Ortoreksija je psihički poremećaj, odnosno, "ekstremna" posvećenost, kako je stručnjaci nazivaju, koja podrazumijeva opterećenost pripremom zdrave hrane, planiranjem jelovnika, redovnim vježbanjem, dok su tu i borba sa pesticidima, herbicidima i konzervansima, a ukoliko se slučajno i desi da ortoreksična osoba pojede nezdravu hranu, neće se osjećati dobro psihički. Ovu bolest prvi je definisao 1997. godine doktor Stiven Bratman.

Iako se u početku ortoreksija miješala sa anoreksijom, zaključilo se da ova dva poremećaja nimaju nikakve sličnosti, jer dok anoreksičar želi da smanji tjelesnu težinu i esktremno smrša, ortoreksičar se više brine o tome da se kroz hranu pročisti, da unosi samo zdrave, neprerađene namirnice. Oni uvijek pripremaju svoju hranu, nose je u kutijama sa sobom i kvalitet hrane im je jako bitan, piše Srbija Danas.

Profesionalci za mentalno zdravlje koji su se bavili proučavanjem ovog poremećaja zaključili su da psihički zdrav čovjek pristaje da jede hranu koja je nezdrava, masna i kalorična, i da to prihvataju normalno, dok osobe koje su zainteresovane isključivo za zdravu hranu u stvari vape za terapijom.

Ova moderna bolest dovoljno je proučavana da je napravljen i profil ortoreksičara, jer iako lako možemo da vidimo da li je neko agresivan, depresivan ili ima neke druge slične psihičke probleme, teško je, tvrde stručnjaci, naraviti crtu između "normalne" i osobe koja je postala "ortoreksična", te kada se to pređe granica takozvane normalnosti u tome šta biramo da jedemo.

Jedna od poznatih ličnosti koja se borila upravo sa ovim problemom bio je i srbijanski teniser Novak Đoković, pa su tako mediji prije par godina izvještavali kao mu je ustanovljena ova "opasna" bolest, jer je u tom periodu imao i neuspjehe na terenu, te se smatralo da je glavni krivac novi, zdravi način ishrane koji je sportista počeo da praktikuje.

Čak je i čuveni švicarski nutricionista Jirg Hisli pokušao da objasni o čemu je zapravo riječ, i to u svom autorskom tekstu gdje je objavio kako misli da je ortoreksija kriva za njegovu tadašnju tešku situaciju sa zdravljem i neuspjehe na terenu.

Prema riječima stručnjaka, nema ničeg lošeg u odluci da se hranite zdravo, pod uslovom da ste ujedno spremni i na kompromis, pa da povremeno unesete i "nezdraviju" hranu. U slučaju ovog poremećaja, situacija se komplikuje ukoliko imate potrebu da detaljno ispitate u kojoj je mjeri svaka namirnica dobra za vaše zdravlje.

"Nije dovoljno da su tikvice organski gajene. Takve osobe moraju da znaju odakle su tačno stigle i šta proizvođač podrazumjeva pod 'organski' gajenom hranom. Ishrana postaje životna tema i neprestano vam se mota po glavi", objašnjava psihoterapeutkinja Martina Binenštajnova i dodaje da se spisak namirnica koje smatramo “zdravim” sve više smanjuje, tako da na kraju ne ostane gotovo ništa što možemo da jedemo. Ukoliko takva osoba prekrši pravila koja je sama sebi postavila, počinje da je muči griža savjesti i ljuti se na sebe. Iz tako nastalog začaranog kruga veoma je teško izaći, ali kako dolazi do toga da zdrava ishrana do te mjere zavlada nečijim životom, pitanje je na koje još uvijek nema odgovora, međutim, ona zaključuje da je bitno da zastanemo i zamislimo se nad time šta je u životu zaista važno, i šta želimo, te tako izaberemo najbolji mogući put nakon kog ćemo biti zadovoljni, ali i opušteni.