Ali nekako u posljednjih nekoliko mjeseci uglavnom se vrte isti akteri. Pravosuđe je u ovom slučaju prilično inertno, jer je Nebojša Stefanović, aktuelni ministar odbrane Srbije i koordinator svih službi bezbjednosti, saslušan tek u prošli petak.

Njemu bliski ljudi, pa i on sa njima, sumnjiče se da su prisluškivali predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i za saradnju sa klanom Velje Nevolje, a iz nekog razloga samo nekoliko ljudi iz MUP-a je privođeno zbog tih krivičnih djela.

Medijski kažiprst, naročito glasila pod kontrolom vlasti, šetao je od Dijane Hrkalović do Nebojše Stefanovića i sada se zaustavio na ovom posljednjem.

Dijana Hrkalović, koja je u tim medijima predstavljena kao neko ko je izdavao naređenja grupi „Mangusta“, a isti ti mediji su članove pomenute grupe oslovljavali Dijaninim prljavim policajcima, sada se prikazuje kao žrtva Nebojše Stefanovića.

U tom njihovom prepucavanju ko je više učinio za Belivuka, kao da zaboravljamo da je riječ o punoljetnim osobama koje su dobro znale šta rade, nikome od njih nije oduzeta radna sposobnost, a postupci za koje su odgovorni vjerovatno su bili unosni za sve aktere.

Hoću reći da je ovo jedan od slučajeva u kojem ne možete zauzimati strane, jer su i ministar i njegova bivša saradnica i ljubavnica već duboko zagazili u kriminal. Možda ni njihov emotivni odnos nije bez značaja u ovom sukobu. U odgovoru svom bivšem šefu zamjerila mu je što govori o njenim ljubavnim vezama. Čak mu je i zaprijetila riječima: "Bolje bi mu bilo da ćuti jer ako ja krenem da pričam o svojim pravim ljubavnim vezama, njemu prvo neće biti dobro."

Ali ostavimo sada moguće motive njihovog prepucavanja i njihov emotivni odnos po strani i pozabavimo se suštinom kriminalizovane vlasti. Da li neko stvarno misli da je DNK uzorak iz slučaja „ubistvo na šinama“, za koje je osumnjičen Veljko Belivuk, slučajno kontaminiran i izuzet iz dokaznog materijala, ili da se eto slučajno vrati zaplijenjeni blindirani automobil Veljinoj desnoj ruci Marku Miljkoviću, ili da je nekada najbliži Stefanovićev saradnik Aleksandar Papić slučajno tom istom Miljkoviću poklonio skupocjeni sat sa posvetom.

Sada Papić, kao suvlasnik „Objektiva“, preko tog medija zakopava Stefanovića da bi sebe oprao.

Kao gostujući autor na tom portalu pojavljuje se i Vladimir Đukanović, uticajni funkcioner SNS, član Visokog savjeta sudstva, član skupštinskog Odbora za pravosuđe i advokat onih čija bi riječ mogla da bude problematična za ljude iz najužeg državnog rukovodstva.

Đuka zastupa Predraga Koluviju, prvooptuženog u slučaju „Jovanjica“, i sada Dijanu Hrkalović.

U advokatskim kuloarima znaju ga kao advokata za kontrolu političke štete koju bi njegovi klijenti mogli da nanesu režimu. Čim je preuzeo slučaj Dijane Hrkalović, svjedoci koji su direktno optuživali nju su naprasno promijenili ploču.

Sad pokušavaju da kompromituju policajce koji su radili „Jovanjicu“, jer je očigledno da je plantaža marihuane bila državni projekat.

Što bi, inače, onoliki bezbjednjaci bili angažovani na tom poljoprivrednom dobru.

Jesu Velja i njegovi do lakata krvavi kompanjoni uhapšeni, ali to nije uklonilo mafiju iz državnog vrha. Gospodo, malo ste se mnogo zaigrali. Možete vi da se hapšenjem kao odmaknete od mafije, al‘ neće mafija iz vas.

(Nova.rs/R. Femić)