Ipak, da stvari nisu tako jednostavne ukazuje blog aktuelnog premijera KS Edina Forte iz 2015. godine (koji je tada djelovao kao opozicija). Tada je aktuelni predsjednik Naše stranke u tekstu pod nazivom "Grad sa posebnim potrebama" ukazao na nepravednost rješenja koja se zakonskim rješenjem koji je danas usvojen u Zastupničkom domu PFBiH. 

Blog Edina Forte iz 2015. godine prenosimo u cjelosti: 

Sigurno ste čuli za problem Zakona o pripadnosti javnih prihoda Federacije BiH. Zahvaljujući ljudima okupljenim oko Tuzlanske i Mostarske inicijative, ovaj zakon se sve češće pominje u kontekstu diskriminacije prema građanima Federacije koji žive van Sarajeva. Ukratko, zahtjev ovih inicijtiva je da se sadašnji zakon po hitnom postupku izmijeni kako bi Sarajevo prestalo uzimati novce koji pripadaju drugim kantonima. Po nekim izračunima, Sarajevo prima dva puta više novca iz Federalne kase od Tuzle ili Zenice po glavi učenika. Naravno, priča nije tako jednostavna, iako smo i prije ove rasprave znali da je kvalitet života u Sarajevu daleko iznad ostatka države.

Zakon koristi sljedeće kriterije za podjelu Federalnog novca među kantonima:

1. Broj stanovnika 57%

2. Broj učenika u osnovnim školama 24%

3. Broj učenika u srednjih školama 13%

4. Površina kantona 6%

Kad je vlada premijera Nedžada Brankovića izračunala kako ova formula raspoređuje novac, odlučili su Sarajevu dodijeliti takozvani ponder vrijednosti 2. To praktično znači da po završetku izračuna po gornjoj formuli, rezultat se samo za Sarajevo množi sa dva. Glavni argument za ovakav izračun je da je Sarajevo glavni grad, pa ima posebne potrebe. Osim nešto većeg broja policajaca i značajno većeg broja studenata, niko ne zna tačno koje su to posebne potrebe.

Neki kantoni imaju tako mali broj stanovnika i učenika da im ova formula ne obezbjeđuje dovoljno para za plate adminsitraciji, školstvu i zdravstvu, pa je Livno dobilo svoj ponder od 1.1 i Goražde 1,8. Stiče se dojam da je Brankovićeva vlada mogla kao glavni kriterij uzeti bilo šta, broj kladionica ili automobila i onda samo isponderisati rezultate tako da Sarajevo i ostali dobiju onoliko koliko im je politika svakako namijenila. Potreba za donošenjem novog zakona sa pravednijim ekonomskim i demografskim kriterijima je više nego očigledna.

Raspodjela zajedničkih para po regijama je problem i za mnogo naprednije zemlje od BiH. Vječita je težnja urbanih i komercijalnih centara gdje se najviše troši da traže povrat večeg dijela poreza koje uplaćuju u državnu kasu. Neki se sjećaju prigovaranja Ljubljane i Zagreba da previše novca odlazi u Beograd. Nekad nismo mogli znati da li je nezadovoljstvo rezultat ekonomske ili neke druge diskriminacije (Trepča radi, Beograd se gradi). Ali regionalna netrepeljivost zbog zajedničkih para prisutna je svuda. Zagreb proizvodi 70% svih ekonomskih aktivnosti u Hrvatskoj i teško da Slavonija i Istra mogu biti sretne zbog ovakve dominacije. Neravnomjerni regionalni razvoj je problem koji ćemo rješavati decenijama.

Ekipa iz Tuzlanske inicijative neće odustati. I ne treba. Način na koji su u javnu raspravu gurnuli jedan loš zakon je primjer kako moramo raditi da ispravimo i mali milion drugih nepravdi. U prilogu je i mojih par izjava o ovoj temi u "Zabranjenom forumu" TV Pink. Tvrdim da je regionalna diskriminacija prisutna i da Sarajevo nije grad sa posebnim potrebama. Ali još veći problem je diskriminacija radnika u privatnom sektoru koji u prosjeku imaju duplo manja primanja od radnika u državnoj administraciji. Silna ministarstva, domovi naroda, sekretari, pomoćnici, savjetnici i budžetska vojska nenastavnog, nepolicijskog i nemedicinskog kadra prijeti da potpuno uništi ovu zemlju.

(SB)