Gotovo 30.000 leševa, koji su tokom ratnih godina plutali sve do Beograda,  sahranjeno je u donjem dijelu Kalemegdana. Nakon mučenja i ubijanja u zloglasnom logoru, ustaše su žrtve bacali u Savu, piše beogradski tabloid "Informer", pozivajući se na hirurga Aleka Račića koji je ovu tajnu otkrio nakon skoro 75 godina.  

"Informer" piše da je firma koja je specijalizirana za podzemno istraživanje terena utvrdila da ispod zemlje, na području donjeg dijela Kalemegdana, ima ljudskih ostataka, te da postoje tvrdnje da su u godinama neposredno poslije Drugog svjetskog rata skeleti pokojnika sahranjeni kod Kule Nebojša prebacivani na Novo groblje i druga mjesta. 

Takve tvrdnje je u javnosti iznosio dr Marko Popović, viši naučni savjetnik Arheološkog instituta u Beogradu. 

"Tokom sve četiri ratne godine leševi iz logora Jasenovac plutali su cijelom dužinom Save i stizali do Beograda. Usput su se mnoga tijela zaglavljivala, naročito kod Željezničkog mosta, pa su tu Nijemci čak minirali leševe da bi oslobodili plovni tok rijeke. Neki su i nastavljali plutanje. Baka mi je pričala da se tada jak smrad širio sve do Sjenjaka. Kako god, građani Beograda su se spontano organizovali i sahranjivali te leševe ili ono što je od tijela ostalo, i to kod Kule Nebojša. Mnogi su o tome svjedočili. ​Tu je, ispod zemlje, masovna grobnica sa oko 20.000-30.000 žrtava. To je, otprilike, na mjestu gdje se sad nalazi parking ispod te kule na beogradskoj tvrđavi", ispričao je Račić za "Informer".

Informer / Screenshot

Kako je dodao, nekada je ta masovna grobnica bila skromno obilježena kamenom koji je u međuvremeno neko namjerno sklonio ili je otplovio jer je Sava često plavila taj teren. 

"Na moju inicijativu, pre desetak godina firma koja je specijalizovana za podzemno istraživanje terena izašla je da snimi taj teren. Sondiranjem je utvrđeno da tamo ima ljudskih kosti. Ušće vrvi od leševa koji su tu doplovili Savom iz Jasenovca. Možda je nekoliko hiljada žrtava bilo i s drugih mesta. Zato sam pokrenuo inicijativu da se podigne spomen-obilježje", navodi Račić. 

Istakao je da se u blizini nalazi još jedna grobnica, kod Ratnog osrtva, koja je nastala po istom principu, sahranjivani su leševi stradalih u novosadskoj raciji. 

Alek Račić kaže kako su mu poznate priče da je SPC ratnih godina napravila presedan da oni koji slave posne slave taj dan obilježavaju mrsnom hranom i bez ribe. Kao razlog takve odluke naveli su to da su ribe grickale tijela pokojnika koja su plutala Savom, Dunavom i drugim rijekama.

Istakao je da o stravičnim načinima ubijanja u Jasenovcu svjedoče i kazani u kojima su se od tijela logoraša pravili sapuni, koji su stizali čak i u Beograd. 

"Nijemci su nekim Beograđanima davali tzv. sljedovanja, pakete, u kojima je bio i taj sapun. Na njima je pisalo: 'napravljen od leševa u Jasenovcu'."