Razgovarao: DARKO OMERAGIĆ

Kada smo prije nešto više od dva mjeseca razgovarali s vanjskopolitičkim analitičarom iz Zagreba Denisom Avdagićem agresija Rusije na Ukrajinu je bila na samom početku, a iz Evropske unije su stizale poruke kako treba ubrzati evropski put Bosne i Hercegovine dodjeljivanjem statusa kandidata, što bi se reklo, čim prije.

Jedan od onih koji su početkom marta podržavali ubrzano dodjeljivanje kandidatskog statusa  Bosni i Hercegovini bio je i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović kojem na početku ruske invazije Izborni zakon BiH nije bio prioritetna tema. Dva mjeseca poslije još se ne nazire da će BiH dobiti kandidatski status, a Milanovićeva retorika prema BiH je zaoštrena, iako mu ni iz BiH ne ostaju dužni.

„Bilo bi dobro da u EU ima više sluha za bh. probleme, iako mislim da BiH nije zaboravljena jer koliko vidimo premijer Hrvatske Andrej Plenković tu temu redovito stavlja na dnevni red Evropskog vijeća. Isto tako važno bi bilo da i bh. lideri pokažu stvarnu želju za ubrzanjem evropskog puta BiH. EU bi trebala razmisliti o tome da BiH počne koristiti neke benefite kao da je u statusu kandidata. Ulazak u EU nije lagan iz najmanje dva razloga, sve ga zemlje moraju ratificirati i što se zakoni moraju prilagoditi evropskoj legislativi“, kaže Avdagić.

„POSVAĐANI PREDSJEDNIK“

Naš sagovornik ističe da Milanović svojim izjavama o BiH, ali i o pristupanju Finske NATO-u nanosi ogromnu štetu Hrvatskoj i Hrvatima koji žive u BiH.

„On to čini izjavom da će blokirati ulazak Finske u NATO zbog toga što nije izmijenjen Izborni zakon BiH. To nanosi najviše štete Hrvatskoj jer su Finska i Švedska članice EU s kojima treba kohabitirati u EU. Vrlo je važno da se možete osloniti na druge članice, a sada imamo predsjednika koji sukreira vanjsku politiku i prijeti stvarima koje neće biti dobro dočekane i koje nemaju nikakvu međusobnu poveznicu, a to su članstvo Finske u NATO-u i izborne legislative u BiH. Što se Milanovića tiče i svih njegovih izjava u posljednje vrijeme mislim da im se ne treba previše čuditi jer se on svađa s gotovo svima u javnom i političkom životu Hrvatske. Ratovao je svojevremeno sa Žarkom Puhovskim, pa sa dijelom zastupnica u Saboru Hrvatske. Onda su mu mete počele postajati druge države. Nije tu BiH jedina, tu je Finska, a ranije je to bila čak i Austrija. Bilo je tu i Milanovićevih neugodnih komentara o Viktoru Orbanu, a evo sada nema ništa loše da kaže o njemu. Milanović je u kampanju ušao sa sloganom „predsjednik s karakterom“, a evo vidimo da je pokazao vrlo prgav karakter, na neki način uličarski“, smatra Avdagić.

Dio analitičara smatra da su Milanovićeve izjave posljedica njegovih veza s Rusijom, pa do onih koji smatraju da bi odgovor mogla ponuditi jedna grana medicine.

„Milanovićeve javne istupe bismo mogli porediti s nastupima Milorada Dodika koji je sada možda za nekoliko nijansi i blaži od hrvatskog predsjednika“, kaže Avdagić.

Kako god, Milanović ipak ne uspijeva da svojim izjavama nanese bilo kakvu štetu BiH. Za konkretnu štetu su tu HDZ i SNSD koji konstantno zaustavljaju evropski put BiH, a kako se to radi pokazao je prije dva dana HDZ kada je na Ustavnopravnoj komisiji Doma naroda Parlamenta BiH odbio da podrži Zakon o sprečavanju sukoba interesa koji je jedan od proevropskih zakona.

„Da, to je konkretan primjer i to je posve jasno. Ovakve stvari šalju jasan signal. Nije dovoljno reći mi smo za EU, a onda blokirati one zakone koji su potrebni za put ka EU“, rekao je Avdagić.

O „MAĐARSKOM“ MORU

Mnogo bure u Hrvatskoj izazvala je i Orbanova izjava da bi Mađarska imala more da joj ga nije oduzela Hrvatska.

„Mađarska se u posljednje vrijeme, a posebno u vrijeme vladavine Viktora Orbana osvrće na razdoblje za koje smatraju da su ostali bez velike teritorije. To je njihova unutarpolitička tema, a to je isto kao kada bi Hrvatska rekla kako ne bi trebala graditi Pelješki most da nije izgubila Neum u Jugoslaviji. Naravno da bi to onda u Sarajevu izazvalo veliku buku i zbog toga je to usporedivo. S druge strane, Mađarska je Hrvatskoj mnogo pomogla na njenom putu ka EU i članstvo u NATO-u i tu je bio ključni bio Viktor Orban.

Orban i Milanović

Zanimljivo je da Mađarska kod Trsta gradi luku i to široj javnosti prilično nepoznato. Zakupili su 300 metara lučkog prostora. Ako se Mađarska želi odreći ruske nafte posve je jasno da će se morati raditi novi naftni cjevovod koji će vrlo vjerovatno ići  uporedo s postojećim JANAF-om i služiti za opskrbu naftom Mađarske. No, htio sam reći da je Hrvatska nekada tiha u svojoj diplomatiji. Hrvatska ima neriješen problem s granicom sa Srbijom koja doslovno drži dva džepa preko granice na Dunavu dok se jednog s desne strane Dunava praktično odrekla. Dakle, Srbija drži teritoriju Hrvatske, a ne da fingira ili da iznosi teoriju o hrvatskom teritoriju. To je pitanje koje je ostalo neriješeno još od završetka ratnih djelovanja 1995. godine. O tom pitanju predsjednik Hrvatske Milanović nije pričao“, kazao je Avdagić.

Dok razgovaramo s Avdagićem stigla je i vijest o približavanju Kosova članstvu u Vijeću Evrope. Šta to znači za tu zemlju, ali i nastojanje Aleksandra Vučića da spriječi Kosovo u jačanju svoje pozicije?

„Sve po Srbiju izgleda posve drugačije kada Rusija nije u igri na onaj način na koji je bila prije. Jasno je da i Srbija okreće svoju politiku pogotovo optuživanjem Putina da im je okrenuo leđa. Kosovu još ostaju Rusija i Kina kao prepreka za UN, ali se i to može promijeniti pogotovo ako se promijeni smjer srbijanske politike u pogledu približavanja EU, a možda čak i NATO-u. Mislim da to nije nemoguće. Bilo bi korisno za Srbiju da preokrene priču o NATO-u što bi pomoglo i BiH da se brže priključi NATO-u i promijeni svoju sigurnosnu perspektivu.

Aleksandar Vučić

Mislim da naznake za to postoje. Vučić je dugo vremena izbjegavao da harmonizira vanjsku politiku sa EU i pokušavao da sjedi na dvije stolice što će on raditi sve dok mu se to dopušta i sve dok jneke jačih zemalja, a tu prije svega mislim na Francusku i Njemačku ne kažu da je dosta. Vučiću neće biti lako jer je prorusko raspoloženje i dalje u Srbiji vrlo prisutno kao i RS i to je vrlo poražavajuće i žalosno za RS i Srbiju. Moramo biti realni i zaključiti da taj odnos s Rusijom ni jednima ni drugima nije donio ništa dobro“, zaključio je Avdagić.