Munira Subašić, predsjednica Majki enklava Srebrenice i Žepa, kazala je kako je potez Opštine Bratunac da izvrši sanaciju Zemljoradničke zadruge Kravica direktno miješanje u mjesto zločina, te podsjetila kako je tamo ubijeno 1.313 Bošnjaka. Među njima je bio njen najmlađi sin.

U razgovoru za N1, Subašić kaže kako tijela ubijenih u tom mjestu nikada nisu pronađena u cjelini jer su iz jedne grobnice kosti premještali u drugu.

“Na Budaku je pronađena jedna grobnica gdje je pronađena kost mog sina, a 25 km dalje druga kost. To je zločin nad zločinom, to je genocid nad genocidom. To nije samo običan zločin. U jednom danu i u jednom trenutku ugasiti tolike živote, mladih ljudi, starijih ljudi, srednjih godina. To je bio sabirni centar. Iz Potočara su vodili ljude. Mog sina su odveli iz Potočara. A 13. jula 1995. je izvršeno to strijeljanje. I umjesto da se pokaju nakon 27 godina, da na neki način shvate da je to urađeno u ime nečega i nekoga, da nama majkama pruže ruku povjerenja, da kaže bilo, ne može se vratiti, ali moramo zajedno živjeti – oni pokušavaju da svoj zločin sakriju”, kazala je Subašić.

Poručila je kako “ne postoji nijedna gumica koja može izbrisati njihov zločin”.

“Za genocid u Srebrenici nisu krivi svi Srbi, ali moraju se stiditi onoga što su uradili njihovi predstavnici. Ono što oni rade, mislim da je to više neki inat ili se u njima probudio zločin, pa ne mogu da žive. Nije lako ni njima da prolaze pored onih hala. Kako je ta vlast mogla dozvoliti da se tu nešto gradi i radi. Ko će iz tih hala hraniti njihovu djecu”, upitala je.

Podsjetila je kako je njihov raniji zahtjev da se Kravica obilježi kao mjesto stradanja, odbijen.

“Umjesto da kažu ‘jest bilo’, gledaju da to sakriju. Kazala mi je jedna kolegica koja je otkrivala gdje su grobnice, ‘moj muž ne može spavati bez da popije litar rakije, ne mogu više’. I otišla je vani s djecom, ostavila ga je.  Svijet je nepravedan prema nama. Oni su im dali da i bijeli nišani pripadaju njima”, zaključila je Subašić.