Piše: Andrej NIKOLAIDIS

Gdje smo, dakle, po pitanju sramnog, besprizornog, podaničkog, šišnjarskog ugovora sa Crkvom Srbije, nakon današnjeg sastanka Abazovića sa Đukanovićem?

Ne pomaže voda majko, sa korita Miškovoga. Može spinovati do mile volje, ali Dritan je ovdje donji. Srećom. Za vlastito dobro i dobro ove države.

Zašto?

Potpisivanje ugovora je odloženo.

Da bi ostao premijer, Abazović je pristao da odloži potpis i otvori javnu raspravu. Ono što je naumio potpisati u toj će raspravi biti jasno prikazano kao neustavno, nezakonito, neprihvatljivo.

Naravno, on ugovor može potpisati i uprkos tome. Posve moguće i da hoće.

Ali tada će efekat tog čina po njega biti još teži nego da ga je potpisao danas ili sutra,  bez rasprave, kako je isprva naumio. Argumenti koje su iznijeli HRA i CGO, recimo, neoborivi su. I razorni. A to je tek početak. Biće toga još. Mnogo toga još.

Evropljani za njegov ugovor nemaju razumijevanja.

Ugrozio je ono zbog čega su dopustili da postane premijer, ono zbog čega je sastavljena njegova vlada. Tokom sastanka sa Borelom, u Podgorici, na moju tvrdnju da Abazovićev prioritet nisu EU integracije nego usvajanje ugovora sa Crkvom Srbije i Otvoreni Balkan, visoki funkcioner EU mi je rekao da mu je Abazović obećao da su EU integracije ono što ga zanima i tražio podršku za to. Borel ga drži za riječ. To je čovjek, tip čovjeka, kojeg nije uputno lagati. It goes without saying: jedno je kada lažinjaš Bečića ili Zdravka, drugo kada to pokušaš uraditi sa Borelom.

EU je apsolutni prioritet Crne Gore. Ulaskom u EU, ova zemlja, ovo društvo, trajno izlaze iz domašaja malignog uticaja Srbije i Rusije, uticaja koji razara Crnu Goru. To je cilj za koji se vrijedi boriti. To je cilj koji traži mudrost i strpljenje. Kakvo je danas pokazao Đukanović.

Stvar je vrlo jednostavna: ili idemo ka EU, ili idemo ka Otvorenom Balkanu i tome da budemo satelit Srbije. Nakon sastanka Abazovića sa Đukanovićem, od ovog drugog smo makar za milimetar dalje.

Odluka da otvori javnu raspravu i odloži potpisivanje ugovora sa Crkvom Srbije je dobra: jedna od najboljih koje je Abazović donio.

Dobra je za njega, dobra za Crnu Goru.

Politika koja Crnu Goru udaljava od EU dobiće, kao i do sada, oštru, tačnu i fer kritiku.

Ako nastavi insistirati na katastrofalnom ugovoru koji je bio naumio potpisati, sve one ruke koje ga tapšu po ramenu nestaće, povući se u tamu.

Ostaće sam sa onim što je učinio.

(cDm.me)