Posljednji zaplet ili pak konačni rasplet počeo je odlukom odlazećeg visokog međunarodnog predstavnika Valentina Inzka da prvi put nakon 10 godina kao strani protektor nametne jednu odluku. I to oko izmjena Kaznenog zakona koje se odnose na negiranje ratnih zločina, genocida i govora mržnje, piše Večernji list BiH. 

Srpska strana reagirala je oštro. Ali i jedinstveno, čak i unatoč žestokom ratu koji se vodi za vlast. Uslijedilo je napuštanje institucija Bosne i Hercegovine, koje doslovno, uz neke manje iznimke, traje od kolovoza do danas. Nisu doneseni deseci potrebnih odluka, izmjena zakona i propisa. Državni je proračun na čekanju i nema zapravo nikakve naznake hoće li biti donesen za 2022. godinu. 

Odnosi su se dodatno zaoštrili nakon što je Narodna skupština RS-a, isprovocirana nametanjem odluka stranaca, donijela zaključke o početku procesa prijenosa nadležnosti s države na entitet u oblasti obrane, sigurnosti, prikupljanja neizravnih poreza i pravosudnih institucija. Većina tih odluka je nametnuta ili donesena ranijih godina u Parlamentu BiH uz pritiske međunarodne zajednice. Bošnjački politički predstavnici, kao i njihovi sateliti, najavili su žestok otpor. Odreda, gotovo sve političke stranke sa sjedištem u Sarajevu uputile su poruke kako bi realizacija odluka RS-a vodila ratu. 

Takve poruke uputio je čelnik SDA Bakir Izetbegović, a Željko Komšić dodao je kako ne može jamčiti da neće biti rata. Slično je izjavio i čelnik SDP-a BiH Nermin Nikšić trpajući se u jedinstveni probošnjački blok. Odgovorio im je srpski čelnik Milorad Dodik poručujući kako su njegovi potezi politički i odbio mogućnost ratnog sukoba. Hrvatska strana, odnosno njezin vodeći dužnosnik Dragan Čović pokušao je posredovati kako bi se zaustavila daljnja politička, a moguće i sigurnosna eskalacija. 

Iako su na radnoj večeri sa zapadnim diplomatima, kojoj su nazočili Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić, dogovorena tri scenarija da se Srbe odobrovolji, odnosno da dobiju alibi za povratak u Parlament prigodom glasovanja o Izbornom zakonu ili da Vijeće za provedbu mira (PIC) povuče Inzkov zakon, odnosno da se pokrene inicijativa za opoziv toga zakona, sve je zloupotrebljeno na krajnje gebelsovski način. Izetbegović i bliski mediji optužili su Čovića da negira genocid te da je time sebi smanjio mogućnost dogovora o Izbornom zakonu. Očito je Izetbegović i izigrao dogovor sa strancima samo kako bi sebi stvorio dodatno prostora da se ne bi postigao dogovor o izbornoj reformi. 

Na taj način bošnjačka politika vjeruje kako će uspjeti poraziti Hrvate na općim izborima sljedeće godine i izbaciti ih iz vlasti, čime bi se dodatno povećali izgledi za raspad zemlje. Izborna reforma, odnosno dogovor s Hrvatima za bošnjačku bi politiku morao biti prioritet. Jedna od američkih dužnosnica, nekadašnja državna tajnica Madeleine Albright, koja je bila dio administracije koja je uspjela postići Daytonski mirovni sporazum, u nekoliko navrata ocjenjivala je kako je FBiH “kralježnica zemlje”, a prije svega odnosi Hrvata i Bošnjaka. Guranjem Hrvata iz vlasti, odnosno BiH, nakon sljedećih izbora ozbiljno bi se povećali izgledi za potpuno urušavanje BiH iznutra. A u tome slučaju na gubitku bi nepovratno bili svi jer je međunarodna zajednica, čini se, izgubila volju za popravljanjem nepopravljivog, piše "Večernji list".