„Moskva je Beograd u New Yorku natjerala, na za Srbiju ponižavajući čin, da pred očima cijelog svijeta koji osuđuju brutalnu rusku agresiju na Ukrajinu, potpiše nekakav dogovor o saradnji. Iako se taj dogovor mogao potpisati na bilo kom drugom mjestu, u Beogradu ili Moskvi recimo. A ne tokom tako važnog događaja kakvo je 77. po redu zasjedanje Generalne skupštine UN-a“, kazao je vezano za  sporazum koji su potpisali ministri vanjskih poslova Srbije i Rusije Nikola Selaković i Sergej Lavrov  u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ Erol Avdović izvjestilac iz UN-a i bh. novinar koji izvještava iz New Yorka.

Avdović je govorio i o unazad nekoliko mjesci razgovorima premijera Hrvatske Andreja Plenkovića i viskokog predstavnika u BiH Chistiana Schmidta koji se tiče Izbornog zakona o BiH, posjeti Milorada Dodika Moskvi, ali i predizbornoj kampanji u našoj zemlji.

Premijer Hrvatske Andrej Plenković nedavno je objavio kako je sa Christianom Schmidtom razgovarao mjesecima diskretno o izmjenama Izbornog zakona u BiH. Potvrdio je to Plenković prilikom boravka u Livnu na predizbornom skupu HDZ-a, kako više mjeseci ima komunikaciju sa Schmidtom oko izmjene Izbornog zakona navodeći kako je to za Hrvatsku „par exellence političko pitanje“. Iz OHR-a su šturo za medije naveli kako visoki predstavnik održava redovne kontakte sa stranim potpisnicima Dejtonskog sporazuma.

Schmidtu treba reći aufiderzen

„Tjerajući lisicu istjerali su medvjeda – oprilike je opis tog Plenkovićevog i Shmidtovog dogovaranja proteklih mjeseci na relaciji Zagreb – Sarajevo. Plenković mi nije nimalo iznenađenje ali ovaj visoki predstavnik Christian Schmidt jeste veliko“, kaže naš sagovornik.

On dodaje da gurajući HDZ-ov diskriminatorski „legitimitet“, Schmidt je delegitimirao sebe.

„Plenković čak i ima neko „opravdanje“ jer spašava svoju političku kožu, dodvoravajući se hercegovačkim tajkunima iz HDZ-a da bi ostao na vlasti u Zagrebu. A Schmidt, nije samo iznenadio već i potpuno razočarao, jer je pristao da i razgovara o političkom činu punom predrasuda i neprihvatljive diskriminacije. Zar on ne predstavlja Evropu, EU, Njemačku koje bi trebale biti primjer drugačijih političkih standarda i normi kojima, dakako teži i Bosna i Hercegovina“, kaže Avdović.

On dalje ističe kako ucjenjeni Plenković, opskurni Zoran Milanović i drugi iz tog balkanskog političkog miljea zemlje koja je od 2013. u EU, u NATO Paktu – Republike Hrvatske - čini se da mogu dokrajčiti evropsku karijeru ovog visokog predstavnika.

„Ovo je dovoljan razlog da se Schmidt povuče, da ostavku i ode, umjesto što još sramotno najavljuje da nije odustao od nametanja izbornog zakona, koga će vjerovatno pokušati upakovati u spin ambalažu o sprječavanju postizbornih blokada u BiH. Visoki predstavnik je doista izgubio povjerenje mnogih koji su ga s respektom dočekali u Sarajevu.  Ono što smo mjesecima znali, sada nam je potvrđeno iz najvažnijeg izvora – iz Vlade Republike Hrvatske i to je dovoljan razlog da se ovom visokom predstavniku kaže aufiderzen u Sarajevu“, naglašava Avdović.

Dodik je Putinova marioneta na aparatima

Dodik, nositelj američkih sankcije je otišao u Moskvu da bi se „slikao“ sa Putinom, jer je Kremlj nakon sastanka, 20. septembra, objavio transkript razgovora dvojice zvančnika, iz kojih se vidi da je razgovor trajao pet minuta.  

Avodović smatra da se Dodik ništa nije dogovarao sa Putinom, jer je on mali za njega.

„Dodik je odavno tragična figura bosanskohercegovačke političke scene. A mogao je biti nešto drugo, upravo onako kako su to i Amerikanci priželjkivali kad su ga lansirali još 1996. Naravno da se Dodik ništa nije dogovarao s Putinom, jer suviše je on mali za njega; ruski predsjednik se ne bavi političkim mikromenadžmentom“, pojašnjava Avdović.

On je Dodika je uporedio sa čečenskim vođom Kadirovim. 

„Ovaj autokrata iz Kremlja, agresor i vlasnik brutalnog rata u Ukrajini čije dijelove teritorije aneksira dovodeći Evropu na rub najveće krize od Drugog svjetskog rata na ovamo je bukvalno iskoristio tog političkog patuljka iz Bosne. Putin je preko Dodika jasno može destabilizirati dijelove Balkana i šire i to želi pokazati svijetu. Dodik je pristao na ulogu čečenskog marionete Kadirova i još gore. I, time se izjednačio onima kojima se šovinistički rugao. Ništa on nije postigao u Moskvi, osim par fotografija kojim pokušava u općoj rusofiliji s obje strane Drine – impresionirati one naivne vlasnike glasačkih listića. Uostalom iz Sarajeva - iz Predsjedništva BiH odlazi vidljivo politički poražen i on nije više nigdje dobro došao osim kod Milanovića i Viktora Orbana, s kojima ima ko zna kakve, vjerovatno privatne poslove“, pojašnjava naš sagovornik.

Moskva pokazuje Beogradu ko je gazda

Nikola Selaković i njegov kolega iz Rusije, Sergej Lavrov, potpisali plan o konsultacijama između dva ministarstva za period 2023-2024. Ambasador SAD-a u Srbiji Christopher Hill je reagovao tražeći od Srbije objašnjenje kakav je dokument o saradnji potpisan s Rusijom. Mnogi su ovo shvatili kao provokaciju Zapadu.

„Za diplomatske predstavnike Srbije to je bio čin koga nisu mogli izbjeći. Jer, poslije toliko pervertiranog sjedenja na ruskoj i evropskoj stolici, s Rusima više nema šale. Moskva je Beograd, upravo u New Yorku natjerala na ovaj, za Srbiju ponižavajući čin, da pred očima cijelog svijeta koji osuđuju brutalnu rusku agresiju na Ukrajinu, potpiše nekakav dogovor o saradnji. Iako se taj dogovor mogao naravno potpisati bilo kom drugom mjestu, u Beogradu ili Moskvi recimo. A ne tokom tako važnog događaja kakvo je i ovo 77. po redu zasjedanje Generalne skupštine UN-a“, ističe Avdović.

On smatra da je još gore to što je Selaković morao potpisati ono što mu je Lavrov ponudio na istom mjestu, na East Riveru na kome je čak i Srbija zajedno sa još 140 zemalja članica UN-a glasala u korist rezolucije koja nedvosmisleno osuđuje ruski rat protiv Ukrajine.

„Doista, Rusi su htjeli da ovo bude provokacija Zapadu i za to su nemilosrdno iskoristili Srbiju. No, Moskva je ovim dostavila poruku i Beogradu, pa i Aleksandru Vučiću osobno. Briga njih, zapravo to su i htjeli da Srbiju u najmanju ruku izložili kritikama, ako ne i zapadnim sankcijama i da je što više okrenu prema sebi. Ispravno su reagovali EU i Sjedinjene Države, što se vidjelo u tonu američkog ambasadora Hilla u Beogradu. I sumnjam da su posebno Amerikanci iznenađeni. Ipak nisu propustili Vučiću dostaviti porumenjeli žuti karton. A što se Rusa tiče, ne bi to isključio – mogu u skoroj budućnosti okrenuti Dodika protiv Vučića. Prilično skupi računi stižu za naplatu iz Kremlja za one koji su gorili o mnogim ruskim „popustima“. Čudi jedino kako aktuelni akteri srpskog političkog spektra nisu uvažili dovoljan broj historijskih lekcija oko toga. Može se reći da im se historija ponavlja“, kaže naš sagovornik.

Glasam, dakle postojim

Predizborna kampanja u BiH je obilježena prepucavanjima, ponižavanjima protukandidata, izbjegavanjem ili napuštanjem debatnih emisija, manje/više prljava.

Na naše pitanje kako je Avdović doživio s distance ovu predizbornu situaciju u BiH, te da li je uspio glasati, on kaže da je glasao poštom i svoju kovertu je poslao iz New Yorka 6. septembra kako bi pošiljka  preko Atlantika do Bosne i Hercegovine uobičajeno putovala nešto manje od dvije sedmice.

„Na to moram dodati i jednu filozofsku notu: u trenutku kad sam u Sarajevo poslao tu vrijednu poštu osjetio sam se, kao neko ko doista postoji na toj mapi globalne Bosne. To mi je važno. A što se tiče bh. izborne kampanje nagledao sam se u proteklih 30 godina i osam predsjedničkih kampanja ovdje u Americi, koje sam kao novinar i komentirao, pa me malo šta čudi kad su izborne taktike u pitanju. Lično mislim da su i napuštanja i nedolasci u studio na zakazane TV debate u biti nepoštivanje javnosti i birača“, smatra on.

Njemu je važno, kako ističe da je glasao jer, kako kaže, svjedoci smo buđenja bh. javnosti širom svijeta.

„Zato je biračka olovka tako važna u izgradnji političke pismenosti. Meni je važno da sam glasao i jer smo svjedoci buđenja bosanskohercogavačke javnosti širom svijeta, što nazivam „globalnom Bosnom“ I iskreno želim biti aktivni dio toga dok god mogu. Vjerujem da samo glasanjem i aktivnim učešćem u politici možemo spriječiti da vrati ono vrijeme iz devedesetih godina prošlog stoljeća kada se Bosancima na mala vrata servirali puno toga protiv njihove volje, bez obzira koliko su mnogi od nas još uvjek djelimične žrtve i političkog marketinga i lažnih obećanja. Bivši guverner New Yorka Mario Quomo je davno zaključio: Izborna kampanja se vodi u poeziji, ali se zato mora vladati u prozi. Evropski filozof i matematičar Dekart je davno rekao: Mislim, dakle postojim (Cogito ergo sum). Rekao bih da za građane BiH važi slična maksima: Glasam, dakle postojim“, zaključio je Avdović u razgovoru sa „Slobodnu Bosnu“.

(Razgovarala: Sanela GOJAK)