Poruka Schmidtu koju je prije nekoliko dana poslao glumac Enis Bešlagić naišla je brojne reakcije.

Glavna poenta njegovog komentara odnosila se na buran Schmidtov istup u Goraždu. Bešlagić je, snimajući svoju poruku ispred zgrade OHR-a u Sarajevu, između ostalog kazao ako je Schmidt, koji se bori sa bh. političarima tek nekoliko mjeseci, uz platu od 25.000 eura mjesečno, već "pukao", šta bi trebali uraditi građani BiH, koji jedva preživljavaju, a iste te političare trpe već decenijama.

Međutim, ono što je izazvalo raspravu je dio u kojem Bešlagić kaže da smo se u ratu "međusobno ubijali", a mnogi su mu zamjerili što nije napomenuo da je na BiH izvršena agresija.

Danas se oglasio i Enis Bešlagić koji je uputio poruku sa namjerom da ovim reakcijama stane u kraj, njegovu objavu prenosimo u cijelosti: 

"Živim i djelujem kao čovjek sa svim svojim greškama, vrlinama, predrasudama i pokušavam sve vrijeme da se učim “ŠIROKOLOGIJI”. To je nauka o širini pogleda i onoga koliko ljubavi stane u tvoje naručje kada se nasmiješ i zagrliš ljude. Kosmopolita sam i nikada u svom biću nisam bio odgajan da dijelim ljude, po bilo kojoj osnovi!

Pravdanje za nečije neshvatanje moje posljednje objave ispred OHR-a, je apsolutno ponižavajuće za mene. Stojim iza svake svoje izgovorene riječi. Sada se od mene očekuje da pojedinim ljudima pojasnim, ono očito i razumljivo.

Očigledno je, šta je bila tema moje objave i ko je trebao shvatiti tu poruku, on ju je dobronamjerno i shvatio. Većina dobronamjernih ljudi koja je upućena u moju namjeru i prati moje ljudsko djelovanje sve ove godine, jako dobro zna šta sam rekao. Ovo sve samo govori koliko smo mi kao društvo spremni da čujemo drugoga, a ne da izvlačimo stalno iz konteksta riječi i njima ubijamo oko sebe one koji ne govore kako im se kaže, nego imaju svoj stav! Mnogo je onih koji su pogrešno to doživjeli, pa ostrašćeni u sebi probudili želju za osuđivanjem, prijetnjama i sl. Za sve one kojima treba tumačiti očigledno, i zbog jasnijeg shvatanja, iako je tamo sve dobro rečeno, pokušat ću biti vrlo jasan i precizan.

U svakom ratu ljudi se međusobno nažalost ubijaju… Ratnom doktrinom rečeno, neko u napadu, neko u odbrani, neko kukavički iz zasjede, a neko ubija zarobljene…. Ali kao ljudskoj vrsti svima nam je to CIVILIZACIJSKI PORAZ! Ja sam o tom međusobnom ubijanju govorio!! Ubijanju jedni drugih, kao ljudske vrste koja ima potrebu da ubije drugoga i drugačijeg, iz svojih bolesnih uvjerenja. Mi smo ta ljudska vrsta koja je ispaštala velike propuste međunarodne zajednice. Zbog kusuranja “velikih sila” nama su napravili klaonice u domovima.

Zato su neki izvukli, u mom obraćanja međunarodnoj zajednici, iz konteksta ono što je njima dovoljno za njihovo blaćenje mene i mojih ljudskih stavova…

Danas se sve stavlja pod plašt patriotizma, a naročito napadi na one koji imaju drugacije djelovanje. Mnogi su pobrkali patriotizam i šovinizam, pa sebi daju za pravo uzeti sud u svoje ruke… Da se poštovalo pravo i sve presude, do ovoga nikada ne bi ni došlo. Da se poštovala međunarodno priznata, suverena Bosna i Hercegovina, nikada ne bi došlo do AGRESIJE na moju zemlju, potpomognute od strane do tada nam zajedničke JNA. Nakon toga su nastali razni projekti i “papiri”, želje podjele BiH. Sve te nove ideje i podjele, koje su izazvale još veća ubijanja ljudi između sebe. Nažalost, to je zaustavljeno tek počinjenim genocidom u Srebrenici i odlučnosti iste međunarodne zajednice da to zaustavi Daytonskim mirovnim sporazumom. Zašto se potpisao taj dokument i ko ga je potpisao i šta piše u njemu, evo ne znaju protumačiti niti njegovi potpisnici, pravnici, eksperti…. A čak ga mnogi nisu ni imali,jer su ga izgubili, a pozivali su se na njega. Nisu ga nikada pročitali, ali jako dobro znaju šta u njemu piše i tumače ga svako na svoj nacin. Isto onako kako tumače i moje i druge objave. Iz neznanja ostrašćeni, spremni su učiniti ogromnu štetu drugima, samo da bi dokazali svoju neupućenost.

Zašto se čekalo toliko godina,toliko mrtvih, zašto nije zaustavljeno odmah sa prvim pucnjem…? To je bilo moje pitanje međunarodnoj zajednici. Srebrenica je samo jedan od simbola PORAZA CIVILIZACIJE! To je sramota te iste međunarodne zajednice koja je to gledala nijemo…

Moja definicija agresije je preblaga riječ,za sve što se izdešavalo … Ta definicija očito će ostati u domenu ličnog osjećaja i onoga kako je ko doživio i kakvo ratno stradanje i iskustvo je imao na prostoru cijele BiH. Pravno je ta prilika za državu propuštena i u njene razloge ne želim ulaziti. Odgovor na to pitanje i druga slična pitanja dat će povijest/historija.

Sada, kada se grade narušeni odnosi među ljudima i pokušava uspostaviti funkcionalna država, sa svim svojim podjelama unutar nje, treba možda neke teme ostaviti da se njima bave povjesničari/historičari… Ovako duboko podijeljeni i ojađeni ljudi u BiH, svako u svojoj boli, nemaju snagu više se baviti time. Dok im djeca odlaze iz države u druge zemlje i to većinom građanski uređene zamlje, oni nas podjelama vraćaju u srednji vijek. Moramo ostaviti ono što se ne možemo dogovoriti, za iduće generacije da se odgovore i to pokušaju riješiti oni, sa vremenskim odmakom. Ne možemo samo mi imati pravo da odlučujemo u kakvom uređenju BiH će živjeti naša nerođena djeca. Umjesto što se 30 godina poslije vraćamo velikim temama samo pred izbore i kampanje, dajte da se bavimo suštinskim pitanjima za opstanak i preživljavanje.

Da se nikada i nikome ne ponovi genocid, niti jedno ubijanje, silovanje, maltretiranje i sve užasno što čovjek čovjeku može napraviti. Na nama je ta odgovornost. Zato budimo TOLERANTNI jedni prema drugima, jer zlo jedva čeka da ustane iz svoje jazbine. ODGOVORNI SMO za ono što u ljudima budimo i ono čime ih hranimo. ODGOVORNI SMO za sve buduće zločine koji se mogu ponoviti!

“Ko ubije jednog nevinog čovjeka, kao da je pobio cijeli svijet… ko spasi jednog čovjeka, kao da je spasio cijeli svijet!’

E, ja sam u ovoj drugoj kategoriji ljudi koji živi taj ideal svim svojim bićem. Moja misija je da gradim mostove, a ko želi neka ih ruši.

Vi svoj, ja svoj pos’o…

“Nemam dva srca,jedno za ljubav drugo za mržnju”

“Nikoga ne mrzim, samo nekoga bolje volim”, zaključio je Bešlagić.