Ministri iz reda HDZ-a Vjekoslav Bevanda, ministar finansija i trezora, ministar pravde Josip Grubeša i ministrica civilnih poslova Ankica Gudeljević jučer su na sjednici Vijeća ministara BiH blokirali odobravanje sredstava za održavanje općih izbora u oktobru ove godine. Rok je srijeda 19. maj.

„Odbijanjem da se osiguraju sredstva CIK-u za izbore Bevanda i Čović nastavljaju svoju protuzakonitu ucjenjivačku opsadu institucija države BiH. Ako se ne osiguraju sredstva za održavanje izbora to je onda otvoreno kršenje Izbornog zakona. Iz tog ugla je onda vidljivo da će gospodin Schmidt djelovati da bi sistem doveo u kakvo-takvo stanje funkcionalnosti“, kazao je profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i član Predsjedništva Demokratske fronte Senadin Lavić za „Slobodonu Bosnu“. On je mišljenja da je naređeno „ nacionalističkim jastrebovima Dodiku i Čoviću da moraju izaći na izbore u oktobru, jer bojkot bi bio samoubilački čin.“

“Postoji koordinacija između onog što rade hrvatska i srpska strana, kao što je postojala koordinacija i između Miloševića, čije je interese slijedio Tuđman”, rekli ste nedavno u medijima, te da Čović igra ulogu za Dodika, na način da mu osigura nesmetano proces koji je započeo sa prenosom nadležnosti.  Izbori su raspisani za 2. oktobar, šta mislite da li  će doći do opstrukcije održavanja izbornog procesa?

Opstrukcija izbora znači oduzimanje građanima mogućnosti da glasaju na redovnim izborima, odnosno – opstrukcija znači drsko oduzimanje njihovog Ustavom zagarantovanog prava da biraju i budu birani. Ometanje izbornog procesa je protuzakonita radnja koja podrazumijeva sankcije. Niko iz antibosanskih politika koje se jasno prepoznaju u djelovanju nacionalista Dodika i Čovića, koji su danas Putinovi vazali, neće otvoreno stupiti u opstrukciju, ometanje ili onemogućavanje izbornog procesa.

Koordinacija između Dodika i Čovića u Bosni danas ne bi bila moguća bez kontinuirane saradnje Beograda i Zagreba na osporavanju bosanskog suvereniteta. Beograd i Zagreb već odavno čine sve da se ne uspravi bosanski čovjek! Postoji neupitan sporazum srpstva i hrvatstva u 20 stoljeću da Bosna ne može imati vlastitu supstanciju i da mora biti podijeljena između dva susjedna nacionalna projekta koji će se smiriti i između sebe priznati kada dovrše podjelu Bosne. To je posebno vidljivo od 1918. godine, dogovoreno 1939. u sporazumu između Cvetkovića i Mačeka, a najkrvavije razrađeno u dogovorima iz Karađorđeva između Miloševića i Tuđmana. Naravno, ti dogovori između balkanskih monstruma ne bi bili mogući bez podrške u širem evropskom kontekstu desničarskih politika.

Zašto ovo treba naglašavati? Pa, da bi shvatili u kojoj je zakočenosti Bosna i koje zlo se sručilo na nju iz sasvim sporne poneričke osnove koja se ničim ne može opravdati. Ni Srbija ni Hrvatska nemaju nikakvo pravo na Bosnu, niti je normalno da dvije male balkanske države na štetu Bosne oživljavaju svoje komplekse i stoljeća potčinjenosti pod raznim okupatorima. Dakle, jasno je da ni današnji procesi, naprimjer, izbori u Bosni, nisu slobodni od direktnih uticaja susjednih država koje pokušavaju održati snage etničke politike na sceni preko kojih kontroliraju Bosnu.

Tu je odnedavno veliki uticaj Kremlja na Srbiju i Putinove satelite u Bosni, prije svega nacionalist Dodik i njegov rušilački ortak Čović. Kada Beograd i Zagreb narede Dodiku i Čoviću ili njihovim strankama da moraju izaći na izbore i sve učiniti da osvoje vlast, onda se to radi bez pogovora, poštujući gazde! Ali nije sigurno da će to biti tako! Ako se naredi opstrukcija i stvaranje haosa, onda će stanje postati vrlo napeto do oktobra.

Smatram da je naređeno da nacionalistički jastrebovi Dodik i Čović moraju izaći na izbore u oktobru, jer bojkot bi bio samoubilački čin, a u opstruiranju i sprječavanju izbora nije pametno sudjelovati. Ako se nacionalisti procijene da neće ostati na vlasti vjerovatno će napraviti neko novo “tehničko” stanje i ucjenjivati snage koje brane državu Bosnu i Hercegovinu. Odbijanjem da se osiguraju sredstava CIK-u za izbore Bevanda i Čović nastavljaju svoju protuzakonitu ucjenjivačku opsadu institucija države BiH. Ako se ne osiguraju sredstva za održavanje izbora to je onda otvoreno kršenje Izbornog zakona. Iz tog ugla je onda vidljivo da će gospodin Schmidt djelovati da bi sistem doveo u kakvo-takvo stanje funkcionalnosti!

Zlatko Miletić je u izjavi za „SB“ rekao da, ako izbori budu održani 2. oktobra, vrlo je vjerovatno da će do provedbe rezultata teško doći. Bit će tu velikih problema i nije isključeno da se rezultati izbora u pojedinim zakonodavnim tijelima u BiH neće moći implementirati? Kakva su Vaša očekivanja?

Već imamo teška iskustva odbijanja implementacije izbornih rezultata i bojkotiranja rada institucija. Implementacija izbornih rezultata biće teška i cinična, ali će se ipak provesti. Ako etnonacionalisti ne ostvare očekivane izborne rezultate onda je sasvim sigurno da će pokrenuti mnogo problematičnih stanja oko provedbe rezultata. Etnopolitika će voditi odsudnu bitku za opstanak na vlasti. Gubitak vlasti nakon tri decenije značio bi kraj za mnoge protagoniste “etničkog” manipuliranja u politici Bosne. Građani imaju mogućnost da svojim izlaskom na glasačka mjesta u oktobru podrže i drugačije političke modele, sasvim suprotne onima koje nameće etnopolitika kao nužne i sudbinske! U rukama građana je odluka za drugačiji model politike u Bosni.

Mi smo postavljeni u labirint, kao u jedan postav iz kojeg se ne možemo izvući, pa bi bilo nužno da razvijemo neku vrstu “labirintologije” ili mišljenja, svijetogleda, govora o tome kako se izvući iz pripremljenog zatočeništva. Za takav iskorak neophodna je saradnja građana i novog političkog modela koji unosi drugačije vrijednosti u političku zajednicu.

"Milanović je postao veći Dodik od Dodika", dugogodišnji izvjestilac iz UN-a u New Yorku, bh. novinar Erol Avdović prokomentarisao je njegovu izjavu u kojoj kaže “U ovoj situaciji (Izborni zakon) Srbi su nam saveznici, je li to nekome nije jasno?” Vaš komentar?

Na političkoj sceni jugoistočne Evrope odavno se nije pojavilo ništa skarednije od aktualnog hrvatskog predsjednika Milanovića koji se ponaša kao ridikul i totalni politički promašaj. On je sramota za hrvatski narod, čovjek ispod razine, bez predsjedničkog držanja, s huliganskim manirima, blaziran i vrlo neurotičan. O njemu treba govoriti bez “diplomatskih” uvijanja jer on i njemu slični to zaslužuju i samo to razumiju. On kulturno ponašanje s naše strane smatra defektom.

Njegova izjava svakom je jasna, sasvim jasna. Sasvim je sigurno da se Milanović nikada neće pitati o reformi Izbornog zakona BiH. On je i u svojoj državi više ornamentalna forma nego direktni kreativac koji sudjeluje u političkim procesima. Čini se da mu je vrlo dosadno i da ne zna šta da radi sa sobom. 

Dodik svako malo Bošnjake naziva muslimanima. Da li se on takvom retorikom udvara evropskoj desnici koja svoju poziciju gradi na odbrani hrišćanske Evrope od islamske opasnosti. Kako to Vi objašnjavate?

Dodik igra “važnu” ulogu u Bosni danas jer svojim djelovanjem “novopridošlog” ili dodignutog razbuđuje Bosance iz anestezije u koju su gurnuti od kraja 19. stoljeća. S jedne strane posmatrajući, on nije ni svjestan šta radi u korist velikog dijela Bosanaca koji su ošamućeni antibosanskim ideologijama!

Sve što Dodik i njegovi saradnici u protivbosanskoj politici čine i govore dolazi iz smišljenih projekata destrukcije Bosne u kojima se kazuje da je ona “nemoguća država” ili “vekovna srpska zemlja”. Te projekte i parole smišljaju M. Ekmečić, N. Kecmanović, D. Tanasković, Č. Antić, S. Antonić, M. Bećković, prije njih D. Ćosić, i mnogi drugi srpski “intelektualci” u svojim tekstovima. Pritom, intelektualnost je svedena na “srpstvo” ili izjednačenja sa “srbovanjem” kao projektom nipodaštavanja Bosne i bosanstva. Sve koncepcije zla koje se provode na ovim prostorima od 19. stoljeća smišljene su u akademskim krugovima SANU, Crkve Srbije, književnih grupa, militarnih organizacija, dakle, u krugovima intelektualaca. Može se reći da je zlo instalirano racionalno u naše svakodnevne živote.

To reduciranje dijela Bosanaca na religijsku grupu “muslimani” polazi iz ciničkog osnova velikosrpske hegemonije u kojem je postulirano mišljenje da je muslimanstvo tuđost na Balkanu i Evropi. Muslimanstvo, dakle, to je ono “strano”, “opasno” i “strašno” što ne pripada ovome prostoru svijeta i ne može se održati u njemu. Velikosrpski papagaji, dakle, nameću stav da je musliman stranac na prostoru Evrope koji mora biti uništen. Bosanski “Turčin” je izdajica “pradedovske vere”, po “poreklu” je Srbin, nema svoj jezik (bosanski), svoju kulturu, svoju povijest, svoj identitet, on je samo “poturica”, prazno nebiće, čisto ništa. Ovi etnofaulistički stavovi se nalaze u brojnim tekstovima srpskih akademskih i intelektualnih krugova, u očitovanjima Crkve Srbije i svetosavskog reduciranja religije. Današnja velikosrpska hegemonijska slika svijeta stalno zaboravlja da su raški ratnici Stefana Lazarevića bili najelitniji odredi vojske Bajazita I  (Jildirim) u bici kod Nikopolja 1396. godine.

Nije uspjela Dodikova akcija sa Rusijom i Kinom da zabrani visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu da govori u Vijeću sigurnosti. Političari iz RS-a kažu da je to konačan debakl Dodikove politike.

To je prilično tačna ocjena. Dodik je stupio na neizvjesnu klizajuću strminu i ništa ga više ne može zadržati u političkom položaju stabilnosti. Očito je da je on u nezaustavljivom padu. On je postao karikatura srpstva i time završio svoju političku primitivnu avanturu antibosanskog nacionaliste.

Kako ocjenjujete govor visokog predstavnika? (dotakao se toga da vlasti RS nastavljaju da narušavaju suverenitet BiH, te da žele da prebace ovlasti sa državnog na entitetski nivo, da je iskoristio Bonske ovlasti…)

Gospodin Schmidt je govorio hrabro, odgovorno i s puno nade sa stanovišta Bosne. Želim mu mnogo odvažnosti u daljnjem radu jer je njegova uloga ključna za funkcioniranje države i njezinih institucija koje su napadnute od nacionalističkih rušitelja.

Da li je Šefik Džaferović zastupao interese svih građana BiH na sjednici u Vijeću sigurnosti?

Da, gospodin Džaferović je nastupio ispred Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a to znači u ime građana države Bosne i Hercegovine. Ovi što su ga napadali voljeli bi da on govori kao “bošnjački član” Predsjedništva, kao “musliman”, kao jedan “čovjek iz neke političke partije”, a ne kao državnik i čovjek koji predstavlja državu i sve građane Bosne i Hercegovine.

(Razgovarala: Sanela GOJAK)