Stewart je, u intervjuu za GB News, pričao o periodu u kojem je komandovao oklopno-pješadijskom regimentom u okviru mirovnih snaga UN-a, a prisjetio se najsretnijeg, ali i najtraumatičnijeg iskustva.

Kako je rekao, najsretnije sjećanje koje nosi iz tog perioda u BiH je jedan trenutak kada je pogledao preko polja i vidio sva oklopna vozila, njih oko 150 i svoje vojnike.

"Tada sam pomislio da život ne može biti bolji od ovoga. Biti komandant oklopno-pješadijske jedinice koja je postigla ono što je poslana da učini. Otišli smo 1992. godine u Bosnu i Hercegovinu. Tada su nam rekli da će hiljade ljudi poginuti ako nešto ne poduzmemo. Mnogi su poginuli, ali mnoge smo uspjeli spasiti", kazao je Stewart.

Dodao je da je posebno ponosan na činjenicu da je njegova jedinica u aprilu 1993. godine izvukla oko 2.000 žena, djece i staraca iz Srebrenice.

"Imali smo 20 žrtava. Ali spasili smo 2.000 ljudi. Prije odlaska u BiH razgovarao sam sa majkom. Rekao sam joj da nisam siguran da mogu podnijeti žrtve koje me čekaju u toj zemlji. Majka mi je rekla 'saberi se i uradi ono što moraš uraditi'. Ne pokazuj nikakvu slabost. Tada sam odlučio da će moja misija biti spašavanje života. Ako morate spašavati živote tako što ćete oduzeti živote onda se i to mora. Tako da smo i to radili", dodao je Stewart.

Kao najtraumatičnija iskustva tokom svog službovanja u BiH Stewart je naveo dva događaja. Prvi je, kako kaže, pogibija njegovog vozača koji je ubijen je 13. januara 1993. godine kada je pratio četiri žene u bolnicu kroz Gornji Vakuf.

"Drugi je kada je ubijena moja 29-godišnja prevoditeljica koja je bila sa mnom kada smo otkrili zločin u Ahmićima. Bila je sa mnom tamo i kada sam govorio pred kamerama. Nažalost, zbog toga je postala meta. Ubio ju je hrvatski snajperista 5. jula 1993. godine", zaključio je Stewart,  prenosi "Klix".