Piše: Đuro KOZAR

Povodom 15. godišnjice događaja u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, na Radiju Federacije BiH 3. svibnja 2007. godine bio sam urednik i voditelj emisije Otvoreni studio, čiji su sudionici bili general Jovan Divjak i bivši policijski dužnosnik Ismet Dahić, a iz Banjaluke se telefonom javljao istražitelj u MUP-u Republike Srpske Janko Velimirović.

"TO SE NIJE SMJELO DOGODITI"

Sugovornici u studiju su se suglasili o tome da je kolona JNA koja se pomenutom ulicom povlačila iz glavnog grada BiH bila legitimni vojni cilj, a Velimirović je iznio drugačiji stav. U tijeku emisije rekao sam da je u Dobrovoljačkoj izvršen ratni zločin onda kad je jedan od naoružanih civila zaustavio sanitetsko vozilo na kojem je bio vidno označen Crveni križ i tom prilikom rafalom iz automatske puške ubio doktora pukovnika Budimira Radulovića, njegovog kolegu Miru Sokića i medicinsku sestru Normelu Šuko, a ranio pukovnike Dušana Kovačevića i Miću Pantelića, kao i desetara Dragana Kovačevića. Vozač napadnutog vozila nekako se uspio probiti između barikada i preko Skenderije doći do Vojne bolnice u Sarajevu, gdje je ukazana pomoć ranjenim i utvrđena smrt ubijenih.

Do zaključka o ovom pojedinačnom ratnom zločinu u Dobrovoljačkoj došao sam istražujući određene okolnosti i provjeravajući prikupljene činjenice, a na ovu moju tvrdnju u studiju je reagirao general Divjak rekavši: “To se nije smjelo dogoditi, jer su po ratnom pravu sanitetska vozila i sva lica u njima zaštićena, njih se ne smije zaustavljati i prema njima otvarati vatra.” Dahić je 3. svibnja 1992. radio u Policijskoj stanici u općini Stari Grad Sarajevo i u emisiji je rekao da je o događajima u Dobrovoljačkoj saznao naknadno, kad je sve prošlo, budući da policija u to nije bila involvirana. Prošlo je 15 godina od te emisije i na nju i ono što sam tada rekao ovih dana podsjetio me je jedan poznanik koji me je pitao da li i danas mislim isto ono što sam tada rekao u mikrofon budući, dadao je on, da to više nisam pominjao. Naravno, mišljenje nisam promijenio, a tu moju tvrdnju nisam isticao, jer u vezi s Dobrovoljačkom nitko nije osobno optužen za pucanje i zločin izvršen zaustavljanjem sanitetskog vozila JNA i rafalnu vatru po onima u vozilu.

Podsjetiću da je 10 osoba optuženo u predmetu Dobrovoljačka ulica i da ih se tereti da su u okviru svojih dužnosti i ovlašćenja u vojnim, policijskim i civilnim strukturama, zajedno sa svojim podređenima, planirali, podstrekavali i izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u bivšoj JNA, pod pratnjom mirovnih snaga UN-a. Dodaje se da optuženi nisu spriječili ubistva i ranjavanja vojnika i civila, da su propustili da kazne izvršitelje ubojstava i ranjavanja, mučenja i nečovječna postupanja prema zarobljenim vojnicima, kao i da su pomagali počiniteljima nakon izvršenog zločina. Dakle, konkretni izvršitelji kaznenog djela ovom optužnicom nisu obuhvaćeni budući da su istražiteljima nepoznati.

Za obranu deset optuženih otežavajuća činjenica je u tome da stvarni počinitelj djela koje se s krivičnopravnog aspekta može smatrati i kaznenim djelom ubojstva vojnih osoba u sanitetskom vozilu nikad nije zvanično otkriven i procesuiran od nadležnih vojnih i pravosudnih struktura Republike BiH. Poznato je da po međunarodnom ratnom pravu izvršitelj, odnosno pripadnik vojne ili policijske formacije koji poduzme radnje koje su suprotne izdatoj zapovijedi nadređene osobe podliježe kaznenoj odgovornosti i protiv takvog je po zahtjevu vojnog tužiteljstva obavezno pokrenuti kazneni postupak pred nadležnim vojnim sudom. Jovan Divjak, tada pukovnik TOBiH, popevši se na oklopni transporter kod Skenderije, vikao je “Ne pucaj”, nastojeći da zaustavi incident, ali ga pripadnici Zelenih beretki ili nisu čuli, ili nisu poslušali, a pucali su i oni iz vojne kolone koji su bili naoružani pješadijskim naoružanjem.

POJEDINAČNO PREKORAČENJE NUŽNE OBRANE

Pojedini pravnici s kojima sam razgovarao o ovoj temi ne isključuju mogućnost da je u incidentu u Dobrovoljačkoj ulici došlo do pojedinačnog prekoračenja nužne obrane koja je bila neophodna da se napad odbije. To znači da osoba svojom obranom, naprimjer, nanese mnogo veću povredu napadaču od one koja je njemu prijetila, tj. ako produži s obranom i poslije prestanka, odnosno odbijanja napada i nanese povredu koja je nepotrebna. U slučaju prekoračenja nužne obrane, postoji kazneno djelo za koje, po pravilu, izvršitelj odgovara kao i za svako drugo djelo, ukoliko kod njega postoje uvjeti za kaznenu odgovornost. Na kraju, sve ovo je za sada u domenu pretpostavke.

(Oslobođenje)