"Čim je spomenuto da će Kosovo aplicirati za prijem u Vijeće Evrope, nije bilo teško zaključiti da su velike šanse da Priština u tom naumu ima podršku pojedinih utjecajnih zapadnih država. Veo tajne razvijan je, čini se, najnovijim saopćenjem State Departmenta, iz kojeg se može zaključiti da su se Sjedinjene Američke Države u najmanju ruku prešutno  složile sa tim korakom", piše beogradski Blic.

Na pitanje Glasa Amerike da pojasni da li je američka administracija promijenila stav u odnosu na moratorijum koji je dio sporazuma iz 2020. godine, kako gleda na zahtjev Kosova za članstvo u Vijeću Evrope poslije čega je Srbija najavila nastavak kampanje protiv nezavisnosti, te da li želi da vidi primjenu ostalih dijelova sporazuma, stigao je diplomatski odgovor.

"Sjedinjene Države vjeruju da su obaveze iz Washingtonskog sporazuma i dalje korisn, i da oni nastavljaju da pozivaju Kosovo i Srbiju da se usredsrede na dijalog koji vodi EU", naveo je neimenovani portparol State Departmenta u pisanom odgovoru.

Sadržaj je i dodatak da u Washingtonu nema velikog protivljenja.

"Ipak, Kosovo i Srbija su suverene zemlje sa pravom da same određuju svoje vanjskopolitičke prioritete. Za donošenje odluke o članstvu u ovim programima i organizacijama potrebna je saglasnost i odobrenje tih institucija i njihovih država članica", dodaje se u novom odgovoru State Departmenta.

Ovaj stav uslijedio je nakon što je ministrica vanjskih poslova Republike Kosovo Donika Gërvalla-Schwarz predala (12. maja) zvaničan zahtjev za ulazak ove države u Vijeće Evrope.

Nakon što se to desilo, najveći dio kritika bio je usmjeren ka tome da je to direktno kršenje Washingtonskog sporazuma, kojim su se obje strane obavezale da neće raditi na (od)priznavanju Kosova.

Priština je to prva prekršila, a kao odgovor Srbije stigla je informacija i da su četiri zemlje povukle priznanje nezavisnosti Kosova.

Jasno je da Kosovo ovakve poteze ne povlači samoinicijativno, a Suzana Grubješić iz Centra za vanjsku politiku kaže da je "Vijeće Evrope  međuvladina organizacija u čije članstvo se aplicira po pozivu, što znači da je Kosovo dobilo takav poziv. SAD nisu članica, ali imaju status posmatrača i nesumnjiv utjecaj, kao i u ostalim organizacijama", ocjenjuje Grubješić.

Ona smatra i da ovakvo saopćenje implicira da daju prešutnu saglasnost na kandidaturu Kosova, a da su za operativni dio zadužene neke članice Vijeća Evrope, prevashodno Njemačka.

"Jasno je i da je ovim činom Kosovo odbacilo Washingtonski sporazum, iako se on u svom najvećem dijelu odnosio na ekonomsku normalizaciju odnosa za koju su svi rekli da je dobra i korisna jer trasira put ka političkom dogovoru. Na ovaj način je prilično obesmišljen i dijalog pod posredstvom EU i teško da će biti oživljen u narednom periodu", ističe Grubješić.

Ni Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam nije drugačijeg stava, i ocjenjuje da je ovo samo dio pritisaka na Beograd da uvede sankcije Rusiji.

"To se moglo očekivati od SAD, ali ne tako brzo. Amerika je pritiskala Srbiju da što prije dođe do međusobnog priznanja, a Evropa nije išla na tako tvrd pritisak već je insistirala na postizanju pravnoobavezujućeg sporazuma. Ovaj nagli zahtjev Kosova mi se čini kao dodatna vrsta pritiska Srbije, i da udio ima činjenica da se Srbija nije odlučila na sankcije Moskvi. To je dio javnih ali i onih pritisaka koji se odigravaju iza zavjesa. SAD čvrsto stoji iza koncepta otvorenog Balkana, traži od Kosova i Crne Gore da uđu, ali istovremeno rade na tome i da se što prije riješi priznanje", smatra Popov.

Mogućnost da Priština uđe otvorila se nakon što je Rusiji članstvo u toj instituciji suspendovano 25. februara, dan nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. Potom je i Kremlj samovoljno proglasio izlazak Rusije iz Vijeća Evrope.

O tome je govorio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je rekao da  ne zna da li Priština ima većinu ili ne.

"Ako računam sve zemlje, to je na 67, 68 do 70 posto, ukoliko bi svi oni koji su priznavači takozvane nezavisnosti glasali za članstvo", rekao je Vučić.

U Vijeću Evrope su istog dana potvrdili da su primili zahtjev prištinskih institucija za prijem u članstvo, ali i da ne mogu da predvide dalju proceduru u konkretnom slučaju.

Šta je Vijeće Evrope?

Vijeća Evrope nema nikakve veze sa Evropskom unijom. Kada je osnovano 1949. godine, njegov cilj je bio "očuvanje zajedničkog evropskog naslijeđa" i obnavljanje mira, demokratije i stabilnosti u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Najvažniji cilj danas je nadgledanje poštovanja ljudskih prava a države članice su 1959. osnovale Evropski sud za ljudska prava, koji ispituje kršenja Evropske konvencije o ljudskim pravima i po potrebi ih kažnjava.

Prije istupanja Rusije, Vijeće, sa sjedištem u Strazburu, imalo je 47 članova. Samo tri države u geografskoj Evropi nisu punopravne članice: Vatikan ima status posmatrača, Bjelorusija je zemlja kandidat od 1993. ali joj je status suspendovan 1997. zbog kršenja ljudskih prava, a status Kosova po međunarodnom pravu još nije razjašnjen. Sada je tu još Rusija kao autsajder.