam ja, koji nisam sudjelovao ni u jednom od tih postupaka, radio saslušanja svjedoka odbrane i tužilaštava, nalaze vještaka, tonske zapise, stručna mišljenja, da kažem suprotno.

Kod nas zaista postoji jedna specifičnost, da se sudske presude tumače i o njima se iznose mišljenja umjesto da se naprosto poštuju i implementiraju. Zašto nemamo dovoljno jake mehanizme protiv toga i zašto ne poštujemo postojeće? Da li postoji optimalan mehanizam koji bi to spriječio?

-Mehanizmi postoje i postoji krivična odgovornost svih osoba koje ne provode i ne izvršavaju pravosnažne sudske presude. Ne trebaju nama nikakve inovacije u pravosudnom sistemu. Samo postoji manjak odlučnosti da se te odluke provode.

Pa upravo je to problem, kako to držati pod kontrolom? Jer to dovodi do ovoga što sad imamo do potpunog pravnog haosa, anarhije praktično?

-Kod ovog pitanja treba biti oprezan, a ja sam duboko uvjeren da su tužitelji Tužiteljstva BiH potpuno svjesni posla u koji su se upustili i da su i oni sami uvjereni da su osobe protiv kojih su pokrenuti krivični postupci opravdano sumnjivi da su ta krivična djela i počinili. Prije svega sad treba dobro razmisliti i vidjeti je li ovo sve što se govori trenutno i što slušamo u sferi njihovih građanskih prava na slobodu mišljenja i izražavanja. Ili je pređena ta crta pa postoji umišljaj da takvim radnjama vrše napad na ustavnopravni poredak BiH. I da takvim radnjama pokušavaju odvojiti određeni dio teritorija i pripojiti ga drugoj državi. Ako je to tako onda su te osobe počinile ozbiljna krivična djela za koja je predviđena kazna zatvora u minimalnom trajanju od pet godina, a ako iz takvih radnji proisteknu teže posljedice smrt recimo ili neki veći društveni nemir onda je tu predviđena i kazna dugotrajnog zatvora. Dakle, do četrdeset i pet godina. Riječ je o ozbiljnim krivičnim djelima i predmetima i ja sam uvjeren da će Tužiteljstvo u fazi istrage stvari razjasniti i utvrditi ono što je bitno da bi se moglo krenuti dalje ili postupak obustaviti.

Kakvo je u tom smislu Vaše promišljanje?

-Da ta linija nije pređena sasvim sigurno je da jedna najozbiljnija pravosudna institucija kao što je Tužiteljstvo BiH se ne bi upuštalo u ove postupke. Da bih ja mogao tačno odrediti je li to ili nije to pređeno trebao bih imati vjerodostojne iskaze tih ljudi. A ne ono što je neko interpretirao u novinama, na radiju ili televiziji. Ja bih morao imati doslovan prepis tih izjava nakon kojih bih mogao reći- da, to je to ili to nije to.

Da li je odgovor na saslušanja koji smo dobili iz RS-a, tamošnjih zvaničnika, njihovo poimanje takavih poteza? Čini se da je na sceni uglavnom od vladajućih zvaničnika nastavak derogiranja državnih pravosudnih instiutucija? Nema bojazni, rekli bismo.

-Pravosuđe BiH je već duže vrijeme u jednoj ozbiljnoj krizi i tome sasvim sigurno treba jedna intervencija. Kakva, kada i na koji način ko to može reći i ko može na to odgovoriti? Opet kažem, bez tačnog uvida u ono što se događalo i u izjave teško možemo reći da je to tako ili nije tako, ali mislim da naša glavna pravosudna institucija, naše državno Tužiteljstvo, tužitelji da znaju u šta su se upustili i da znaju kakve posljedice mogu imati njihove odluke, ali definitivno bi stvari trebalo primiriti.

U iščekivanju smo poteza prema Miloradu Dodiku. Odavno mi slušamo i prijetnje otcijepljenjem, traje to, do sad su saslušani ostali. Mnogi su stava da kad on bude saslušan da ćemo moći reći da je nešto profunkcioniralo, ima li to pravnog smisla?

-Ne želim politizirati, ali kao advokat sa dugogodišnjim iskustvom mogu ponoviti da je neophodno da tu količinu izrečenog od strane Dodika prosude osobe koje su zadužene za prosudbu. Istina je da mi živimo u prostoru u kojem svako govori šta hoće, često i na neprimjeren način. Ono što znam jeste da je konačno vrijeme da mi u nekom smislu krenemo naprijed i da se pridružimo asocijaciji suvremenih evropskih država i da konačno isplivamo iz ove žabokrečine.

Da li u ovom trenutku u Tužiteljstvu i ostalim državnim pravosudnim institucijama postoje jaki i stabilni tužitelji koji se mogu izaći na kraj sa ovom pričom?

-Uvjeren sam da da. Postoje, uvjeren sam, iskusni tužitelji i sudije koji će donijeti ispravne i zakonite odluke.

A kad je riječ o prenosu nadležnosti, šta je moguće uraditi i dokle se može ići?

-Sve je moguće, sve. Ali ostavit ću to kolegama stručnjacima za ustavno pravo da procijene. A kad je riječ o tome da li u tim prijetnjama postoje elementi krivičnog djela kao što sam rekao i za saslušanja u vezi prijetnji ustavnopravnom poretku- morao bih imati detaljne i precizne iskaze, a ne medijske interpretacije. Ne znam šta je u javnost otišlo do kraja.

Međunarodna zajednica- mnogi su stava da su svi naši problemi u pravosuđu, a onda i na političkom planu samim time, počeli onog trenutka kad su iz pravosudnih institucija otišli strani sudije i tužitelji? Od tada praktično, preovladavajući su stavovi i ocjene da mi nismo profunkcionirali.

-Ja sam u pravosudnim vodama ravno pola stoljeća. I pamtim neka vremena u kojima je pravosudni sistem funkcionirao i kada se znalo tačno šta ko radi i na koji način odgovara i na koji se način vode postupci od samog početka pa do kraja. Uvjeren sam i želim vjerovati da bez obzira na sve u našem pravosudnom sistemu još uvijek ima dovoljno stručnih osoba koji mogu i žele odgovoriti izazovima ovog vremena.

Trebaju li stranci davati smjernice u tom smislu?

-Nikada nisam bio zagovornik sudjelovanja stranih sudija u našem pravosudnom sistemu.

Koliko će pravilan tok ovih trenutno otvorenih procesa utjecati na smirivanje krize i stabilizaciju odnosa u BiH?

-To je temeljna zadaća pravosudnog sistema. Da procesuiraju. To je prvi i posljednji korektor odnosa u jednoj državi. Bez rada pravosudnog sistema nema države. Pravosuđe je prioritet svih prioriteta.

(federalna.ba)