Tokom skoro dvije decenije Irina i Oleh Abramov bili su jednom drugom sve i bili su zajedno i u dobru i u zlu. Sada, Oleh leži u jednoj od masovnih grobnica u Buči, a Irina kaže da bi dala sve da je u njoj ona umjesto njega.

Oleh i Irina upoznali su se prije skoro 20 godina kada je ona radila u bolnici, u kojoj je on popravljao krov. Irina kaže da je ona napravila prvi korak i pratila ga do mjesta gdje je pušio cigarete. Počeli su da razgovaraju i zaljubili se. Od tada se nisu razdvajali.

Bio je osam godina mlađi od nje. Vjenčali su se, uzeo je njeno prezime. Želio je da ona napusti posao bolničke sestre i da pokrenu svoj biznis.

Ali, jedan metak je ugasio njihovu ljubav. U rano jutro 5. marta, ruski vojnici pucali su u njihovu kuću. Bacili su granatu kroz prozor, što je izazvalo ogromnu vatru, i izveli su nju i Oleha napolje pod nišanom.

Onda su Oleha izveli na ulicu. Naredili su mu da skine košulju i da klekne.

Sljedeće čega se Irina sjeća je da je otrčala do njegovog tijela, uhvatila ga za ruke, dok je njemu curila krv iz ušiju.

"Upucaj me", vrisnula je na ruske vojnike koji su hladno stajali iznad nje, piše New York Times.

Ruski komandant uperio je pištolj u njene grudi ne jednom, ne dvaput, već tri puta. Do danas joj je žao što nije povukao okidač.

"Možda je moja sudbina da umrem sutra", rekla je Irina, priznajući da je razmišljala o samoubistvu.

Kaže i da teško preživljava svaki dan, a posebno noć. Proganjaju je "krvave misli".

"Oleh je još uvijek ovdje"

Izgubila je skoro sve: muža, dom, tri od četiri ljubimca, životnu ušteđevinu. Nema ni jedan papir kojim može da dokaže identitet.

Uz to, iz Buče ne može da ode.

"Oleh je još uvijek ovdje", rekla je Irina.

I zaista, Irina se nikada od njega nije rastala, svakog dana odlazi do Olehovog groba. Donosi mu omiljene poslastice, džem od kajsija i višnje, kolačiće, karamel bombonice i čokolade. Zapali cigaretu i sačeka dok izgori.

Isto je uradila i juče, a isto će uraditi i sutra. Nikada neće napustiti svog voljenog i učiniće sve da njihova ljubavna priča ostane svjedočenje stradanja koje su Ukrajini nanijeli ruski vojnici.

Da iza ubistva njenog muža stoje Rusi potvrdio je i "New York Times", čiji su novinari pregledali izvještaje o obdukciji i razgovarali sa tužiocem koji istražuje smrt, a koji je rekao da su u to vrijeme u Buči bili samo ruski vojnici.

Ovaj gnusan zločin, samo je jedan od mnogih koji se tih dana događao u Buči. Ovaj ukrajinski grad je mjesto u kojem su su otkrivena najgora zvjerstva. Rusi su ubili najmanje 400 civila. Nedjeljama kasnije, unakažena tijela se i dalje leže po njegovim ulicama.

Grupe za ljudska prava i ukrajinski istražitelji, zajedno sa međunarodnim stručnjacima za ratne zločine, pokušavaju da dokumentuju svako ubistvo, a ukrajinska vlada je prošle nedjelje objavila imena i fotografije 10 ruskih vojnika za koje tvrdi da su počinili ratne zločine u Buči.

Rusi su se iz ovog grada povukli prije nekoliko nedjelja, ostavljajući veliki dio Buče u ruševinama.

"Iznad ovog grada je crna magla. Nešto zlokobno će ostati jer je ovdje ubijeno toliko ljudi, tako nepromišljeno, tako besmisleno, bez razloga", rekla je Irina Hres, mlada komšinica Irine Abramove.