"Tu više nije priča o jeziku, nego ono što je napisano u Memorandumu SANU-a, da BiH ne smije postojati, samo Srbija. Tu su metode negiranja nacije, jezika i Bosne", kazao je za N1 akademik Abdulah Sidran, govoreći o statusu bosanskog jezika u Republici Srpskoj.

Sidran je boravio u Krajini u Bihaću i Cazinu, gdje je gostovao na tribini o bosanskom jeziku. To je projekat koji traje u organizaciji Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca. Izuzev na značaju jezika kao dijela identiteta, na tribinama se govorilo i o zabrani jezika i njegovog negiranja, posebno u RS.

“Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca slijedi principe ustavnih promjena. Primaju ih ugledni faktori, jedan pametan program unapređenja našeg stanja, a da se ne zadire previše u Dejton kojeg smatraju svetinjom”, kaže Sidran.

U RS niko nije zabranio bosanski jezik, a oni žele da se jezik zove po narodu, a ne po zemlji, bošnjački, mišljenja je Sidran, koji je kazao kako kroz historiju Srbija nema dosljednost.

“Oni se nisu sramili svoje nedosljednosti i kažu da je na Kosovu primjenjivan historijski princip, ali ne etnički, a vamo u Hrvatskoj primjenjujemo etnički princip za onu Republiku Srpsku Krajinu. Ja bih u borbi za bosanski jezik u tom prostoru tražio ispunjene ugovornih stranki o proporcionalnosti uposlenika u prosvjeti. Nije isto osporavati pravo jezika i pravo na jezik. Tu više nije priča o jeziku, nego ono što je napisano u Memorandumu SANU-a, da BiH ne smije postojati, samo Srbija. Negacija jezika i Bosne itd…”, dodao je Sidran.

Sidran ističe da je nemoguće uništiti jezik dok imate barem dva korisnika koja ga govore.

“Kad govori akademik Dževad Jahić, koji pravi rječnik bosanskog jezika od 15 tomova. On kaže da ne može jezik umrijeti dok je govornik živ. Naš bosanski jezik je dio policentričnog jezika južnoslavena. Nešto drugačiji od hrvatskog i srpskog. Kada sam navodio ilustracije iz našeg Podrinja koliko naš jezik ima tvorbenu moć, sjetio sam se primjera. Jedan primjer je kad moja žena metne neku šerpu, a voda vrije, a zafati je novi posao pa mi kaže: ‘Makni onu šerpu da mi voda ne pati’. Toga više nama, to je odumrlo. Naša država, naša vlast, ima antiintelektualni poriv”, kaže Sidran.

Za kraj se osvrnuo i na Povorku ponosa i umjetnički performans ispred Narodnog pozorišta i glumca koji je bio nag, a koji su izazvali mnogo reakcija građana.

“Pitanje konceptualne umjetnosti s kojim se ovdje mučimo 30 godina i čime se manipuliše na pogan način, i onda nas se karakteriše kao nazadne, kao balije… Treba to suptilnije mijenjati. Kako ćemo mi nanama to tumačiti”, poručio je Sidran.