Piše: Gordan DUHAČEK 

Hrvatsko je školstvo u problemima. Ti problemi nisu novi, već su stvarani i gomilani kroz protekla tri desetljeća. Najsažetije objašnjenje tih problema se može izreći pomoću samo tri slova: HDZ.

HDZ je u ta tri desetljeća u hrvatsko školstvo uvalio tisuće vjeroučitelja, postavio sebi lojalne kadrove za ravnatelje i provodio negativnu selekciju, kao što je provodi u svemu čega se dotakne. Pritom je materijalni položaj prosvjetnih djelatnika (koji su prestali biti prosvjetni radnici) ostao mizeran, a njihov se ugled u novom hrvatskom društvu s novim nacionalističkim kriterijima opasno srozao.

Tri desetljeća gomilanja problema u školstvu

U tih se tri desetljeća svijet ubrzao i duboko promijenio, što nisu pratile i odgovarajuće reforme u školskom sustavu, koje su - kada bi došle - dolazile prekasno i bile provođene polovično. Dapače, čini se da je svaki takav pokušaj poboljšanja hrvatskog školstva cijeli sustav samo još više unazadio i zakomplicirao. Dovoljno je sjetiti se svih onih uspješnih opstrukcija Kurikularne reforme, kao i mrtvorođene Škole za život koja je nakon toga uslijedila. 

Tako danas u Hrvatskoj imamo preopterećene učenike, ponižene, izluđene ili nezainteresirane nastavnike, navalentne roditelje, Katoličku crkvu koja iz pozadine ordinira u svom interesu te ministra obrazovanja koji je na tu funkciju došao da se malo odmori prije odlaska u mirovinu. A neki od njegovih predšasnika nose imena poput Ljilja Vukić, Božidar Pugelnik i Vladimir Strugar, sve istaknute karike u tom lancu propasti.

Školstvu nedostaje i novca i odgovarajućeg kadra i, najvažnije, vizije u kojem smjeru treba ići. Najveće su žrtve toga naravno učenici, od onih čiji talenti ne mogu doći do izražaja do onih koji pate pod jarmom ambicioznih roditelja i ganjaju prosjek 5.0. 

Dramolet sa Sanjom Musić Milanović u glavnoj ulozi

Sve to je pozornica na kojoj se odvija najnoviji dramolet hrvatske medijsko-političke scene, onaj o tome kako je Sanja Musić Milanović, supruga predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, napisala mail prosvjedujući protiv propusta u obrazovanju njenog mlađeg sina, što je u konačnici rezultiralo time da se Milanoviću junioru dvije četvorke isprave na petice.

Tako u praksi izgleda ono što se naziva hiperinflacijom odlikaša. Ekonomska je terminologija pogođena, jer to je neizbježni rezultat tretiranja znanja isključivo kao robe. U svijetu beskrajnog natjecanja obrazovanje se nudi kao jedini način socijalnog i ekonomskog uspona, pa je logično da je krenula i fanatična potjera za savršenim ocjenama i savršenim ispunjavanjem forme. Sadržaj je tu postao sporedan ili posve nevažan. Važno je imati sve petice da bi se lakše upalo na željeni fakultet, koji će onda dovesti do željene karijere i mogućnosti da se digne kredit za stan koji se otplaćuje taman nekad do pred mirovinu.

Od kolijevke pa do groba više nije najljepše đačko doba

Nekada je važila Zmaj Jovina “Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba”. U međuvremenu nema ni Zmaja Jove u programu hrvatskih škola, a niti ljepote đačkog doba. Sve je postalo grč, očaj, bjesomučno natjecanje, ozlojeđenost, bullying. Sigurno da postoje izuzeci koje svjedoče suprotno, ali sustav je postavljen tako da proizvodi frustracije svih uključenih, od kojih su mnogi odavno izgubili kompas onoga što je važno i onoga što je primjereno. 

Jebeš takav sustav u kojem je jedna petica pitanje života i smrti. Trebalo bi bolje od toga. Ali bolje neće biti sve dok se većina bude uklapala u postojeće stanje i tako podržavala njegovo nastavljanje. 

Kao i u vezi brojnih drugih stvari, Hrvati su si sami skuhali ovu juhu. Nikome nije ukusna, ali je (skoro) svi jedu. Što onda drugo reći nego: “Dobar tek!”

(Index.hr)