Ministarstvo prometa i komunikacije Vlade Federacije BiH nedavno je poslalo Kantonalnom sudu u Mostaru molbu za žurno postupanje u (drugostepenom) postupku u predmetu Lidija Berberović i dr. koji su tužili Federaciju BiH, a Općinski sud u Mostaru presudio da su usvajanjem Prostornog plana za izgradnja Koridora Vc (dio koji se odnosi na dionicu Mostar Jug-tunel Kvanj) počinili “neizravnu diskriminaciju” nad Berberovićkom i dr.

Podsjetimo da je Prostorni plan Predstavnički dom usvojio 27. januara 2017. godine, a Dom naroda Parlamenta Federacije BiH 9. februara 2017. nakon čega je Vlada Federacije donijela Odluku o utvrđivanju javnog interesa za izlaštenje koja je objavljena u Službenim novinama 9. decembra 2018. godine. JP Autoceste krenule su u realizaciju projekta, odnosno otkup zemljišta na trasi koji je usvojio Federalni parlament, a zbog sudskog spora koji je uslijedio potrebno je reći da su vlasnici zemljišta oko 50 odsto Srbi, a 50 odsto Hrvati i Bošnjaci.

Do sad je na eksproprijaciju zemljišta potrošeno više od 20 miliona KM, što su, nije nevažno reći, sredstva građana, odnosno krediti koje će vraćati. Vlasnici tri parcele odbijali su prodaju i tužili su Federaciju.

Na samom početku tužbe naveli su da Koridor Vc na dionici Mostar-Jug Buna, poddionica Mostar Jug-tunel Kvanj, na način kako je određen “najteže pogađa Srbe povratnike”, dok su po njima ostali “kolateralna šteta”. Ni u tužbi, a ni u presudi se ne navodi da su za razliku od vlasnika ove tri parcele, 254 vlasnika (Srbi) pristali na eksproprijaciju i prodali svoju zemlju.

“Ugroženi Srbi” su optužili HDZ i SDA da ih ovim diksriminiraju, te da su “stanovnici pretežno katoličke vjeroispovijesti koji se izjašnjavaju kao pripadnici hrvatskog naroda, čiji su interesi da im trasa autoputa ne bude ‘daleko’ prevagnuli nad egzistencijalnim interesom povratnika koje pretežno definira pripadnost pravoslavnoj vjeroispovijesti i vlastito ili tuđe definiranje kao pripadnika srpskog naroda”.

Interesantno je da se nigdje ni u tužbi ni u presudi ne navodi da Federacija zemlju otkupljuje, nego se stiče dojam da je tu zemlju od Berberovićke i drugih vlasnika Federacija htjela oduzeti na silu bez ikakve naknade i time ih “egzistencijalno” ugroziti.
I nastavak tužbe se bavi politikom, uz paušalno iznošenje procjena i navoda koji nisu ničim potkrijepljeni, niti je Sud tražio dokaze, pa se tako navodi da je Prostorni plan “zasnovan na trodiobi i političkoj trgovini, ali da to nejednako pogađa Srbe jer je zemljište temelj njihove egzistencije. U obrazloženju presude se navodi da je većina tih ljudi ranije radila u Aluminiju i Sokolu, ali pošto se tamo nisu mogli vratiti poljoprivreda im je jedini izvor prihoda. Nije poznato da je iko od njih tužio Aluminij i Soko zbog diksiriminacije.

Sud je presudio da su Berberović i drugi (vlasnici sveukupno tri parcele preko kojih prolazi Koridor) diskriminisani pri čemu ni oni koji su tužili Federaciju a ni Sud ni jednom riječju u ovom postupku nisu pomenuli da Koridor Vc predstavlja javni interes, da je to trenutno najvažniji projekat za državu, da je to projekat važan za cijelu regiju i Jugositočnu Evropu, koji je sad doveden u pitanje zbog nezadovoljstva nekoliko pojedinaca, jer su tužba i presuda sve znatno usporile, a štete se već mjere stotinama hiljada KM gubitaka, s obzirom na promjene cijena na tržištu zadnjih godinu dana.

No, Općinski sud u Mostaru je uvažio sve navode tužbe i presudio u korist Berberovićke i drugih, pri čemu se upustio i u procjenu da li je neka od razmatranih trasa Koridora povoljnija za Berberovićku i druge tužitelje, što uopće nije u njegovoj nadležnosti, a uostalom drugi pravac bi opet doveo do oduzimanja imovine nekih drugih ljudi. Da li bi onda oni bili ugroženi ili diskriminisani? Uostalom, na spornom dijelu, u Ortiješu i Malom polju, protivi se ukupno 7 pojedinaca od njih 150, a 79 rješenja o eksproprijaciji je donešeno bez ijedne žalbe. Većina od njih su Srbi.

Ironija je da je pritisak na Vladu Federacije i JP Autoceste da se ubrzaju radovi na Koridoru, zbog čega mediji iznose brojne kritike na njihov račun, dok s druge strane podržavaju prava pojedinaca koji su tužili Federaciju pa se svako malo može čuti i pročitati kako su ugrožena njihova prava, da autoput prolazi kroz povratnička naselja, itd. Činjenica je da na 70 kilometara ove “sporne” dionice ima pet kuća od kojih je samo jedna naseljena.

No, prvostepena presuda ništa od toga nije uvažila, niti je provedena ikakva provjera na terenu, a izrečena presuda je objavljena u medijima izazvavši veliko interesovanje ne samo javnosti, nego i međunarodnih kreditora koji finansiraju izgradnju autoceste na Koridoru zbog čega nova uprava Autocesta na čelu s direktorom Elmedinom Voloderom, i pored pune podrške resornog ministarstva i premijera Vlade Federacije Novalića, već ima problema u nastavku radova i to ne samo na ovoj dionici, nego i na drugim dionicama na Koridoru.

Upravo zbog toga je Ministarstvo prometa i komunikacije Vlade Federacije BiH uputilo dopis Kantonalnom sudu u Mostaru u kome ih najljubaznije mole da, ukoliko je ikako moguće, “predmetni spis” uzmu prioritetno u rad i odluče po žalbi. Svako dalje odlaganje radova višestruko povećava troškove, a štetu će plaćati građani Federacije.

S. B.