Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) nije kompliciraniji bosanskohercegovački entitet od Republike Srpske (RS) samo po administrativnom uređenju, nego i po odnosu političkih snaga u institucijama vlasti. Već osmu godinu vlast u ovom entitetu čine SDA (Stranka demokratske akcije), HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) BiH i SBB (Savez za bolju budućnost), dok je ministar unutrašnjih poslova kadar opozicijskog NiP-a (Naroda i pravde), inače bivši član SDA koji je zbog nesuglasica s rukovodstvom  stranke presvukao „politički dres“.

U najvećim federalnim kantonima vodi se stalna borba za vlast, po čemu je karakterističan Kanton Sarajevo (KS). U ovom kantonu „građanska opozicija“ preuzela je upravljanje institucijama nakon općih izbora 2018. godine, ali period „građanske“ dominacije nije prošao bez političkih turbulencija.Opozicija se odlučila da na izbore za člana Predsjedništva BiH izađe sa jednim kandidatom.

Opozicija ujedinjena oko kandidata za Predsjedništvo BiH

Portal Klix.ba podsjeća da je vlast u KS nakon izbora 2018. prvo formirala „Šestorka“ sastavljena od opozicijskih stranaka građanske orijentacije (NiP, NS - Naša stranka, SDP - Socijaldemokratska partija BiH, DF - Demokratska fronta, SBB i NBL - Nezavisna bosanskohercegovačka lista). Godinu dana kasnije došlo je do smjene pa su vlast preuzele SDA, DF i SBB uz podršku BOSS-a (Bosanske stranke). 12 mjeseci kasnije vlast ponovo preuzima opozicija, ovoga puta „Trojka“ (NiP, NS i SDP). U Tuzlanskom i Unskosanskom kantonu vladajuće koalicije predvodi SDP, dok su u Hercegovačko-neretvanskom i Zeničko-dobojskom kantonu na vlasti SDA i HDZ BiH. Vladajuću koaliciju u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde vodi SDA.

Sa dolaskom općih izbora zakazanih za 2. oktobar 2002. godine učvršćuju se stari i formiraju novi savezi, pa je opozicija u FBiH odlučila da na izbore za člana Predsjedništva BiH izađe sa jednim kandidatom, Denisom Bećirovićem (SDP). Glavni protukandidati su mu Bakir Izetbegović (SDA), Željko Komšić (DF) i Borjana Krišto (HDZ BiH).

Nedosljedna opozicija

Profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli Enes Osmančević smatra da se u BiH ne može govoriti o dosljednoj opoziciji na bilo kojem nivou, zbog toga što su brojne opozicijske stranke „derivati“ vladajućih stranaka, ili su u različitim periodima paktirale sa njima. „Čak i kada bismo uzeli u razmatranje sadašnjih 11 stranaka koje podržavaju SDP-ovog kandidata za Predsjedništvo BiH Denisa Bećirovića, primjetili bismo brojne međusobne ideološke razlike, koje se međusobno isključuju, to jest da su opozicija jedni drugima“, kaže za DW Osmančević.

Osmančević smatra da su najizrazitiji predstavnici građanske opcije Željko Komšić i njegov DF. „Oni zastupaju osnovni demokratski princip 'jedan čovjek - jedan glas' i građanski koncept vlasti. Komšić bi mogao ostvariti bolji izborni rezultat nego njegov DF, ali bi utrka za Predsjedništvo BiH kandidata iz FBiH mogla biti neizvjesnija nego do sada“, napominje sagovornik DW-a.

Na nivou Federacije BiH teško do promjena?

Novinar iz Mostara Emil Karamatić vjeruje da bi „bošnjačka opozicija“ na kantonalnim nivoima mogla napraviti „ozbiljne“ rezultate, dok je federalni i državni nivo vlasti „osiguran nacionalistima“. Izbore za Predsjedništvo BiH naziva „nacionalističkom zabavom“. „Dok se ne bude birao jedan predsjednik ili četvrti član Predsjedništva tu građanin nema što raditi. BiH je daleko od građanskog društva, a NS i SDP nisu puno toga učinili kako bi svoj uticaj značajnije proširili među Srbima i Hrvatima u BiH“, kaže Karamatić.

"Nažalost, predsjednik HDZ-a Dragan Čović je hrvatsku političku scenu pretvorio u Centralni komitetet i Politbiro uz dobrovoljni pristanak opozicije. Osim Hrvatske republikanske stranke (HRS), koji su nalik HDZ-u iz nekog vremena ali bez članstva u Hrvatskom narodnom saboru, druge opozicije Hrvati nemaju“, kaže mostarski novinar.

 „Lažni opozicionari“ i „karijeristi“

Međutim, Enes Osmančević HRS i njegovog lidera Slavena Raguža naziva „lažnom opozicijom“, smatrajući da nema suštinske razlike između osnovnih političkih ciljeva HRS-a i HDZ-a BiH. „Kao dosljedne protivnike Čoviću i HDZ-u BiH mogli bismo navesti Božu Skopljakovića i njegovu Hrvatsku stranku BiH, iako njihov politički uticaj nije veliki“, kaže Osmančević.

Tuzlanski profesor, također, napominje da ideja o neminovnosti promjene vlasti još nije ovladala masama birača u BiH. „Gotovo polovica biračkog tijela apstinira, a nasuprot njima su ostrašćeni glasači. Razlika između birača i glasača je očigledna“, konstatira sagovornik DW-a.

Kritičari ipak vjeruju da su na predstojećim općim izborima u BiH zakazanim za 2. oktobar moguće  promjene, ali da one neće biti dovoljne za radikalan preokret. Smatraju da će najveći dio glasačkog tijela ostati vjeran SDA-u i HDZ-u u FBiH, kao i SNSD-u u RS-u. „Neke male stranke postaće još manje. Time će se stvoriti pretpostavke za moguću koaliciju između SDA i SDP-a, odnosno novu 'Zeleno-crvenu koaliciju'. Time bi se riješili malih stranaka koje neprincipijelno paktiraju sa vladajućima zbog golog interesa karijerista u njihovim redovima“, zaključuje Enes Osmančević.