Srbija će eventualno uvesti reducirane sankcije Rusiji, možda čak i u dogovoru sa Moskvom, kojoj je potreban ovaj kanal komunikacije sa Zapadom, izjavila je FoNetu predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko i ocjenila da je važno da Srbija „u ovom prelomnom istorijskom trenutku zauzme stranu kao Jugoslavija 1948. godine“.

Biserko je, u serijalu razgovora Agreman o spoljnoj politici Srbije, naglasila da je Moskvi potreban kanal komunikacije kroz Srbiju i zato bi vjerovatno tolerisala sankcije Beograda, koje bi bile više simboličke nego što bi ekonomski naštetile Rusiji.

Vrlo je važno da u ovom istorijskom, prijelomnom periodu Srbija zauzme stranu kao Jugoslavija 1948. godine, precizirala je ona, ukazujući da je većina historičara, političke, intelektualne i vjerske elite proruski orijentisana.

To je „taj podzemni tok“ kojeg Evropska unija (EU) i stranci nisu svjesni, smatra Biserko, koja misli da su vlasti naučile jezik demokratije i ljudskih prava, ali da je sve to simulacija.

Kada se analizira „taj podzemni tok“, vidi se jak otpor zapadnim vrijednostima, obrazložila je ona i konstatovala da je Srbija, koja se percipira kao centralna tačka u regionu i na Balkanu, „faktor nestabilnosti, ali i stabilnosti, ukoliko riješi svoje probleme sa susjedima“.

U tom smislu, ima čak i nekog pristupa podilaženja Srbiji, protumačila je Biserko, osvrćući se na brojne posjete evropskih diplomata i njihove razgovore sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Kako je ocjenila, Vučić još pokušava da „pliva“ u ovoj novoj situaciji i do sada je dobro upravljao takvom situacijom, koja je i ranije trajala godinama.

Prema njenom viđenju, Vučić se postavio kao jedini akter spoljne politike Srbije na međunarodnoj sceni i sve se rješava u njegovom kabinetu.

Biserko vjeruje da će ruski šef diplomatije Sergej Lavrov, ako dođe u Beograd, dati do znanja da gasni aranžman ima i neku vrstu „uzvratne usluge“ koju bi Srbija trebalo da učini.

Ona smatra da Rusija na Balkan gleda kao na prostor koji može da destabilizuje, ne u smislu sukoba, već prostora na kojem se mogu demonstrirati slabosti EU i NATO i tu ih testira.

Lavrov vjerovatno dolazi da traži neke stvari i pokaže podršku Srbiji, ali je neće tako lako pustiti, bez obzira na to šta Vučič odluči, predvidjela je Biserko.

Njima treba ovaj kanal, ponovila je ona, jer jedino sa Er Srbijom lete na Zapad i Lavrov nema gdje da ode na Zapad osim ovdje.

Ovo su sad čiste spekulacije, ali možda će tražiti određene usluge, da proruski ljudi budu u Vladi, navela je Biserko i primjetila da se lider socijalista Ivica Dačić „drži po strani“.

Kada je reč o posjeti nemačkog kancelara Olafa Sholza, ona je istakla da se radi o lideru jedne od ključnih zemalja EU, ali i države koja ima svoj ekonomski i politički interes u Srbiji i Zapadni Balkan vidi kao zonu interesa.

Ta njegova posjeta će doprinjeti da se, na neki način, pomakne i odluka o tome gdje pripadamo, mada je teško reći kako će Vučić i ovo društvo odlučiti, procjenila je Biserko.

Tumačeći neke od dijelova Vučićevog inauguracionog govora, ona je uočila da je promjenjeni međunarodni kontekst usljed ruske agresije na Ukrajinu, donio nove tonove, barem deklarativne kada je riječ o EU.

To je neki novi naglasak, ali ipak pod pritiskom onoga što se događa, ne toliko zbog EU, već potrebe da se Srbija opredjeli, uvjerena je Biserko.

Prema njenim riječima, Zapad nudi Srbiji da nešto prihvati ili ne, dok pritisak dolazi sa neke druge strane, a Vučić pokušava da balansira.

Vučić se potrudio da u evropski dio priče uključi i izjave koje se tiču regiona, prije svega Hrvatske sa kojom su odnosi zamrznuti skoro 10 godina, ali i sa političkim Sarajevom, napomenula je Biserko.

Suštinski, region bi trebalo da bude prioritet spoljne politike Srbije, ali proteklih 10 godina svjedočimo urušavanju tih odnosa, ukazala je ona i zaključila da odnosi sa svim susjedima nikada nisu bili na nižoj tački.