Danas se navršavaju dvije godine otkako je na bolji svijet od posljedica zaraze koronavirusom preselio federalni ministar za pitanja boraca Salko Bukvarević. Bio je ponosan što je u njegovom ministarskom mandatu donesen Zakon o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica, a na koji je ova populacija čekala deset godina.

Bukvarević je u toku Agresije na našu zemlju bio pripadnik elitne jednice Armije RBiH "Crni labudovi". Rođen je u Kalesiji 1967. godine. U jednom od intervjua za Faktor rekao je kako se ponosi što potječe iz rudarske porodice.

"Dolazim iz rudarske porodice gdje je i djed rahmetli bio rudar, poginuo je u rudarskoj nesreći. Otac je penziju zaradio u rudniku. Tako da mi u Tuzli često imamo primjer da su porodice rudarske po opredjeljenju. Time se ponosim", kazao je tada Bukvarević koji je završio Rudarsko-geološko-građevinski fakultet u Tuzli. Tu je magistrirao i doktorirao.

Bukvarević je uz najveće počasti ukopan u haremu Džindijske džamije u Tuzli. Saborci Salke Bukvarevića u dalekoj zemlji Niger, gdje se teško dolazi do pitke vode, njemu u čast, izgradili su bunar.

"Njegovi saborci iz rata, jedna mala ekipa ljudi, razmišljala je kako se možemo zahvaliti našem rahmetli Salki za sve što je uradio u ratu, a Boga mi i u miru, posebno za boračku populaciju, za svoje prijatelje, za sve ljude sa kojima je sarađivao i svi ljudi koji su ga poznavali mogu reći da je on čovjek koji je zaslužio da mu se nakon svega zahvalimo", kazali su njegovi prijatelji i saborci.

Ističu kako su razmišljali i sa vjerske strane šta bi to najbolje bilo uraditi, a da bude i hajr u čast rahmetli Bukvarevića.

"Odlučili smo se za izgradnju bunara u Africi jer znamo kolika je potreba za vodom u tom području i da porodice nemaju priliku da imaju pitku vodu. Aktivnost je trajala oko godinu dana, mi smo odavdje pratili taj proces, a najvažnije je da mi molimo dragog Gospodara da to našem Salki bude upisano u sevap jer kako smo naveli i hadis: Kad čovjek umre, prestaju sva njegova djela, osim u tri slučaja: ako ostavi trajno dobro djelo (vakuf), ako ostavi znanje kojim se drugi koristi i ako ostavi dobro dijete koje će za njega dobro činiti."