Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nikako da se odluči šta je i gdje je Srbija između dvije krajnosti – da li je Srbija ekonomski tigar koja zbog svoje politike neutralnosti ne treba da brine za budućnost, ili joj, pak, slijedi „teže razdoblje, teže od onog iz 90-ih godina“.

„Strah me je veći nego ikada od onoga što se pred Srbijom nalazi“, rekao je Vučić na predstavljanju kompleta knjiga „Sabrana djela Milorada Ekmečića“, dodajući da se plaši da će do nove Staljingradske bitke doći mnogo brže nego što se misli i da ostaje pitanje „gdje će Srbi, što će sa sobom“. Za sagovornike Danasa ova Vučićeva retorika nije ništa novo i kako kažu, predstavlja dizanje panike kako bi se kasnije on pojavio kao „spasitelj“.

Dragana Rakić, zamjenica predsjednika DS-a, kaže za Danas da se Aleksandar Vučić „kao i sve kukavice plaši mnogih stvari“, ali da mu je najveći strah – gubitak vlasti.

– Konstantnim najavama najcrnjih scenarija Vučić plaši građane Srbije. Njegova poruka prema javnosti je kreirana tako da se najavljuje apokalipsa, a on se putem propagande nameće kao jedino rešenje za državne probleme, kao nekakav mesija koji će nas spasiti. Ta matrica se primenjuje u svakoj krizi, bilo da je reč o pandemiji korona virusa ili o pregovorima o Kosovu. Nakon najavljene apokalipse, Vučić proglašava pobedu, pa po pravilu na krilima takozvane pobede ulazi u izbornu kampanju – navodi Rakić.

Prema njenim riječima, takav način uzurpacije javnog prostora je krajnje neodgovoran i opasan, jer se svodi na manipulaciju i igranje sa strahovima i emocijama građana Srbije.

– To je namera i u ovoj najnovijoj najavi apokalipse. Ne želim da ublažavam očigledne razmere globalne krize, ali Srbija ni u čemu nije u lošijoj poziciji od drugih država u ovom delu sveta, osim u tome što ima katastrofalan, manipulatorski režim koji je u maniru najvećih prevaranata, a zarad opstanka na vlasti, pravio dilove sa svim centrima moći, često varajući i obećavajući stvari koje ne može da ispuni. Na kraju, istina je da nam može biti gore nego devedesetih, ali jedino u slučaju ako Srbiju nastave da urnišu nazadne snage koje su vladale devedesetih, a koje spletom nesrećnih okolnosti po Srbiju i dalje vladaju – kaže Rakić.

Željko Veselinović, predsjednik Udruženih sindikata Srbije „Sloga“, smatra da predsjednik Srbije koristi staru već dobro oprobanu mantru piromana koji pali vatru i vatrogasca koji taj isti požar gasi „jer to što on govori kod njegove ciljne grupe ima efekat“.

– Plaši narod, diže paniku, govori o ratovima, gladi, restrikcijama, a kad se od toga ostvari samo nešto delimično, onda je narod srećan jer nije bilo kataklizme koju je, naravno, predsednik Vučić sprečio. On se ne obraća svojim neistomišljenicima nego svojoj ciljnoj grupi kod koje ove njegove priče očigledno godinama prolaze – ukazuje Veselinović.

Da li će biti neke nove Staljingradske bitke ili neće, mi se tu ništa ne pitamo, već možemo da se nadamo da je neće biti, dodaje on, ističući da Srbija svakako u njoj neće učestvovati.

– Što se tiče otimanja lijeve ili desne obale Dunava, ne znam da li se u međuvremenu posvađao sa svojim prijateljem Orbanom, ali ne znam ko bi drugi mogao da nam otima obale Dunava. Sve u svemu, još jedna prazna priča kao i ona o malim grobljima za penzionere, koja ima za cilj da narod uplaši, a njega još jednom proizvede u heroja i spasitelja nacije – zaključuje Veselinović.