Dogovor je bio da od 2007. godine agent BiH Sakib Softić otvori “četvere oči” i da prati da li će se pojaviti nove činjenice i novi relevantni podaci da bi se moglo pristupiti reviziji. U međuvremenu je Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u više navrata organizirao međunarodne simpozije s relevantnim učesnicima na kojima su razmatrani različiti aspekti presude. Ovo je ekskluzivno za časopis Stav otkrio profesor ustavnog prava i bivši agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, član ekspertnog tima za reviziju, univerzitetski profesor Kasim Trnka.

Otkriva da se od proljeća prošle godine intenzivno radilo na utvrđivanju koncepta podneska i na samim dokazima. Ekspertni tim pritom je imao velikih problema jer su i dalje brojni dokazi ostali nedostupni. Trnka kaže da je Softić uputio nekoliko dopisa na relevantne adrese tražeći da mu se ustupe određeni dokumenti i nije dobio odgovore.

“Međunarodni i domaći tim oformio je agent Softić, a ne član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović”, rezolutan je Trnka jer je Softić imao legitimitet i pravo da to čini.

“Sam Izetbegović je rekao da podržava, i to je logično. Prema tome, on je stao na stanovište da je agent taj koji je dobio mandat, da je to njegova dužnost, a bio je u konsultacijama s Izetbegovićem i s Fondacijom 'Pravda za BiH', koja je kao nevladina organizacija prikupljala sredstva i u vrijeme prvog postupka i sada za reviziju”, rekao je, među ostalim, član ekspertnog tima Kasim Trnka, koji je za Stav komentirao i političke manipulacije u vezi ovog slučaja.

STAV: Kao jednog od pravnih stručnjaka koji je najgorljivije zagovarao pokretanje revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, je li Vas iznenadila odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu da, iz proceduralnih razloga, neće ni razmatrati zahtjev za revizijom?

TRNKA: Prokomentirao bih vaš uvodni dio pitanja, a to je da sam jedan od najgorljivijih zagovaratelja revizije. Čini mi se da su to svi ljudi koji su svjesni planetarnog značaja zločina genocida, kao najtežeg zločina po međunarodnom pravu, ali i svi oni koji su svjesni da je BiH pogođena zločinom genocida. Bila je moralna odgovornost i obaveza da se preduzme sve što je u našoj moći da se sudski utvrdi konačna istina i dostigne pravda o onome šta se stvarno desilo i ko je za to odgovoran. Naročito je važno, a nije dokazano u presudi, da je režim Slobodana Miloševića bio “spiritus movens“, nosilac cjelokupne ideje eliminacije nesrpskog stanovništva s teritorija na koji su pretendirali u skladu s tezom “svi Srbi u jednoj državi”.

STAV: Je li iznenađujuća i brzina kojom je Sud u Hagu reagirao? Aplikacija je predata 23. februara ove godine, a već 9. marta obaviješteni smo da neće biti ni razmatrana.

TRNKA: Naravno da me iznenadilo. Ako se prisjetimo da je prvobitan proces po tužbi BiH, koja je podignuta u martu 1993. godine, završio u februaru 2007. godine, dakle, 14 godina je trajao proces, a sada se o jednoj izuzetno bitnoj činjenici odluči preko noći. Odluka je saopćena pod vrlo čudnim okolnostima, na način da ne vidimo presudu Suda niti njeno obrazloženje, kao ni pravnu osnovu na kojoj je donesena. Morala bi postojati presuda o procesnim stvarima iz koje bi se vidjela argumentacija zašto je Sud tako odlučio i na šta se pozivao kad je donio takvu odluku. Sad je već to gotova stvar jer Sud ovo očigledno smatra svojom posljednjom riječju o čitavoj stvari. Ali, zaista su čudne okolnosti, ta brzina, čak i neke prethodne radnje upućuju na zaključak da Sud očigledno nije bio imun na neke političke pritiske, prije svega od svjetskih moćnika, a vjerovatno i od tužene strane. Ali, kao legalista, kao pravnik, moramo reći da se te odluke moraju poštovati.

STAV: Tvrdili ste da postoji legalitet pravnog zastupnika BiH Sakiba Softića. Kako gledate na obavijest Registrara Međunarodnog suda pravde prema kojoj Softić nema punomoć da zahtjev za revizijom podnosi u ime BiH?

TRNKA: Tvrdio sam da, ako se radi o nastavku ranijeg postupka, može se braniti legalitet punomoći agenta. Radi razumijevanja nastale situacije, moramo krenuti od trenutka kada je Sakib Softić imenovan za agenta u tužbi BiH protiv Srbije, tada i Crne Gore, sada samo Srbije. Bio je 4. oktobar 2002. godine kada su na sjednici Predsjedništva dva člana glasala “ZA”. Treći član nije pokrenuo ustavnu mogućnost da uloži entitetski veto, odnosno da od Skupštine Republike Srpske zatraži da dvotrećinskom većinom ospori odluku Predsjedništva. Dakle, ako je prošlo bez entitetskog veta i ako je samim tim poštovan Ustav i Poslovnik o radu Predsjedništva, legalitet imenovanja ne može se osporavati. Valjanost ovog imenovanja za postupak revizije zavisi od odgovora na pitanje da li se radi o novom postupku ili je revizija nastavak ranijeg postupka, odnosno da li je ona pravni lijek u odnosu na presudu. Ako se zauzme stav da se radi o novom postupku, onda je potrebna nova punomoć. Smatram da sve okolnosti idu u prilog stavu da se radi o nastavku postupka. Radi se o istim strankama u postupku, o istom predmetu sporenja, pri čemu se ne osporava cjelokupna presuda, nego njen dio u kojem je raspravljano o odgovornosti režima Srbije za počinjenje, saučesništvo i pomaganje u izvršenju zločina genocida. U skladu s tim, svi dijelovi presude koji neće biti osporeni u reviziji ostaju na snazi. Prema tome, potpuno je logično zaključiti da se radi o nastavku procesa i da nije potrebna nova punomoć. Sakib Softić nikada nije razriješen na sjednici Predsjedništva. Istina, nije ni podnio izvještaj o svom postupanju pred Međunarodnim sudom pravde. Stoga je logično zaključiti, s pravnog stanovišta, da je njegov mandat validan. Mislim da smo imali relevantnu pravnu argumentaciju da se radi o nastavku ovog procesa jer je to apsolutno logično i pravno utemeljeno.

STAV: Je li za Vas bila novost tvrdnja predsjednika Međunarodnog suda pravde od 9. marta ove godine da je Softić još u maju prošle godine od ovog Suda obaviješten da bez nove odluke nadležnih institucija BiH nema legitimitet da u ime BiH traži reviziju presude?

TRNKA: Mora se znati kontekst događaja iz maja prošle godine. Naime, tada je tim intenzivno počeo raditi i fokusirao se isključivo na koncept buduće apelacije, a zatim, naročito, na njen sadržaj. To znači da smo morali pribaviti nove činjenice i nove dokaze da je Srbija umiješana u tu stvar i da je imala genocidnu namjeru kada je preko vojske i MUP-a Republike Srpske, ali i djelovanjem svojih institucija, učestvovala u zločinu genocida. I domaći i međunarodni tim fokusirao se isključivo na pitanje merituma, odnosno prikupljanja novih dokaza. Saznali smo, neslužbeno, to moram da naglasim, da je Sakib Softić uputio pismo i da je dobio takav odgovor, ali smo procijenili da se radi samo o mišljenju Registrara, a ne i Suda. Posebno je simptomatično da je odgovor stigao u vrlo kratkom roku. Zbog toga se ovom aktu nije poklanjala posebna pažnja. S pravom smo očekivali da će se u prvom dijelu postupka raspraviti procesne pretpostavke i da će se ispitati legitimitet tužene strane, legitimitet tužitelja, legitimacija agenta i jedne i druge strane, nadležnost Suda itd. Tako se postupalo u prethodnom postupku. Mislili smo, kada dođe do te faze, da ćemo tada iznositi svu svoju argumentaciju. Prema tome, pozivanje predsjednika Suda na taj dopis iz 2016. godine zaista govori o nekim čudnim okolnostima. Veoma je čudno da je odluka o odbacivanju donesene u roku od desetak dana od predaje aplikacije, a da ne znamo da li je i kada održana sjednica Suda, ne znamo na osnovu kojih odredaba Statuta i Poslovnika o radu je donesena takva odluka. Nije nam pružena mogućnost da damo odgovor na to pitanje.

Kompletan tekst možete pročitati na ovom linku.