Piše: Andrej NIKOLAIDIS

Odluka SDP-a da vlast na Cetinju formira uz podršku Demokrata i URA-e postavlja nove standarde kuplerajske politike u Crnoj Gori.

U izbornu kampanju, dakle, kreneš sa Belvedera, gdje si jedne noći Cetinje, skupa sa DPS-ovcima, branio od Joanikija. Nakon izbora, vlast napraviš uz podršku Joanikija i njegove partije, jer ti se, veliš, DPS-ovci gade i grad ti valja spašavati baš od njih – čak i uz pomoć Joanikija i onih koji su naredili desant na Cetinje.

To, dakako, učiniš iz najprincipijelnijih, takoreći uzvišenih razloga. Kako bi rekao Abdulah Sidran: posvađaju se oko para i funkcija, a raziđu iz ideoloških razloga.

Svima je jasno šta je SDP na Cetinju učinio. Isto, samo mnogo gore od onoga što je već učinio u Budvi, Kotoru i Tivtu, recimo. Svojom, rekosmo li, principijelnom i uzvišenom politikom, ta tri grada trajno je predao unionistima.

Nakon SDP-ove proliferacije političke mudrosti i vrline na Cetinju, dovršena je svaka priča o potencijalnom suverenističkom bloku. O dometima tog bloka izlišno je govoriti: on više ne može biti formiran, osim ako „suverenisti“ ne planiraju da svojim potezima političke protivnike natjeraju da doslovce umru od smijeha.

Potencijalna članica „suverenističkog“ bloka, SDP-a prema DPS-u, koji bi, hoćeš-nećeš, bio nositelj tog bloka, pravi sanitarni koridor, dok u zagrljaj praćen francuskim poljupcem prima partiju koja je u policijsko-vojno-svešteničkoj akciji na Cetinju bila najbrutalnija.

SDP-ovim potezom oduševljen je Joco Markuš. A i Milan Knežević. Koji u zbivanjima ne Cetinju vidi snažan vjetar u leđa jedinstvu opozicije i dogovoru Fronta i URA-e.

Oduševljen je, ne treba sumjati, i Joanikije. Sve ono što nije uspio helikopterskom inauguracijom i uz pendreke i suzavac, uspio je, ni kriv ni dužan, nakon izbora.

Pro-SDP teza o tome kako je podrška manjinskoj Dritanovoj vladi „isto“ što i podrška Demokrata i URA-e manjinskoj vlasti SDP-a na Cetinju, očito je namijenjena osobama ometenim u razvoju. Cilj podrške Dritanovoj vladi je svrgavanje Joanikijeve vlasti, dok je cilj podrške Demokrata SDP-u uspostava vlasti koju preko svog političkog krila u parlamentu Prijestonice, obezbjeđujući im većinu, kontroliše Joanikije.

Nakon poteza SDP-a na Cetinju, na političkoj sceni u Crnoj Gori, očito, svak može sa svakim. Samim tim, izlišna je svaka priča o „ideologiji“, „vrijednostima“, „patriotizmu“ i „pravoj strani istorije“. Ko, kome, za koga, za koliko – to su pitanja, motivi i razlozi. Politička scena Crne Gore je kupleraj po kojem šeću gologuzi političari, koji su u tom „uradi sam“ kupleraju ujedno i mušterije i usluga, i sa zanosom u glasu, kao da su na bini na Brodveju, recituju Njegoša, Šekspira i Seneku. Od gordosti njihove poze smješnije su jedino njihove egzaltirane zakletve na čast i narodnu volju.

(cdm.me)