Nikšić i Konaković, koji zajedno imaju 15-ak hiljada glasova (više od njih, npr, ima Sebija Izetbegović) sad žele da odlučuju o vlasti na svim nivoima i dogovaraju koalicije s Dodikom i Čovićem koji su, itekako, svjesni njihovih (izbornih) kapaciteta.

Nakon što je Centralna izborna komisija, zbog brojnih prijava i protesta opozicije u Republici Srpskoj najavila ponovno brojanje glasova za predsjednika RS-a, Milorad Dodik je bio više no jasan: to bi moglo značiti odcjepljenje Republike Srpske! Ukoliko se bilo ko, pa i CIK, koji ima podršku Zapada, usudi reći (bez obzira na broj glasova) kako Dodik, ipak, nije pobijedio na izborima za predsjednika RS. Jer, šta se tu imaju pitati CIK, opozicija, građani, zapadne institucije, ambasade… Dodik je zajedno s Rusima (koji su mu izdašno finansijski pomogli u kampanji), a uz podršku Beograda, odlučio da bude predsjednik Republike Srpske kako bi ovaj entitet što više ojačao i pripremio za secesiju, što Dodik i ne krije. Zbog dešavanja u svijetu i Evropi nema nikakve sumnje da Rusi na Balkanu žele da imaju svoju jaku guberniju koju im je Dodik objeručke ponudio.

S druge strane, Dragan Čović, ima jaku pregovaračku poziciju i za državni i za federalni nivo zahvaljujući izbornom rezultatu, ali i odluci visokog predstavnika Christiana Schmidta – koji očito nedorastao za tu poziciju pri donošenju svoje odluke nije vodio računa ni o geopolitici, ni o politici Zapada, ni o teškoj krizi u Evropi, ni o ratu u Ukrajini, ni o ruskoj politici koja na Balkanu već dugo pravi probleme i strateški ostvaruje svoje ciljeve koji mogu imati, itekakve, posljedice upravo po Zapad, nego je pod uticajem lokalnih lobista i pritiska iz Zagreba usvojio odluku kojom rizikuje da od iskrenih prijatelja Zapada u Bosni i Hercegovini napravi neprijatelje, dok je na svoju stranu pridobio Zagreb, HDZ i Dragana Čovića koji je rado viđen gost u Kremlju. Podsjetimo i da je HDZ, zajedno sa SNSD-om glasao u državnom parlamentu protiv sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Podsjetimo i da Rusija podržava zahtjeve HDZ-a za promjene Izbornog zakona BiH. Poruke koje Schmidt šalje u Bosni i Hercegovini veoma su opasne.

Iako pojedini mediji u Sarajevu, čiji su izdavači zarad ličnih interesa istrgovali sa Schmidtom, podržavaju njegovu odluku bez obzira koliko bi to moglo koštati državu, nezadovoljstvo Schmidtovim ponašanjem i negativizam prema njemu raste na socijalnim mrežama uz brojne kritike pojedinaca u BiH, ali i iz inostranstva, među kojima su posebno simptomatične one iz Njemačke koje Schmidta često opisuju kao političara nedoraslog funkciji na kojoj se našao.

Uz sve ovo, Čovićevu poziciju, nažalost, jačaju i politike iz Sarajeva i umjesto da jaka koalicija probosanskih stranaka njemu postavlja uslove, u Sarajevu se i dalje samo govori o tome kako izbaciti SDA (i Demokratsku frontu), iz vlasti. Kako lideri trojke to i ne kriju Čović im je preko HMS-a poslao jasnu poruku: Ukoliko Konaković, Nikšić i Forto, uistinu žele formirati vlast sa HDZ-om BiH i SNSD-om, kako tvrde, a izbaciti SDA iz vlasti, morat će prihvatiti dva uvijeta HDZ-a: prvi je da će u Parlamentu BiH podržati izmjene Izbornog zakona BiH prema zahtjevima HDZ-a, drugi je da HDZ BiH predloži predsjedatelja Vijeća ministara i uz to dobije tri ministarska i tri mjesta zamjenika ministara, kao i trećinu rukovodećih pozicija u državnim institucijama i agencijama. Svakako treba podsjetiti da je Dodik već javno saopćio kako su on i Čović u koaliciji i da SNSD-u pripada mjesto ministra inozemnih poslova.

Odgovor “opozicije“ na Čovićevu i Dodikovu politiku je kako oni neće s SDA, a Konaković je jasno rekao da neće ni s Komšićem, dok u medijima svoje birače pripremaju na to da moraju u koaliciju s HDZ-om (kako mlađahni Nihad Uk objasni to je “neminovnost za formiranje vlasti“), a po njihovim stavovima očito su najveći problemi za državu Izetbegović i Komšić! Dokaz tome je sastanak stranaka, kako ih sad zovu okupljenih oko podrške Denisu Bećiroviću, a koji je za danas (11. septembar) sazvao Nermin Nikšić u SDP-u.

Sastanku bi, kako su objavili mediji, trebali prisustvovati predsjednici ili predstavnici NiP-a, Naše stranke, NES-a, SBB-a, PDA, Bosanskohercegovačke inicijative Fuad Kasumović, Za nove generacije, BPS-a, Stranke penzionera i Mostarske partije. Cilj sastanka je, kako navodi Klix, pravljenje inicijalnog plana kako SDA izbaciti iz vlasti, a bit će govora i o formiranju vlasti, odnosno kapacitetima za otpočinjanje procesa pregovora sa eventualnim koalicionim partnerima. Jer, po riječima Nermina Nikšića “SDP ima obavezu biti predvodnik procesa“.

Osim što očito na ovom sastanku neće biti ni riječi o Schmidtovoj odluci, ili kako se suprotstaviti retrogradnim politikama Dodika i Čovića, sastanak pokazuje i politički dilentazim i onoga ko je sazvao sastanak i onih koji učestvuju na njemu jer, prvo, kao što smo već naveli, CIK je naložio novo brojanje glasova za predsjednika RS-a, drugo CIK nije saopćio zvanične rezultate izbora, a da ne govorimo o tome da se u ovom trenutku ne zna, na primjer, kako će biti popunjen Dom naroda Federacije što je od ključne važnosti za formiranje Vlade Federacije za koju “opozicija“ otvoreno pokazuje najveće interesiranje i zbog koje je spremna i na koaliciju s HDZ-om. Samo je pitanje šta su sve Čoviću spremni dati za to.

Ironija je i da sastanak saziva Nikšić koji nije dobio ni pet hiljada glasova, daleko manje nego i na prošlim izborima, što jasno govori o tome koliku podršku građana ima. Valjda svjestan toga Nikšić se nikad nije ni usudio, iako je predsjednik SDP-a, kandidirati za Predsjedništvo BiH, kao ni drugi “lideri“ 11-orke. Uostalom, ta podrška građana je, po rezultatima koji se zasad znaju, otišla SDA koja je pojedinačno dobila najviše glasova na državnom i federalnom nivou. No, potpuno ignorirajući matematiku, koja je jedino pravilo uspostavljanja vlasti, Nikšić se samoproglasio predvodnikom procesa pozivajući na sastanak i stranke koje nisu uspjele preći ni izborni prag među kojima su SBB, PDA, Kasumovićeva partija…

Na sastanku će, naravno, učestvovati i NiP, a Konaković se već samopredložio za budućeg premijera Federacije iako je NiP (i to zajedno s SPU) tek peti u Federaciji. No, tu nije kraj svim nelogičnostima izbornih i postizbornih dešavanja u Sarajevu. Ne računajući uopće broj glasova SDA, pa ni Bakira Izetbegovića, a opće je poznato da je Konaković predizbornu kampanju gradio isključivo napadima na njih, veći broj glasova od Konakovića, koji je bio na federalnoj listi svoje stranke, dobila je i Sebija Izetbegović i to na kantonalnoj listi u Sarajevu, što je bilo teže s obzirom na postotak glasača u KS-u na Federaciju. No, Konaković je u Federaciji dobio 9.440 glasova, a Sebija Izetbegović u Kantonu Sarajevo 10.354 (po preliminarnim rezultatima CIK-a). A Konaković sebe proglašava pobjednikom, liderom, nudi se za premijera Federacije…

No, izvrnutom logikom Nikšić i Konaković, koji zajedno imaju nekih 15-ak hiljada glasova sad žele da odlučuju o vlasti na svim nivoima i dogovaraju koalicije s Dodikom i Čovićem koji su, itekako, svjesni njihovih (izbornih) kapaciteta. Poneseni uspjehom, koje im ne daju rezultati izbora, a pogotovo ne teška situacija u državi koju produciraju Dodik i Čović, Nikšić i Konaković uz podršku malih stranaka koje su prešle izborni prag, nastavljaju srljati u svojim megalonamskim planovima potpuno ignorirajući sve veće nezadovoljstvo građana uzrokovano Schmidtovim potezima, ali i onim što rade Dodik i Čović.

Stvarajući atmosferu nezadovoljstva, podjela, straha, linča, revanšizma, pa i mržnje između onih koji su “za nas i protiv nas“ Nikšić i Konaković će biti najodgovorniji za događaje koji bi mogli uslijediti nakon izbora. Država se ne brani u Kantonu Sarajevo. Upravo na ispitima koji očekuju sve političare koji će biti u prilici da formiraju vlast pokazat će se njihova politička zrelost, ali i borba za državu koja je u krizi, možda i najtežoj od Daytona. Bez obzira kako su glasali, građani sve vide. Acta, non verba. Vrijeme je za djela, a ne riječi.

(H. V; Hayat.ba)