Sifet Kukuruz, pomoćnik ministra za visoko obrazovanje, nauku i mlade u Vladi Kantona Sarajevo na društevnoj mreži Facebook komentarisao je proglašenje Nevenke Tromp počasne građanke Sarajeva.

On je između ostalog kazao kako je negirajući laži kreirala laž i da ona zaslužuje titulu ‘pesona non grata’.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

Logično je postaviti pitanje motiva Neveke Tromp da danas, pet godina nakon isteka roka za podnošenje zahtjeva za revizijom presude za genocid, javnosti pojašanjava pravnu sudbinu zahtjeva za revizijom, objašnjava historijat procesa i proizvodi krivce zbog odluke Suda. Razumljivo bi bilo da Nevenka Tromp domaćoj javnosti pojašanjava svoju ulogu u izradi Izvještaja Holandskog instituta za ratnu dokumentaciju koji je Srbija tokom sudskog procesa koristila kao dokaz da nije sudjelovala niti je odgovorna za genocid počinjen u BiH, ali je čudno da je najveći dio svog gostovanja u CD-u 07. maja 2022. godine posvetila upravo pravnim aspektima aplikcije za reviziju presude za genocid, a koji proces je 2017. godine okončan.

Nije na odmet podsjetiti javnost na činjenicu da Nevenka Tromp nije pravnik. S obzirom da se radi o pravnom pitanju koje izaziva planetarni interes, logično je da se o istom treba raspravljati isključivo pravnim argumentima.

Politički pristup ovom važnom pitanju, danas, nakon proteka pet godina, može biti i jeste isključivo „politikanstvo“. Analizirajući tvrdnje koje je iznijela u pomenutoj emisiji, postoji osnov sumnje da dotična osoba nema časne namjere. Ovakvu tvrdnju zasnivam na sljedećoj argumentaciji:

Tromp tvrdi da je sve stvari koje je rekla u ovih nekoliko dana, tjedana, mjeseci, govorila i ponavljala godinama i to od 2017. godine.

Ova tvrdnja je tačna samo u dijelu koji se odnosi na predmet njenih nastupa, ali je potpuno netačna u odnosu na način i pristup koji dotična iskazuje u odnosu na ovo pitanje. Naime, dotična je 2017. godine, u emisiji PRESING, komentarišući zahtjev za revizijom presude, izjavila da joj se argumentacija Bakira Izetbegovića u vezi statusa agenta BiH, Sakiba Softića, čini potpuno „kredibilnom“. Međutim, danas, 2022. godine dotičnoj takva argumentacija, iz njoj poznatih razloga, ipak ne izgleda kredibilnom, odnosno zaslužuje kritiku i osudu, pa se čak može nazvati i „izdajom revizije“.

Tako dotična u emisiji 2017. godine tvrdi da je od aprila 2016. godine imala informaciju, ali i BH pravni tim, da Sakib Sofitć ne može biti agent BiH. Zato je opravdano postaviti pitanje kako na osnovu informacija kojima raspolaže u 2016. godini, dotična, ako je ozbiljna osoba može u 2017. godini zastupati jedan stav, a u 2022. godini, o potpuno istom pitanju, drugi, i to suprotan stav. Ovo ukazuje da su svijest i karakter dotične osobe, a ne činjenice, varijabilna kategorija. Iz tog razloga dotična ne može biti kredibilan sagovornik, jer o istom pitanju, pod istim činjeničnim stanjem kojeg je svjesna, zauzima dva međusobno isključiva stava. Očito je da se radi se o podvojenoj osobi koju krasi primarna i „naknadna pamet“.

Tromp, u vezi sa informacijom o finansijskim potraživanjima od 2 miliona KM za usluge pravnog tima tvrdi da je u julu 2017. godine, nakon sastanka sa Bakirom Izetbegovićem, uputila e-mail Sakibu Softiću u kojem je naznačila da je za početak potreban iznos od dva milona KM i da to nije bilo sporno, jer je taj e-mail kojeg i danas posjeduje, napisan i koncipiran tako da se iz njega to moglo upravo tako i zaključiti.

Ova tvrdnja je nekredibilna jer je očito da se tom e-mailu moglo pridati i drugačije značenje i smisao u odnosu na značenje i smisao koje mu pridaje njegov autor. Pisani tekstovi su po svojoj prirodi takvi da se mogu različito razumijevati. Uostalom, o ovom pitanju ne bi trebalo uopšte voditi polemiku. Dovoljno je javnosti prezentirati upućeni e-mail, što dotična iz njoj poznatih razloga nije učinila, iako je tokom gostovanja na stolu ispred sebe imala određene pisane materijale. Ozbiljne i kredibilne osobe ne govore kada raspolažu dokazima koji sami za sebe govore. Takve osobe šute i puste dokaze da govore.

Tromp tvrdi da Sud tokom procesa po tužbi države BiH nije dozvolio da BiH koristi zatamnjene dokumente Vrhovnog savjeta odbrane Srbije iz razloga što je to u tom trenutku „već bilo kasno“.

Ova tvrdnja nije istinita i njena neistinitost se može utvrditi na vrlo jednostavan način, uz uslov da neko ima volju i strpljenje pročitati obrazloženje presude Suda iz 2007. godine, a posebno obrazloženje izdvojenih mišljenja trojice sudija, i to sudaca; Mahioua, Al-Khasawneh i Bennuna. U izdvojenim mišljenjima pomenutih sudija eksplicitno se navodi da je BH-pravni tim tražio od Suda da naloži Srbiji da dostavi ove dokumente i to kao neredigovane, ali da je Sud odbio takav zahtjev BiH. Dakle, razlog nije predstavljalo bilo kakvo kašnjenje, nego nesprenost Suda da to uradi. Trojica pomenutih sudija takav pristup Suda otvoreno kritkuju i izdvajaju svoje mišljenje.

Tromp tvrdi da je aplikaciju za reviziju presude za genocid, osim Sakiba Softića, Sudu mogala predati i ambasadorica BiH u Nizozemskoj, kao i Predsjednik Parlamenta Bosne i Hercegovine Safet Softić, na što je u svom pismu od 24. 02.2017. godine eksplicitno ukazao i Registrar Suda.

Ova tvrdnja je nekredibilna i netačna u kontekstu činjenice da funkcija „Predsjednika Parlamenta BiH“ u ustavnopravnom sistemu BiH uopšte ne postoji. Uvidom u zvanične podatke Parlamentarne Skupštine BiH, može se utvrditi da je Safet Softić 2017. godine vršio funkciju predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i to u periodu od 16.06.2016. godien do 15.02.2017. godine i od 16.06. 2018. godine do 06.12.2018. godine. Ako se uvaži činjenica da je zahtjev za revizijom presude podnesen 23.02. 2017. godine, onda je sasvim jasno, da Safet Softić u vrijeme podnošenja zahtjeva za revizijom presude nije vršio funkciju Predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Takođe, ako se uvaži činjenica da je pismo Registrara Suda datirano sa 24.02.2017. godine, opet je notorna činjenica da Safet Softić počev od tog datuma, pa sve do pisma Registrara Suda od 09.03.2017. godine, nije vršio funkciju koju dotična fingira.

Svakom ozbiljnom pravniku je jasno da se, čak i da je Safet Softić u vrijeme podnošenja zahtjeva za revizijom presude vršio fingiranu funkciju, mora imati u vidu činjenica da niti jedan dom Parlamentarne skupštine BiH, samostalno ne može donositi najvažnije državne odluke, a što odluka o podnošenju zahtjeva za revizijom presude svakako jeste. Takođe, Poslovnik Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH kao ovlaštenje Predsjedavajućeg Doma naroda, ne predviđa samostalno zastupanje državu BiH u odnosima sa drugim državama, međunarodnim organizacijama ili pred međunarodnim sudovima. Treba istknuti i da Predsjedavajući bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine BiH, nije ovlašten da samostalno donosi takve odluke. Uvažavajući sastav Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, kao i način odlučivanja, jasno je da takva odluka, čak i kada bi kao pravna mogućnost postojala, ne bi mogla biti donesena.

Tromp tvrdi da amasadora BiH u Nizozemskoj imenuje bošnjački član Predsjedništva BiH i da je bilo dovoljno samo da bošnjački član Predsjendištva BiH Bakir Izetbegović, umjesto Sakiba Softića, ovlasti amabsadoricu Mirsadu Čolaković da Sudu preda zahtjev za reviziju.

Ova tvrdnja je nekredibilna iz razloga njene neutemeljenosti u Ustavu BiH i odredbama Poslovnika o radu Predsjedništva BiH.

Odluku o imenovanju bilo kojeg ambasadora BiH, donosi Predsjedništvo BiH, kao kolektivni šef države, a ne individualno članovi Predsjedništva BiH. Interesantno je da dotična, iako se precizno sjeća datuma, dana i rasporeda satnica iz 2017. godine, ipak ne zna da amabasadorica BiH u Nizozemskoj u tom periodu nije bila Mirsada Čolaković, nego Nermina Čolaković.

Tromp prarafrazira pismo Registrara Suda od 24.02.2017. godine koje je putema ambasade BiH u Nizozemskoj upućeno trojici članova Predsjedništva BiH, a u kojem se navodi da je Sud zatražio da se umjesto Sakiba Softića imenuje drugi agent ili da zahtjev za reviziju, Sudu dostavi ambasadorica BiH u Nizozemskoj ili Predsjednik Parlamenta BiH.

Ova tvrdnja je nekredibilna jer dotična za svoju tvrdnju kao dokaz uopšte ne prezentira pismo Registrara Suda, iako isto parafrazira, što indicira da ga ili posjeduje ili da ga je samo vidjela pa govori po sjećanju. Dotična niti prezentuje pismo niti navodi izvor iz kojeg crpi argumentaciju za svoju tvrdnju, što je samo po sebi, uvažavajući relevantnost pitanja o kojem se govori, suspektno. Postavlja se pitanje zašto se dotična u svojim stavovima koji se nameću kao pravni stavovi, koristi metodom dokazivanja rekla-kazala“.

Tromp tvrdi da je i prije isteka roka za predaju zahtjeva za revizijom presude, ambasadorica BiH u Nizozemskoj, mogla Sudu predati aplikaciju, ali da je ona upravo u to, kritično vrijeme, postala meta afere zbog toga što je, navodno, otvarala nekakva pisma, te da je zbog toga preko vikenda, odnosno preciznije 01. 03. 2017. godine hitno opozivana i obavještena da treba doći u Ministarstvo vanjskih poslova BiH i da se ona vratila u Sarajevo.

Ova tvrdnja je nekredibilna kada se zna da je Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova BiH, vać ranije, odnosno 13.02.2017. godine uputio pismo ambasadorici BiH u Nizozemskoj da ona nema ovlaštenje i saglasnost da prema Sudu preduzima bilo kakve radnje i aktivnosti u vezi sa zahtjevom za revizijom presude.

Dakle, već od 13.02.2017. godine (deset dana prije zvanične predaje aplikacije) ambasadorica BiH u Nizozemskoj nije mogla Sudu predati zahtjev za revizijom presude. Pod pretpostavkom da je to ambasadorica uradila i mnogo ranije, jasno je da bi ministar vanjskih poslova tražio od Suda da takvu aplikaciju ne prihvati kao aplikaciju države BiH.

U odnosu na pretpostavku i tvrdnju da je ambasadorica BiH u Nizozemskoj mogla Sudu podnijeti aplikaciju i mnogo ranije, dovoljno je u odnosu na neozbiljnost takve tvrdnje podsjetiti na činjenicu da je Vijeće ministara BiH, a u kojem je Igor Crnatak imenovan za ministra vanjskih poslova BiH, potvrđeno na Trećoj hitnoj sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH koja je održana 31.03.2015. godine.

Dakle, za svakog ozbiljnog pravnika, potpuno je jasno da već od imenovanja Igora Crnatka za ministra vanjskih poslova BiH, ambasadorica BiH u Nizozemskoj, objektivno neće moći podnijeti aplikaciju Sudu, odnosno da će njeno podnošenje spriječiti Igor Crnadak. Znači, od imenovanja Vijeća ministara BiH 31.03.2015. godine znalo se da ambasadorica BiH objektivno nije u poziciji da podnese aplikaciju Sudu, jer će u tom mandatu Vijeća ministara BiH, funkciju ministra vanjskih poslova BiH vršiti Igor Crnadak, a stav političara iz RS-a o ovom pitanju svima je poznat.

Tromp u vezi statusa agenta Sakiba Softića spominje upit Munire Subašić i Murata Tahirovića upućen Dominiki Švarc koja je radila na Sudu “prije”, a koja je sačinila službenu, stručnu bilješku, tehničko-pravnu, u kojoj navodi da Sakib Softić ne može biti agent.

Ova tvrdnja je višestruko nekredibila, iako dotična na njoj gradi cijelu teoriju o „izdaji revizije“. Javnosti je ostalo nepoznato šta se navodi u toj famoznoj bišlješci Dominike Švarc. Uostalo to nije ni bitno. Zašto? Zato što se iz tvrdnje dotične ne zna da li se radi o osobi koja je radila na Sudu ranije ili se radi o osobi koja na Sudu radi u vrijeme sačinjavanja zabilješke.

Posebno je ova bilješka pravno irelevantna zbog toga što se može raditi isključivo o privatnoj, pravno neobavezujućoj korespondenciji koja nije verificirana i odobrena od Suda. Naime, niti Munira Subašić, a niti Murat Tahrović, u ime države BiH mogu tražiti pravni stav o statusu agenta BiH, niti je osoba koja se o tome očituje relevantna adresa, a niti za takvo nešto ima odobrenje Suda. Naravno, takva osoba za davanje pravnog stava o statusu agenta Sakiba Softića nije niti pravno kompetentna. Donošenje odluke o tom pitanju je u isključivoj nadležnosti Suda, dok ovlaštenje za njegovo donošenje imaju isključivo sudije Suda.

Postavlja se pitanje, kako stav Suda može predstavljati neka stručno-pravna bilješka osobe koja niti je sudija, niti ima odobrenje Suda da takva mišljenja daje, a upitno je da li je u to vrijeme uopšte i zaposlenik Suda. Tromp tvrdi da je Dominika Švarc radila na Sudu „prije“. Međutim, više je nego jasno da se pitanje statusa agenta bilo koje države pred Sudom, ne može rješavati bilo kakvim stručnim zabilješkama tehničko-pravne prirode i to od osoba koje Sud, posebnom odlukom, nije ovlastio da u njegovo ime daju takva mišljenja ili tumačenja. Kako je moguće da se, kao krucijalan dokaz da Sakib Softić ne može biti agent BiH, koristi pravni stav “slovenke“ koja je radila na Sudu kada to nije i ne može biti zvaničan stav Suda? Kako je moguće uopšte tvrditi da bi takav pravni stav zauzeo Sud razmatrajući pravni status Sakiba Softića? U pravnoj praksi je svima poznato da u predmetima gdje odlučuju sudije u vijećima, čak i same sudije o jednom pitanju, vrlo često zauzimaju različite stavove.

Kada je u pitanju krunski dokaza ili svjedok za „teoriju izdaje“, a to je stav Dominike Švarc da Sakib Softić ne može biti agent i da je to bilo poznato još 2016.godine, nije na odmet, a u interesu istine i javnosti, kazati da se na osnovu javno dostupne biografije Dominike Švarc, može pouzdano zaključiti da imenovana 2016. godine nije bila zaposelnik Suda. Naime, u njenoj javno dostupnoj biografiji navodi se da je između 2010 i 2014. godine radila u Međunarodnom sudu, a da je u periodu 2014-2016. godina radila u tzv. haškom tribunalu. Također, javno je dostupna i informacija da je Dominika Švarc Pipan radila u advokatskoj kancelariji koju je angažovao ratni zločinac Radovan Karadžić, kao i da je jedan od osnivača te advkatske kancelarije, Marko Sladojević, javno za Novosti rekao “Braniti Karadžića je kao igrati za Real Madrid“. Javnost treba podsjetiti da je danas, Dominika Švarc Pipan, kandidatkinja za ministricu pravosuđa u Vladi Slovenije.

Ipak, za neutemeljenost tvrdnje o „izdaji revizije“ dovoljno je samo podsjetiti na pismo Registrara Suda od 09.03.2017. godine, koji je, kao jedini razlog neprihvatanja apalikacije, naznačio da država BiH nije donijela odluku o pokretanju postupka revizije. Dakle, status agenta Sakiba Softića nije pravno sporan, niti je imao utjecaja na ishod aplikacije. Svakom ozbiljnom pravniku poznato je da se u obrazloženju akta kojim se neki proces okončava uvijek moraju navesti, naznačiti i obrazložiti razlozi koji su presudno utjecali na donošenje odluke, tako da je nemoguće da je status agenta Sakiba Softića bio odlučujuća ili jedna od odlučujućih činjenica za neprihvatanje revizije, a da se to u obrazloženju pisma Registrara Suda od 09.03.2017. godine eksplicitno ne neznači

Tromp tvrdi da, u slučaju da je ambasadorica BiH u Nizozemskoj predala zahtjev Sudu, onda Sakib Softić uopšte ne bi bio bitan i pravni tim, sačinjen od najboljih svjestkih pravnika, bi mogao zastupati BiH pred Sudom.
Ova tvrdnja je nekredibilna jer se postavlja pitanje koja osoba bi u tom slučaju zastupala državu BiH pred Sudom. Logikom Nevenke Tromp to bi mogao raditi svako, koje je voljan i spreman, ali iz određenih razloga samo ne Sakib Softić.

Logički i pravni nonsens je da bi pod takvim okolnostima državu BiH zastupala ambasadorica BiH u Nizozemskoj koja o samom procesu revizije i argumentaciji države BiH, zna upravo onoliko koliko i Nevnka Tromp poznaje pravo. Stavljanje tereta procesa revizije presude na ambasadoricu BiH u Nizozemskoj bi tek predstavljalo “izdaju revizije“. Osim što bi takvu aplikaciju osporio ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnatak, kako je to naprijed pojašnjeno, zastupanje države BiH pred Sudom od ambasadorice BiH, više bi nanijelo štete nego koristi državi BiH i žrtvama genocida.

Tromp tvrdi, da je zahtjev za reviziju Sudu predala ambasadrocia BiH u Nizozemskoj onda bi onda na scenu stupili članovi pravnog tima BiH, te da taj i takav pravni tim BiH, ne bi trebalo imenovati posebnom odlukom Predsjedništva BiH.
Ova tvrdnja je nekredibilna, jer se postavlja pitanje kako je moguće da državu BiH mogu zastupati osobe bez ovlaštenja, a da to ne može učiniti Sakib Softić koji je pred Sudom već zastupao državu BiH. Ako članovima pravnog tima nije potrebno ovlaštenje za zastupanje BiH pred Sudom od Predsjedništva BiH, kako je moguće da je takvo ovlaštenje potrebno Sakibu Softiću. Čini se da svi, osim Sakib Softić, mogu zastupati državu BiH pred Sudom u postupku revizije.

Tromp sugeriše da je dovoljan autoritet i podrška Fondacije koja je prikupljala sredstva za vođenje postupka pred Sudom. Međutim, Munira Subašić, predsjednica Udruženja Majke enklave Srebrenica i Žepa i Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, nisu ovlašteni da imenuju agenta BiH.

Neupitna je činjenica da bilo koju državu pred Sudom, mogu zastupati samo osobe koje imenuje država. Pomenuta Udruženja nisu država i ne mogu u ime države BiH donositi odluke. Ovakva logika dotične, kada bi se implementirala, značila bi država BiH može imati aktivan proces pred Sudom jer je aplikaciju predala ambasadorica BiH u Nizozemskoj, ali ne i ovlaštenog agenta za zastupanje. Ovo opet, nužno vodi zaključku da bi i u slučaju da je ambasadorica BiH predala aplikaciju Sudu i da Igor Crnatak, kao ministar vanjskih poslova BiH, takvu aplikaciju iz određenih razloga nije onemogućio, Predsjedništvo BiH moralo donijeti novu odluku o imenovanju agenta BiH pred Sudom. Donošenje takve odluke 2027. godine je potpuno neralno.

Na kraju, iako Nevenka Tromp tokom svog gostovanja to nije tvrdila, smatram da je potpuno kredibilno, samo na osnovu naprijed navedenog, tvrditi, uz duboko izvinjenje svim žrtvama genocida i njihovim porodicama, da dotičnoj treba biti oduzeto priznaje “počasne građanke Kantona Sarajevo”. Takođe, smatram da postoji dovoljno kredibilnih argumenata da se donese odluka da se dotična proglasi „presonom non grata“.

Dobronamjerna sugestija Senadu Hadžifezoviću,

Na kraju, upućujem dobronamjernu sugestiju Senadu Hadžifejzoviću da se ubuduće bolje pripremi za goste koje poziva u emisiju, posebno kada se radi o ovako teškim i osjetljivim temama, jer, nama građanima je zaista bilo stresno gledati Senada Hadžifejzovića kako, tokom trajanja razgovora, teško proživljava trenutke koji uslijede nakon što Neveka Tromp javnosti objelodani svoja šokantna saznanja i informacije o procesu revizije presude.

Vjerujem da su građani, sa zebnjom i strahom, pratili cijelu emisiju, ne samo zbog toga šta bi sve tokom razgovora mogla ot/kriti i kazati Nevenka Tromp, nego i zbog straha za zdravlje Senada Hadžifejzovića.