Ako Schmidtov projekat bude odobren, to bi moglo usporiti evropsku integraciju BiH. Uostalom, Bošnjaci - glavna pokretačka snaga integracije u Evropsku uniju i NATO - bit će u manjini. A Čovićev savez sa Dodikom će biti usmjeren samo na jačanje njegove moći.

Za manje od mjesec dana, 2. oktobra, u Bosni i Hercegovini će se održati opći izbori.

Piše: Volodymir Cibuljnjik za Evropsku pravdu, prenosi Politicki.ba.

Ovog puta oni će se održati u neviđeno akutnoj sigurnosnoj situaciji u zemlji. Mnogi ocjenjuju trenutne sigurnosne rizike najopasnijima od kraja rata i potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine.

Osim toga, zemlja je postala predmet konfrontacije između geopolitičkih igrača - Turska se pridružila sporu između Zapada i Ruske Federacije.

Sve to čini predstojeće izbore gotovo odlučujućim - čak i za samo postojanje zemlje.

Nisu sve jednaki

Građani BiH bi trebali izabrati pet predsjednika i četiri potpredsjednika, predsjednike tri parlamenta i 10 predsjednika lokalnih parlamenata, više od 500 poslanika u 14 parlamenata. A nakon izbora, parlamenti moraju imenovati 13 šefova vlada i više od 100 ministara različitih nivoa.

Toliki broj predsjednika, premijera i zamjenika objašnjava se izuzetno složenim sistemom vlasti – BiH je federalna država koju čine dva entiteta (Bošnjačko/Muslimansko-hrvatska Federacija BiH i Republika Srpska, u kojoj apsolutna većina stanovništva Srbi), 10 kantona BiH i Distrikta Brčko (pod međunarodnom kontrolom).

Zbog toga se biraju tri člana Predsjedništva BiH, jedan za predsjednika i dva za potpredsjednika oba entitet, poslanici dvodomnih parlamenata BiH i entiteta, kao i oni u kantonima.

Osim toga, izborni sistem, kao i državni sistem općenito, izgrađen je na etničkim principima, što se ogleda u ustavu BiH. On predviđa postojanje tri konstitutivna naroda - Bošnjaka (Muslimana), Srba i Hrvata, kao i "ostalih", odnosno predstavnika drugih etničkih grupa.

Drugi ne mogu biti birani na više vladine funkcije, u Domove naroda dvodomnog parlamenata BiH.

Domovi naroda su pozvani da štite interese samo konstitutivnih naroda, što je diskriminacija "drugih". I pored stava Međunarodnog suda za ljudska prava, Suda BiH i Ureda visokog predstavnika u BiH o ovoj situaciji, godinama se ništa nije promijenilo.

Istovremeno, etnički princip neravnopravnosti učesnika izborne kampanje i kršenje prava "drugih" je ugrađen u izborni zakon.

Od 2009. godine vodi se žestoka rasprava i svi se slažu oko potrebe izmjene zakona, uključujući i međunarodnu zajednicu, ali vizije nema. Lokalni političari ne mogu ili ne žele riješiti problem, a međunarodna zajednica kaže: nećemo raditi za lokalne vlasti.

Visoki predstavnik Christian Schmidt je prije nekoliko dana predložio svoj projekt, koji je vrlo kontroverzan. Prema njemu, kantoni u FBiH u kojima dominira jedna etnička grupa dobit će više predstavnika u Domu naroda Federacije.

To je izazvalo oštre kritike Bošnjaka, koji smatraju da Schmidtov projekt daje prednosti upravo bosanskim Hrvatima i stvara preduvjete za formiranje trećeg, hrvatskog entiteta, što je u suprotnosti i sa Dejtonskim sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine.

Osim toga, u Parlamentu Bosne i Hercegovine Hrvati i Srbi će moći činiti većinu, dok će Bošnjaci, koji čine većinu stanovništva BiH, biti u manjini.

Takve reakcije uvrijedile su Schmidta koji se naljutio na Bošnjake.

Ali postoji jedno pitanje, sa konspirativnim ukusom. Schmidt je član njemačke CSU, a Dragan Čović je lider Hrvatskog demokratskog komonvelta (HDZ), koji je povezan sa CSU. I obje političke snage su dio Evropske narodne partije. Ovo je sukob interesa ili nesto drugo...

Inače, pitanje zakona je dovelo u sukob Recepa Tayyipa Erdogana sa hrvatskim vrhom tokom njegove posjete toj zemlji 8. septembra.

Turski predsjednik smatra da bi se predstavnici konstitutivnih naroda u BiH trebali sami dogovoriti o pitanju izbornog zakona i da visoki predstavnik ne treba intervenirati.

Čelnici Hrvatske podržali intervenciju u slučaju visokog predstavnika i njegov projekt izbornog zakona.

Nema šanse za ujedinjenje

Osim toga, BiH se posljednjih godina nalazi u stanju ekonomske krize.

U periodu od 2013. do 2019. godine ekonomski rast je u stalnom usporavanju. Ekonomija je počela djelomično da se oporavlja 2021. godine, ali je novi talas COVID-19 ponovo zaustavio njen rast.

Uprkos širenju poslovnih sloboda, povoljnom poreskom sistemu i pozitivnim fiskalnim pokazateljima, reforme – društveno-ekonomske i političke – stagniraju, što je, između ostalog, dovelo do obustave kretanja ka EU integracijama.

Možda najbolnija i najživopisnija ilustracija krizne situacije u Bosni i Hercegovini je stalni rast radne emigracije. Od 2013. do 2020. godine zemlju je napustilo oko 550.000 građana, od kojih je oko 40% bilo između 20 i 45 godina. A 2021. je ovaj pokazatelj dostigao 170 hiljada, u jednoj godini!

Ali glavno je da se u državi zaoštrava politička kriza koja se zasniva na uskopartijskim i ličnim interesima političkih lidera, koji se praktično nisu promijenili od 1995. godine, što je već prijetnja i samom postojanju BiH.

I, nažalost, ovi politički lideri su favoriti u utrci za mjesto člana Predsjedništva BiH.

Milorad Dodik (i dalje je utjecajan političar u Rs, ali više nije lider svih bosanskih Srba), predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i član Predsjedništva BiH, vratio se agresivnoj separatističkoj retorici i prijetnje povlačenjem iz entiteta početkom predizborne kampanje.BiH ("Prvi put u historiji Srbi čekaju svoje vrijeme").

Na taj način provodi Putinov plan koji sanja o pretvaranju RS-a u izvor destabilizacije zapadnog Balkana.

Unitarna država

Bošnjački lider Bakir Izetbegović (šef Stranke demokratske akcije – SDA), braneći jedinstvo Bosne i Hercegovine, nije protiv njenog pretvaranja u unitarnu državu bez entiteta, tročlanog Predsjedništva, srpske i hrvatske zastave, podsjećajući da su Bošnjaci već su pokazali sposobnost da brane Bosnu i Hercegovinu, aludirajući na rat 1990-ih.

Turska, s kojom je njegov otac - prvi predsjednik nezavisne BiH Alija Izetbegović, uspostavio strateške odnose - podržava Bošnjake.

A bosanski Hrvati, od kojih neke predvodi Dragan Čović sa svojim HDZ-om, uz podršku zvaničnog Zagreba, tvrde da su ugroženi u FBiH. I zato, "da bi sačuvali svoj identitet", Hrvati traže stvaranje "svoje političke i teritorijalne jedinice", u čemu ih Dodik ponekad podržava.

U BiH postoji nekoliko političara koji pokušavaju promijeniti izborne principe iz etničkih u građanske.

Najpoznatiji su lider Demokratske fronte Željko Komšić (postao je član Predsjedništva iz hrvatskog naroda uz podršku Bošnjaka), šef socijaldemokrata Denis Bećirović, lider Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić i još neki. Ali nemaju značajnu podršku ni u političkoj eliti ni u javnom sektoru, a i dalje očekuju podršku "svojih" etničkih grupa na izborima.

Desetak i po drugih opozicionih stranaka – lijevih i desnih – podijeljeni su ideološki, vjerski, etnički, teritorijalno i obične su marginalne, malobrojne političke snage u svojoj većini.

I što je najvažnije, lideri različitih političkih partija ne mogu ili ne žele se dogovoriti. Uostalom, ukazala se prilika kada je u junu ove godine, na inicijativu EU, 12 stranaka (a u BiH ima više od 40 manje-više poznatih političkih igrača) potpisalo Sporazum o principima osiguravanja funkcioniranje BiH na putu ka EU.

Postojala je nada - dogovorili su se, počet će raditi zajedno. Ali za nedelju dana sve se vratilo na svoje mesto - svako za sebe i svako protiv svakog.

Jasno je da će u takvim uslovima predizborna kampanja biti veoma prljava. Njegovi učesnici će, kao i do sada, bacati blato jedni na druge, tražiti kompromitujući materijal. To se već dogodilo.

Drugi problem je opasniji.

Raste strah od rata

U društvu se povećava strah od mogućeg rata, strah od ekonomske situacije, zbog rastućeg siromaštva, odumiranja zdravstva i obrazovanja itd. Drugačije i ne može - pojedinačne izjave čelnika glavnih partija već liče na pozive na dominaciju njihovog nacionalnog i vjerskog identiteta, veličanje "svojih" heroja proteklog rata, želju za osvetom.

A sve to samo produbljuje podjele u društvu po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kao i prethodnih godina, lideri stranaka i kandidati za različite funkcije ne govore ni riječi o hitnoj potrebi udruživanja društva za zaštitu države i bolji život...

Bosanskohercegovačke probleme vješto koristi Rusija, koja podržava Dodikovu separatističku retoriku i hrani desničarske radikalne i nacionalističke paravojne organizacije u Rs.

Nedavno su ruske diplomate u Bosni i Hercegovini čak počele otvoreno prijeti vlastima u Sarajevu pogoršanjem odnosa između dvije zemlje i nekim koracima kao odgovor na nastavak evropskih i evroatlantskih integracija zemlje.

Intenzivirali su napore da se zatvori Ured visokog predstavnika, koji ostaje jedan od garanta integriteta BiH. Ne može se isključiti da će u novembru ponovo pokušati eliminirati Evropsku vojnu misiju u BiH (EUFOR), koja je zapravo stabilizacijska snaga.

S druge strane, SAD su, zajedno sa zapadnoevropskim zemljama, zabrinute zbog situacije u BiH i aktiviranja Ruske Federacije ovdje.

I zato Zapad sve dinamičnije širi svoje diplomatsko i vojno prisustvo u regionu. Na zapadnom Balkanu već rade četiri specijalna predstavnika - iz EU, SAD, Velike Britanije i Njemačke, koji su prvenstveno fokusirani na dva problema - normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije i sprječavanje dalje destabilizacije u Bosni i Hercegovini. .

Nedavno je njemački kancelar Olaf Scholz rekao da smatra da je potrebno što prije primiti sve zemlje zapadnog Balkana (kao i Ukrajinu) u Evropsku uniju. Izjava je postala snažna podrška onim političarima regiona, a posebno BiH, koji ne odustaju od provođenja evrointegracijskih težnji, te signal Rusiji da se ovdje neće praviti "ruski svijet".

Jačanje EUFOR-a

Nekoliko dana prije početka potpune ruske agresije na Ukrajinu, 23. februara, Evropska unija je odobrila odluku o udvostručenju kontingenta EUFOR-a u BiH, što je brzo i učinjeno. U sklopu planirane rotacije, prvi put posljednjih godina u bazu Butmir kod Sarajeva stigla je vojna jedinica Bundeswehra.

Ovaj događaj može ukazivati ​​na to da su njemačke vlasti odlučile da visokom predstavniku Christianu Schmidtu i njihovom specijalnom predstavniku za zapadni Balkan Manuelu Sarrazinu pruže simboličnu podršku Bundeswehra i da još jednom ističući: mi ćemo pomoći stabilizaciji situacije u zemlji i mi ćemo neće dozvoliti ratove.

Pomenuti koraci Njemačke izazvali su nezadovoljstvo Rusa, zbog čega Dodik nije pristao na imenovanje novog njemačkog ambasadora.

Ali postoji još jedan učesnik ovog geopolitičkog takmičenja - Turska.

Nekoliko dana nakon početka predizborne kampanje, Recep Tayyip Erdogan je napravio balkansku turneju i posjetio Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Hrvatsku. Razgovori turskog predsjednika sa čelnicima triju zemalja dokazali su da Ankara sve dinamičnije širi svoje prisustvo na zapadnom Balkanu, te da o njenim interesima moraju voditi računa svi igrači.

Nije slučajno da je Sarajevo postalo prva tačka turneje, a u Beogradu i Zagrebu tema predstojećih izbora i zakona o izborima BiH bila je gotovo dominantna tema pregovora.

Erdogan je u sva tri glavna grada jasno i nedvosmisleno poručio: neće pristati na izmjene izbornog zakonodavstva bez vođenja računa o interesima tri konstitutivna naroda, protivi se miješanju drugih strana u ovaj proces i neće dozvoliti podjelu BiH.

U regionu je takav stav ocijenjen kao diplomatski šamar hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću, koji se nadao da će tokom sastanka s Erdoganom pokrenuti temu izbora i dobiti podršku za njegov prijedlog - nacrt zakona treba da pripremi Ured Visoki predstavnik.

Erdogan je svoj stav izrazio na način da se on doživljava ne samo kao stav Turske, već i Bošnjaka koje podržava na svaki način.

Čuda su moguća ali se ne dešavaju

Dakle, izbori su za manje od tri sedmice. I ne može se isključiti da se mnoge stvari mogu promijeniti.

Na primjer, može se dogoditi čudo - bh. političari će doći k sebi i dogovoriti promjenu izbornog zakona kako bi etnička komponenta ostala u prošlosti, a svi građani zemlje dobili jednaka prava. Ali čuda su rijetka.

Najvjerovatnije se rezultati izbora neće suštinski razlikovati od prethodnih, a pobjednici trke će biti "stari" lideri i tri nacionalne stranke.

Međutim, ako Schmidtov projekat bude odobren, to bi moglo usporiti evropsku integraciju BiH.

Uostalom, Bošnjaci - glavna pokretačka snaga integracije u Evropsku uniju i NATO - bit će u manjini. A Čovićev savez sa Dodikom će biti usmjeren samo na jačanje njegove moći.

U RS će konzervativne socijaldemokrate izgubiti još više mjesta od umjerenih političara. U FBiH će, kao i nakon izbora 2018. godine, rad parlamenta još dugo blokirati Hrvati i Srbi, s kojima Bošnjaci nakon izbornih rezultata neće htjeti pregovarati o imenovanjima na javne funkcije.

U Parlamentu Bosne i Hercegovine većina dobija SDA Bošnjaka, SNSD Srba i HDZ Hrvata. Teško je reći ko će postati članovi Predsjedništva BiH - Izetbegović, Čović se mogu vratiti, što se tiče Dodika - postavlja se pitanje, dosta je izgubio tokom svog članstva u ovom tijelu.

Istovremeno, postoji mogućnost pojave novih lica u Predsjedništvu, jer su stara vrlo stara. A bez toga, vrlo je malo nade za promjenu.

Ostalo je malo vremena - a vidjet ćemo da li će BiH uspjeti izaći iz krize, da li će se političari izdići iznad svojih nacionalnih interesa i krenuti u promjene na bolje.

Ako ne, budući scenariji za Bosnu i Hercegovinu su veoma tužni i tragični.

(Autor je kandidat za doktora historijskih nauka, privremeni predstavnik Ukrajine u Bosni i Hercegovini 2018. godine.)