Brojni zakoni u Bosni i Hercegovini postoje samo na papiru, a kad treba da se provedu, negdje zakaže. Procedure su spore, pravda često predaleka. Tako i izmjene Krivičnog zakona kojima je negiranje genocida postalo kažnjivo digle su veliku prašinu. Državne institucije su upravo zbog toga bile blokirane. No, izmjene su ostale, institucije kako-tako počele s radom, ali primjena zakona, čini se, u praksi još nije zaživjela.

23. jula prošle godine tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo je izmjene Krivičnog zakona kojima negiranje genocida i drugih presuđenih ratnih zločina postaje kažnjivo. Jedanaest mjeseci kasnije u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine stoji više od 40 prijava, ali za negiranje genocida niko nije kažnjen, niti je podignuta ijedna optužnica.

Satko Mujagić, danas magistar prava, a nekada zarobljenik dva podrinjska logora, podnio je prijavu protiv Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine još 10. augusta, a zbog njegovih izjava o genocidu u medijima. U decembru je posljednji put razgovarao s tužiocima, a nakon toga, priča Mujagić, ne zna ništa o svojoj prijavi. Pretpostavlja samo, kaže nam, da prijavljenog Dodika nikad niko nije pozvao ni na razgovor.

“Ne mogu reći ni dokle se stiglo, a kamo li da je neko to obradio, da je otišao na sud. Ne znam šta je problem. Mogu da kažem da sam jako razočaran postupanjem Tužilaštva, odnosno nepostupanjem”, komentira Mujagić.

Identično je i u drugim slučajevima. Razočaranost što nakon skoro godinu niko nije odgovarao ne kriju ni u Pokretu majke enklava Srebrenica i Žepa i Udruženju žrtava i svjedoka genocida. S njima je razgovarao vršilac dužnosti glavnog tužioca, ali sve što su saznali je da se na predmetima radi. Od Tužilaštva traže konkretnu akciju, ali poručuju i da se neće libiti da pišu žalbe višim organima sudske vlasti.

“Dat ćemo određeni period i slobodu Tužilaštvu da odradi svoj dio posla, obratit ćemo se Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i nakon njih, ukoliko ni tada ne bude reakcije, postoji i ona zadnja opcija: da tražimo od Ustavnog suda BiH zaštitu prava građana i pojedinaca”, ističe Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

Iz Tužilaštva, s druge strane, za Federalnu televiziju poručuju da rade na svim zaprimljenim prijavama. Ali dodaju da krajnju odluku otežava to što prijave ne dolaze od nadležnih policijskih agencija, već građana protiv drugih građana ili političara zbog izjava u janom prostoru.

“U tim slučajevima Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i partnerske policijske agencije trebaju izvršiti potrebne provjere i prikupljanje dokaza, utvrditi postojanje namjere ili umišljaja, postojanje elemenata širenja nacionalne ili vjerske mržnje ili netrpeljivosti i sve druge relevantne činjenice, kako bi tužioci mogli nakon ocjene dostavljenog materijala donijeti tužilačke odluke”, objašnjava Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Pravnicima je, ipak, jasno da je pred Tužilaštvom teška odluka, jer predmeti su osjetljivi, a oni prvi određuju buduću praksu.

“Jasno je da se radi i o osjetljivim predmetima, da je to nov zakon i treba da je razumljiva neka vrsta opreza u postupanju s obzirom na to da će ti prvi predmeti odrediti dalje reakcije, buduću praksu kad je u pitanju tako važno pitanje. Bez provođenja zakona zakoni su mrtvi, to je davno ustanovljeno”, ističe Arben Murtezić, direktor Centra za edukaciju sudija i tužilaca FBiH.

Građani tako razočarani, a Tužilaštvo s druge strane zadovoljno činjenicom da je govor mržnje manje zastupljen u javnom prostoru.

Deset mjeseci nijedna prijava nije obrađena, a građani gube strpljenje i pitaju se kad će zakoni u Bosni i Hercegovini početi da se provode, jer bez toga, kako kaže Murtezić, zakon je mrtav.

(NAP)