Ekonomski analitičar i profesor na Sarajevo School of Science and Technolog (SSST) Faruk Hadžić jedan je od onih stručnjaka koji od početka povećanja inflacije, enormnih poskupljenja goriva i drugih životnih namirnica u našoj zemlji i svijetu, upozorava na njene posljedice.

Hadžić je pozivao vlasti na donošenje hitnih mjera, predlažući i sam stimulativne mjere koje bi pomogle ublažavanju inflacijske krize, no vlast umjesto da posluša stručnjake jednostavno ne mari za građane, a poskupljenja koja su napunila budžet koristi da poveća sebi plaće.

Sa profesorom Hadžićem razgovarali smo o tome šta vlast hitno mora učiniti, te da li je kasno za donošenje mjera, kao i o tome koliko su efikasne mjere poput zabrane rasta cijena, ukidanja akciza itd. na rastuću krizu...

Vremena nema još puno...

Već ste predlagali neke mjere koje naše vlasti mogu donijeti kako bismo ublažili inflaciju. S obzirom na to da se još uvijek ne donose nikakve mjere, šta je prema Vašem mišljenju potrebno učiniti što prije i postoji li neki rok za donošenje takvih mjera?

"Mi smo već značajno zakasnili i što budemo čekali, bit će sve teže i teže. Inflacija je opasna pojava, ako se ne zaustavi na vrijeme i ako se pusti da nekontrolisano raste, kako je to sada slučaj. Ako je možemo metaforički objasniti, onda možemo reći da je ona kao rak, prvo se lagano širi tijelom i mislite da vam nije ništa, ali ako rak metastazira, onda je vrlo bolno i teško vratiti organizam u prvobitno stanje. Problem je kod nas što već znamo dijagnozu i vidimo kako inflacija metastazira u našoj ekonomiji, ali jednostavno odbijamo savjete doktora. Na kraju, opet će doktori biti krivi. Vremena nema još puno da se pomogne građanima i privredi, ali to treba biti kroz poreske olakšice, pogotovo u FBIH kroz rasterećenja plata radnika ogromnih poreza i vraćanje dijela što je prikupljeno kroz inflaciju građanima sa manjim primanjima."

Među nekim mjerama koje se iznose u javnost su i zabrana rasta cijena. Da li bi te mjere smanjile inflatorne pritiske ili dovele do nestašice roba?

"Ograničavanje cijena nije rješenje, šta više može dovesti do nestašica roba. Evo vam primjer – recimo da ograničite da je cijena ulja u Bosni i Hercegovini 2,5 KM. Građani će biti oduševljeni, ali to znači isključivo nestašicu ovog proizvoda, jer neki trgovac može litru ulja uvesti po recimo 4 KM, zbog visokih uvoznih cijena, a onda je ograničen da istu litru proda po 2,5 KM. Upravo zbog toga, niko neće svjesno ići u gubitak i jednostavno neće nabavljati robu i time bi došlo do ogromnih nestašica. Sa druge strane, ograničavanje marži ili zarade opet ne može zaustaviti rast cijena, jer ste vi samo ograničili koliko neki trgovac može zaraditi, ali ne možete kontrolisati one proivode koje uvozite. Ovo ne znači da donosioci odluka nemaju druge mehanizme na raspolaganju, poput poreskog rasterećenja i vraćanja dijela onoga što je prikupljeno onima kojima je najpotrebnije, ali do sada nismo vidjeli spremnost da se bilo šta uradi u pozitivnom smislu za građane."

Posljedica paketa pomoći tokom pandemije

A da li bi ukidanje akciza pomoglo ili odmoglo?

"U svakom slučaju bi barem privremeno ukidanje akciza pomoglo, jer bi se time značajno smanjila cijene goriva u Bosni i Hercegovini i usporio rast cijena drugih proizvoda. Međutim, efekti takve jedne mjere danas ne bi imali ni približno iste pozitivne efekte da je ova mjera donesena u februaru i martu, jer bi tada zaustavila spiralni rast cijena u Bosni i Hercegovini. Nažalost, izostala je i ovaj put pravovremena reakcija vlasti i zato sada svjedočimo rekordnom nivou inflacije u našoj državi."

Da li svijet trpi posljedice inflacije samo zbog rata u Ukrajini ili je ovakvo stanje i posljedica mjera koje su donošene tokom pandemije COVID-19?

"Možemo slobodno reći i zbog jednog i drugog. Inflacija je logična posljedica u fazi oporavka nakon ekonomske krize. Ipak, rastući nivo cijena koji sada osjećamo je i posljedica značajnog paketa pomoći mnogih država širom svijeta, koji je iznosio preko 10 triliona dolara. Upravo novac koji je podijeljen građanima širom svijeta da troše na početku pandemije, nije mogao biti iskorišten na pravi način za one sektore koji su najviše bili i pogođeni pandemijom, a to su sektori povezani sa ugostiteljstvom i turizmom. Mnogi su htjeli putovati, ali nisu mogli. Mnogi su htjeli i imali novac da idu u restorane, ali nisu mogli. Posljedice su usmjeravanje potrošnje prema trajnim dobrima, gdje su mnogi lanci distribucije dovedeni do granice ili su krenuli da pucaju. Umjesto pomoći gdje je bilo najpotrebnije, došlo je do rastuće potražnje, a time i rasta cijena. Evropa je imala i drugi dodatni razlog zbog rasta cijene energenata, jer je započela i proces dekarbonizacije, čime je inflacija dodatno pojačana. Napadom Rusije na Ukrajinu, inflacija je samo dodatno pojačana, što se odrazilo i na našu državu. Iako se smatralo da takav jedan sukob neće uticati na našu državu, treba napomenuti da Ukrajina predstavlja značajnog izvoznika žita i pšenice. Ukrajina je jedan od deset najvećih proizvođača raznih usjeva, uključujući žito i pšenicu i da preko 500 miliona stanovnika širom svijeta zavisi od toga da li će se žitarice izvesti iz Rusije i Ukrajine, što već sada dovodi do gladi širom svijeta."

Barel 2008. bio skuplji, a gorivo jeftinije

S obzirom na to da su cijene nafte u 2008. godini iznosile maksimalno oko 147 dolara po barelu, a gorivo na pumpama bilo oko 2,10 KM, zbog čega danas kada je gorivo jeftinije nego tada imamo cijene koje su sve bliže onima od 4 KM po litru?

"Često se upravo ovaj primjer navodi u javnosti, ali postoji nekoliko objašnjenja za ovu razliku. Prvo, kada poredimo 2008. godinu i danas, treba usporediti poresko opterećenje na litri gorivo. Te godine još uvijek nije postojao Zakon o akcizama u Bosni i Hercegovini, kroz koji su uvedena tri dodatna nameta na svaku prodatu litru goriva i to akcize, putarine za autoceste i putarine za ceste. Ova tri nameta po litri dizela su sami povećali maloprodajnu cijenu za 0,70 KM ili 0,82 KM sa PDV-om. Drugo, kurs dolara zna se mijenjati tokom vremena, kao i nivo rafinerijskih cijena i proizvodnje. Što cijena na kraju više raste, više raste cijena zbog obračuna PDV-a, jer nije isti nivo PDV-a na cijenu od 2,01 ili 3,31 KM po litri."

Šta građani mogu očekivati u narednom periodu s obzirom na konstantan rast cijena? Možemo li očekivati bar neku stagnaciju cijena? Kakve su procjene za narednih godinu dana?

"Procjene je vrlo teško davati s obzirom na karakter krize i svakodnevne promjene. Cijene će nastaviti rasti, još neko vrijeme, ali daljnji rast zavisi od zimskog perioda i dostupnosti energenata. Ono što mnogi ekonomisti očekuju, jeste da će naredna godina biti godina recesije ili u najboljem slučaju usporavanja ekonomske aktivnosti, kao posljedica podizanja nivoa kamatnih stopa."

Koliko država uzima novca sebi od ovih poskupljenja i šta može ili mora odvojiti za pomoć građanima?

"Podaci Uprave za indirektno oporezivanje pokazuju da su u prvih pet mjeseci prikupili 739 miliona KM više indirektnih poreza nego u istom periodu prošle godine. U FBiH su objavili da su prikupili za isti period oko preko 370 miliona KM više direktnih poreza, a to su porezi na rad. Dakle, mi govorimo da je prikupljeno samo na ova dva nivoa za pet mjeseci preko 1,1 milijardu KM više nego je to bio slučaj prošle godine. To su ogromne količine prikupljenih poreza u najvećoj mjeri zbog inflacije, a ne zbog razvoja ekonomije, koji se trebaju i moraju vratiti građanima."

(S. H.)