Laboratorij Spiez, poznat po svom radu na kemijskim, biološkim i nuklearnim prijetnjama od Drugog svjetskog rata, dobio je prošle godine zadatak od Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da bude prvi u globalnoj mreži laboratorija visoke sigurnosti koji će pohranjivati i dijeliti saznanja o novootkrivenim mikroorganizmima koji bi mogli pokrenuti iduću pandemiju.

Program WHO-a BioHub djelomično je rođen iz frustracije zbog prepreka s kojima su se istraživači suočili u dobivanju uzoraka virusa SARS-CoV-2, prvi put otkrivenog u Kini, kako bi razumjeli njegove opasnosti i razvili alate za borbu.

Ali nešto više od godinu dana kasnije, znanstvenici koji su sudjelovali u ovom naporu naišli su na prepreke.

To uključuje osiguranje jamstava potrebnih za prihvaćanje uzoraka varijanti koronavirusa iz nekoliko zemalja, što je prva faza projekta.

Neke od najvećih svjetskih zemalja možda neće surađivati, a još ne postoji mehanizam za dijeljenje uzoraka za razvoj cjepiva, liječenja ili testova bez narušavanja intelektualnog vlasništva.

Ako imamo još jednu pandemiju poput koronavirusa, cilj bi bio da ostane gdje god da počne, rekla je za Reuters Isabel Hunger-Glaser, voditeljica projekta BioHub u Spiezu.

Otuda potreba da se uzorci dopreme u središte kako bi znanstvenici diljem svijeta mogli pomoći u procjeni rizika.

Shvatili smo da je mnogo teže nego što smo mislili, ističe Hunger-Glaser.

Sigurnost u planinama

Vanjski izgled Spiez Laba ne daje naslutiti da se unutra radi s opasnim materijalima. Njegova uglata arhitektura podsjeća na europske sveučilišne zgrade podignute 1970-ih.

Na travnatom središnjem dvorištu ponekad pasu krave.

Međutim, sigurnosni su protokoli jaki. Alarmi se uključuju ako su vrata otvorena dulje od nekoliko sekundi. Službenik nadzire nekoliko ekrana sa snimkom sigurnosnih kamera u laboratorijima s najvećom razinom biološkog opreza (BSL).

SARS-CoV-2, virus koji uzrokuje covid-19, proučava se u laboratorijima BSL-3, što je druga najviša sigurnosna razina.

Uzorci virusa korišteni u BioHubu pohranjeni su u zaključanim zamrzivačima, rekla je Hunger-Glaser.

Znanstvenici koji rade s koronavirusom i drugim patogenima nose zaštitna odijela, ponekad s vlastitim dovodom zraka, a s uzorcima rade u hermetički zatvorenoj jedinici.

Otpad koji izlazi iz laboratorija zagrijava se na do 1000 stupnjeva Celzijusa kako bi se ubili patogeni koji se zalijepe za njega.

Do danas iz Spieza nikada nisu procurili patogeni. Ta je reputacija ključni razlog zašto su odabrani od WHO-a da budu prvi BioHub, kaže Hunger-GLaser.

Pomogla je i blizina sjedišta WHO-a u dva sata udaljenoj Ženevi.

WHO i švicarska vlada financiraju godišnji proračun sa 600.000 švicarskih franaka za njegovu prvu fazu.

Istraživači su uvijek dijelili patogene, a postoje neke postojeće mreže i regionalna spremišta.

Proces dijeljenja znao je biti i kontroverzan jer istraživači u bogatim zemljama dobivaju zasluge za rad slabije povezanih znanstvenika u siromašnim zemljama.

Luksemburg je bio prva zemlja koja je s BioHubom podijelila uzorke novih varijanti koronavirusa, a slijedile su ga Južna Afrika i Britanija. Luksemburg je poslao alfa, beta, gama i delta varijante, dok su posljednje dvije zemlje podijelile uzorke omikrona, objavio je WHO.

I dok postoji još zemalja koje su poslale uzorke, neke to vjerojatno neće nikada učiniti, zemlje poput Kine, Indonezije ili Brazila.

Ne postoji međunarodni protokol o tome ko bi trebao potpisati obrasce koji sadrže sigurnosne podatke i ugovore o korištenju, dodala je.

Hunger-Glaser smatra da se razmišljanje o vanrednim prijetnjama mora promijeniti nakon covida-19.

Ako je situacija stvarno izvanredna, WHO bi trebao dobiti zrakoplov za transport virusa znanstvenicima, kazala je.

Ako možete spriječiti širenje, isplati se, dodaje.