Piše: Igor TABAK (Jutarnji.hr)

Imajući u vidu stanje na bojištima u Ukrajini, današnje odluke vodstva Ruske Federacije o uvođenju „djelomične mobilizacije“ nisu nerazumljive. Naime, u sedam mjeseci intenzivnog ratovanja širom Ukrajine ovo je zapravo najava trećeg vala ruskog osoblja za rat – budući da se u agresiju krajem veljače ušlo sa snagama sastavljenim pretežito od profesionalaca na ugovor, pridruženih snaga policije i Rosgvardije, te ponešto ročnika (koje se onda ipak povuklo s bojišta nakon neuspjeha i žrtava u prvim tjednima sukoba).

Zatim je došlo rusko povlačenje sa sjevera Ukrajine, koje je omogućilo da se gustoća i potentnost preostalih snaga ipak zadrži njihovim koncentriranjem samo na širi prostor Donbasa i ključne, uspješno osvojene dijelove juga Ukrajine. No, do ljeta su se te sve snage toliko istrošile da im je vidljivo trebalo pojačanja – koje je bilo pronađeno u ruskim privatnim vojnim kompanijama, u javnosti popularnim pod nazivom „Wagnerovci“, prema svojedobnom imenu najvidljivije od njih u vlasništvu Vladimiru Putinu bliskog oligarha Jevgenija Prigožina.

Smanjen ofanzivni potencijal

Upravo su ti „Wagnerovci“, zajedno s ponešto preostalih padobranaca i pripadnika odabranih dijelova Rosgvardije (čečenski „kadirovci“ te razne SOBR postrojbe), bili na oštrici ruskih napredovanja na istoku Donbasa u lipnju i srpnju ove godine, kada su pomogli osvojiti mjesto Popasna i onda zauzeti velik dio ukrajinskih prednjih obrambenih linija u preostalim slobodnim dijelovima Luhanske oblasti. No, do kraja kolovoza postalo je potpuno jasno da su i te snage na izmaku – budući da ih se mjesecima nemilosrdno trošilo u napadnim akcijama. Time se do kraja kolovoza uvelike smanjio ofenzivni potencijal čitavog sklopa ruske vojske u Ukrajini jednako kao i njihovih lokalnih saveznika, separatista iz tzv. LNR i DNR.

Situacija na krajnjem jugozapadu bojišta, u okupiranom dijelu Hersonske oblasti na zapadnoj obali rijeke Dnjepar, pokazala se velikim problemom za agresorske snage. Naime, ondje su oni pošto-poto željeli zadržati kontrolu nad cjelokupnim administrativnim područjem Hersonske oblasti, koju su planirali postepeno integrirati u „ruski svijet“ - a u tome su ih ometale najave ukrajinske ofenzive, kao i stalni vojni pritisak branitelja i njihovih pozadinskih suradnika (partizana). Suočeni s takvim pritiskom i sve intenzivnijim ofenzivnim potezima ukrajinske strane, Rusi su u tu enklavu na zapadnoj obali Dnjepra postupno koncentrirali sve veći dio svojih snaga, okupljajući u tom relativno izoliranom prostoru dobar dio svojih preostalih kvalitetnijih postrojbi (dok ih je ostatak ostao zabavljen napadanjem na Bahmut i sela oko Donjecka na istoku i jugoistoku Donbasa).

Dakle, takav realni manjak kvalitetnog ili barem brojnog pješaštva otvorio je ukrajinskoj strani prostor za uspješan brzi prodor na dijametralno suprotnom kraju bojišta – u sektoru koji je ranijih mjeseci bio poprištem okupljanja značajnijih ruskih efektiva, te pokušaja velikih prodora u srce ukrajinske obrane na sjeveroistoku Donbasa oko Slovjanska – da bi onda postupno ostao relativno ispražnjen slanjem postrojbi od tamo na druge dijelove fronte, te time i prilično slabo branjen.

Umorna vojska

Činjenica da je u zadnja tri tjedna inicijativa na bojištima širom Ukrajine vidljivo prešla na stranu branitelja otvorila je veliki problem za Ruse. Njihova je vojska u Ukrajini prilično umorna, budući da ih se nije kvalitetno rotiralo na ozbiljnije periode odmora, a i oprema im je postupno istrošena u nizu žestokih napadajnih djelovanja tijekom zadnjih sedam mjeseci rata. Pri tome, ozbiljan broj njihovih vojnika na ugovor došao je i do isteka pojedinačnih šestomjesečnih ugovora, a da nije otpušten s bojišta, već su samo dobrano potrošenim postrojbama dodavana pojačanja ne bi li se zadržalo ikakvu efikasnost tih postrojbi.

Nije bitno bolje stanje ni s dragovoljcima, koje se također nije štedjelo, a čije se postrojbe zadnje vrijeme krenulo ozbiljnije popunjavati i novačenjem po ruskim zatvorima – gdje se službu na ratištu reklamiralo kao oblik ublažavanja kazni ili potpunih pomilovanja.

Svemu tome više nisu mogli bitno pomoći ni borci iz lokalnih separatističkih tvorevina na prostoru Ukrajine, čije su donedavne nazovi-samostalne vojske završile integrirane u ruske snage kao dva odvojena korpusa - koji su također trpjeli velike gubitke u borbama, a čiji se sastav već mjesecima popunjavalo sve oštrijom općom mobilizacijom lokalnog muškog stanovništva.

Dakle, takvo ukupno stanje na bojištima Ukrajine tražilo je ili neku radikalniju promjenu u sustavu pribavljanja ljudstva za ruske snage u „specijalnoj vojnoj operaciji“, ili početak ozbiljnih pregovora o primirju – koji bi zapravo značili i više ili manje otvoreno priznanje neuspjeha čitave te ruske vojne avanture. No, kako stvari stoje – Putin ne pregovara, i Putin se ne predaje. Umjesto toga, u srijedu, 21. rujna 2022. godine, u Ruskoj je Federaciji proglašena „djelomična mobilizacija“, o čemu je odmah potpisan i odgovarajući predsjednički ukaz – iako se takvom suštinski vojnom mjerom ipak priznalo kako u Ukrajini traje rat, a ne samo nekakva policijska ili antiteroristička „specijalna operacija“.

Bazen od 25 miliona ljudi

I dok je ruski predsjednik Vladimir Putin u svom unaprijed snimljenom jutrošnjem obraćanju naciji tek napomenuo da je riječ o „ograničenom“ prikupljanju novog ljudstva za vojsku – jasno je da tako nešto u Rusiji do sada nije bilo viđeno. Nejasne obrise takvog kompletno neuobičajenog poteza za Rusku Federaciju kao državu, Putin je pokušao barem prividno zamagliti stavljanjem jasnog naglaska na mobiliziranje ljudstva koje već ima vojno iskustvo. Te navode je uskoro u medijima pojasnio ministar obrane Ruske Federacije Sergej Šojgu, koji je tu dodao brojku od oko 300 tisuća kandidata za mobilizaciju, što je tek mali dio ukupno raspoloživog ljudstva. Naime, procjenjujući ukupan bazen raspoloživog ljudstva na oko 25 milijuna ljudi, on je istaknuo da se tu radi otprilike o pozivanju jedan posto raspoloživog kadra, i to postupno. Time će ukupna spominjana brojka od ukupno 300 tisuća vjerojatno biti tek načelni okvir, dok će na teren to ljudstvo vremenom dolaziti u manjim sklopovima.