Srbija je doživela apsolutni sumrak ljudskosti, krah pristojnosti i poraz svijesti i svakog morala. Srbija je ovog utorka pogazila svaku vrijednost koja čovjeka određuje kao humano biće, kao onoga koji ne samo što ima svijest da razlikuje dobro i zlo već posjeduje empatiju, saosjećanje sa drugima i potrebu da se nekome ko je ugrožen pomogne.

Sve to, kad si iole normalan čovjek, ali ne i kad si glavni urednik "Informera", Dragan J. Vučićević, medija koji na svom TV kanalu emituje intervju sa silovateljem povratnikom, nedavno puštenim iz zatvora.

Blokiran saobraćaj 

Dakle, sa Igorom Miloševićem, od koga danima strepi Beograd, sa čovjekom koga policija prati danonoćno kako ne bi naudio nekoj ženi jer je i sam rekao da će opet silovati “i zato me nemojte puštati iz zatvora”.

E, sa takvim čovjekom Informer pravi intervju. Ispostavit će se da je, naravno, najveći problem to što su u pitanju novine izuzetno bliske vladajućoj stranci, pa će svaka oštrija, a prije svega ozbiljnija reakcija nadležnih, vjerovatno izostati. Kao fenomen, Srbija je sigurno ušla u neku mračnu knjigu nečovječnosti iz koje će, nadamo se, studenti novinarstva napamet učiti šta se nikada i ni pod kojim uslovima ne radi.

Jer, upitan zašto je silovatelja doveo u emisiju, glavni urednik Informera odgovara: “Zbog novinarstva.”

”Nikoga nismo popularisali. Ali vi ste već presudili, pa ne vrijedi objašnjavati”, rekao je Vučićević novinarima Danasa, koji ga pitaju zašto je doveo silovatelja u emisiju i zašto je od njega traženo da do detalja objašnjava šta je radio ženama i kako se osećao tokom tih jezivih trenutaka. Jezivih za žrtve, razumije se.

Na ponovljeno Danasa da ne razumije motive razgovora, vlasnik Informera je rekao da onda ne razumiju ni novinarstvo.

”Srpsku javnost uznemirili su politikanti i žuti hejteri koji su poveli brutalnu kampanju protiv Informera nakon objavljenog ekskluzivnog intervjua sa silovateljem Igorom Miloševićem samo zato što novinari profesionalno obavljaju svoj posao. Svrha intervjua je bila upoznavanje naše javnosti sa ličnošću Miloševića, kako fizičkog tako i psihičkog, kao i prikazivanje njegovog načina razmišljanja, a sve s ciljem kako bi broj onih koji predstavljaju opasnost po građane koji slobodno šetaju ulicama bio što manji”, navodi se, između ostalog, u tekstu koji objavljuje Informer nakon sramnog intervjua.

Autonomni ženski centar (AŽC) najoštrije jučer osuđuje objavljivanje intervjua, poručujući da on predstavlja “šamar prije svega svim ženama koje su preživjele seksualno nasilje od dotičnog, ali i svima onima koje već danima ulažu energiju u osmišljavanje taktika za bezbjedno hodanje ulicama Beograda jer sistemska zaštita ne postoji i osjećaju da su prepuštene same sebi”.

Sličnog su mišljenja i ministarke u Vladi koje listom osuđuju objavljivanje intervjua, a među njima i Zorana Mihajlović, koja je i na čelu Koordinacionog tijela Vlade Srbije za rodnu ravnopravnost.

”Serijskim silovateljima i nasilnicima nikada nije i neće biti mjesto u medijima, jer mediji treba da budu partneri u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, a ne njegovi podstrekači”, kaže za Danas Zorana Mihajlović, dodajući da bi mediji trebalo da, “umjesto što se bave širenjem straha i panike radi senzacionalističkog izvještavanja”, otvore pitanja bezbjednosti žena na javnim mjestima i sprečavanja seksualnog napada na žene.

U međuvremenu, feministički pokret Ženska solidarnost održava jučer protest ispred redakcije Informera, poručujući: “Hoćemo sigurnost, ne strah.” Okupljeni su blokirali saobraćaj ispred redakcije koja se nalazi na Terazijama pištaljkama izražavajući protest.

Prekršeni kodeks

Medijska udruženja tvrde da je Informer prekršio Kodeks novinara, ali da je to u konkretnom slučaju teško dokazati, a evo i zašto.

”Kodeks je pisan 2006. i dopunjen 2008. godine i u tom trenutku nije bilo zamislivo da će jedan medij da razgovara sa osuđenim silovateljem ne samo u Srbiji već nigdje u svijetu. U vrijeme kada je pravljen naš kodeks, takvo nešto nije postojalo ni u jednom kodeksu u svijetu. Mi smo tek kasnije imali razgovore sa osuđenim ratnim zločincima, sa osuđenim ubicama... dao se glas ljudima kojima se do tada nije davao, zato u Kodeksu nemamo tačku koja će to eksplicitno da zabrani, već postoje načela koja možemo posredno da istaknemo kao kršenje etičkog kodeksa”, kazala je za medije novinarka Tamara Skrozza.