Piše: Andrej NIKOLAIDIS

Nije tačno da Balkan uvijek kaska za zapadom. Katkada, naše parče Evrope je laboratorija u kojoj budu razvijeni koncepti koji će tek kasnije zadesiti zapadna društva.

Beogradska antiislamska „Zelena transferzala“ propaganda devedesetih godina prošlog vijeka u evropski politički mainstream će ući tek kasnije, a zapadni antimigrantski pokreti vjerno će ponavljati njene osnovne teze. Hrvatski koncept „predziđa kršćanstva“ docnije će se preliti u zemlje Višegradske grupe, sa kojima je kroejša u zagrljaju. Jelena Karleuša je prethodila Kim Kardashian – nipošto obratno. Karleuša je za Kardashian ono što su The Beatles za Oasis: bez prve/prvih ne bi bilo druge/drugih. Shvatate kamo smjeram…

Krivokapićeva vlada kao da je bila entitet iz horror filma – veću štetu Crnoj Gori ne bi napravila ni ona čiji bi mandatar bio Pazuzu, demon koji u Friedkinovom „Istjerivaču Đavola“ zaposjedne malu Regan. Ipak… na svoj naglavačke okrenuti – dolazim u iskušenje da kažem: dijabolični – način, ta je vlada artikulisala neke od progresivnih a jezivih političkih tendencija: tehnopopulizam, recimo.

Krivokapić, Bečić, Abazović i ostali funkcionisali su kao populisti iz udžbenika. Evo vam objašnjenje termina „populizam“ – ne može biti svježije i ne može biti sa uglednije adrese, iz knjige „Tehnopopulizam: nova logika demokratske politike“, autora Christophera J. Bickertona i Carla Invernizzi Accettija, objavljene prošle godine na Oxfordu.

Populizam, po njima, kako piše Wolfgang Streeck u članku „U Superdžavi“, koji je u januaru ove godine objavio London Review of Books, u svim svojim iteracijama „dijeli ideju da je takozvani ‘narod’ izložen politici podjela koju sprovodi takozvana ‘elita’, ali i da se takozvani narod vraća sebi onda kada odgurne elitu i zamijeni je novim vođstvom koje sa takozvanim narodom ima neku vrstu mističnog jedinstva“. Populizam obećava „prevazilaženje podjela“, takoreći „pobjede, a ne podjele“, kroz eliminaciju neprijatelja „običnih ljudi“ – ti bi vam neprijatelji, u crnogorskom slučaju, bili DPS i „crnogorski nasilni ekstremisti“ predvođeni inteligencijom koja je pružala otpor kleronacionalističkoj kontrarevoluciji.

Bickeerton i Accetti uočili su zapanjujuće sličnosti između populizma i tehnokratije, sličnost koja je omogućila njihovu sintezu. Oba „uključuju zamjenu stare elite, koju vide kao tehnički inkompetentnu i parazitsku, sa novom koja je kompetentnija i odgovornija. Oba politički legitimitet vide kao ukorijenjen u jednoglasju, i podrazumijeva navodno neosporno najbolja rješenja za navodno nesporne kolektivne probleme“.

Količina truda, pa i represije, koju je Krivokapićeva vlast uložila da uspostavi jednoglasje bila je zapanjujuća. Njihovi mediji, pa i lideri političkih partija nove većine direktno su, sa očitom namjerom anihilacije, napadali kritičke glasove i medije, uključujući tu, naravno, i CDM.

Neprekidno je razvijana fikcija o mističnom jedinstvo vlasti i „naaaaaroda“, i ta se priča sada koristi za blokadu Skupštine i asasinaciju demokratije, u ime očuvanja izmišljene „volje naroda“.

Tehnopopulizam, piše Streeck, „savjetuje nas da vlast predamo nezavisnim ekspertima koji nisu korumpirani i povezani sa političkim partijama starog stila (vlada „nepartijskih eksperata“, op. A.N.)“. Ti će famozni „eksperti“ rješavati probleme i prevazilaziti društvene podjele koje izaziva parlamentarna demokratija, piše dalje autor. Populističke politike treba da restauriraju jedinstvo „naroda“, a to jedinstvo će tehnokratama omogućiti da „služe narodu tako što će rješavati njegove stvarne probleme“. Sve što remeti „jedinstvo“ koruptivno je vezano za staru elitu i kao takvo treba biti eliminisano.

Pisano za Oxford, na terenu isprobano kod nas.

E sad…

Ideja tehnokratije je jasna.

Ide ovako… iako obično ne bude saopštena baš ovim riječima. Ali ovo je ono što zagovornici tehnokratije hoće reći.

Ljudi su glupi. Ako ih pustiš da biraju, odabraće pogrešno. Zato ljudima, za njihovo dobro, nije potrebna demokratska, nego ekspertska vlast. Ne demokratija, nego tehnokratija. Priča nadalje kaže da javni autoritet treba delegirati na elitne stručnjake, naučne eksperte, koji legitimitet neće crpiti iz demokratskog procesa, nego iz navodno superiornog znanja koje eksperti navodno posjeduju i mistične „volje naaaaroda“. Odluke eksperata ne mogu osporavati građani, iako eksperti vladaju u njihovo ime. Zašto ne mogu? Zato što su, kako smo već rekli, ljudi glupi i ništa ne znaju. Samo drugi, po mogućnosti ekspertskiji eksperti, u slučaju Crne Gore vojnici Crkve Srbije, mogu osporiti odluke ekspertske vlade.

Budimo iskreni: ja sam mizantrop i sve što je ljudsko, to mi je strano. Kad čujem „narodna volja“… Teza da vlast reprezentuje demokratsku volju slobodnih građana je sekularizovana verzija šuplje priče o tome da je vlast monarha od Boga, da reprezentuje, manje-više, volju Svevišnjeg. Dakle, rekoh li, kad čujem „narodna volja“, uhvatim se za pištolj, što Goebels govorio da čini na pomen riječi „kultura“. Ali isto činim i kad čujem riječ „ekspert“.

Ako mene pitate, nema dobrog oblika vladavine. Nema čak ni najmanje lošeg, pa to nije ni demokratija. Svaki oblik vladavine je užasan, kao što je užasna i anarhija. To stoga što je svijet užasno mjesto u kojem žive bića osuđena na užasom bremenitu egzistenciju – i taj se svijet ne da urediti. Svaki pokušaj uređenja užasa, svaka forma represije u smislu artikulacije ideologije, nužno će završiti užasom, kao što će užasom završiti i potpuno odsustvo represije. Ali ono što se nama desilo zanimljivo je barem zbog još jedne stvari.

„Ekspertsku vladu“, koja je u Crnoj Gori zavela tiraniju podmuklosti i nekompetencije, imenovao je lično Amfilohije u manastiru Ostrog. Doslovce je doveo za sto Zdravka Krivokapića i rekao „na, ovaj će voditi državu“, a onda na isti način postavio i sve ostale ministre.

To je, dakle, bila tehnokratska vlada „od Boga“. Ta manastirska vlada je lagala kad je zinula. Ne: lagala je i kad je ćutala. Vlada eksperata je trajala kratko, ni godinu i po, ali njena će se nekompetencija proučavati vjekovima. Funkcionisala je po principu Pekićeve replike iz „Vremena čuda“ koju ću parafrazirati: „Ti, slijepi, kreči. A ti mu, nijemi, govori kako da kreči. To se kod nas zove udruženi rad“.

Ali zlo sjeme klerikalnog tehnopopulizma koje je kod nas posijano tek će rezultirati crnim plodovima. „Eksperti“ su sistematski uništavali supstancu ekonomije i društva, a populisti politički sistem i institucije. Crnogorska demokratija danas je na najvećem iskušenju u svojoj kratkoj i siromašnoj istoriji.

(cdm.me)