Piše: Esad DURAKOVIĆ (depo.ba)

Očigledno je da se nastavlja nasilje međunarodne zajednice nad jednom suverenom evropskom državom, članicom UN, i nad jednim autohtonim evropskim narodom – nad Bošnjacima koji nikada nisu bili nasilni prema susjedima u državi u kojoj žive niti u susjednim državama. Taj autohtoni evropski narod dokazivao je svoju privrženost humanosti između ostalog i tako što je pružao utočište Jevrejima iz vremena njihova progona iz Španije do Hitlerova nacističkog pogroma. Kada je 1992. napadnuta država u kojoj „i oni žive“, kao većina, Međunarodna zajednica je zabranila patriotskim snagama BiH samoodbranu, zaprijetila im je NATO udarima da ne smiju osloboditi svoju zemlju; UN su razoružale enklavu Srebrenica proglašavajući je svojom zaštićenom zonom pa su potom omogućile u njoj genocid i tu enklavu su najzad darovali počiniocima genocida, itd. 

No, međunarodna zajednica nije se tu zaustavila u svome nasilju nad BiH, nad ustavnim patriotima i nad Bošnjacima kao autohtonom evropskom narodu. Naprotiv, ona i je i danas, zapanjujuće, konzistentna u kršenju demokratskih i humanitarnih načela u BiH – onih načela koja čuva za sebe i svoje građane.

Ako tako nagradite političku partiju koja je osuđena za udruženi zločinački poduhvat u susjednoj suverenoj državi, onda je malo reći da je to šokantno. Nijedna riječ za takav postupak nije preoštra

Nakon svih tih zločina, upravo je ovih dana Međunarodna zajednica, u liku visokog predstavnika Schmidta, uvela u BiH načela aparthejda – u 21. vijeku! Nakon nagrađivanja genocida u Srebrenci, odlučila je da nagradi i Udruženi zločinački poduhvat. Schmidtove nametnute izmjene Ustava Federacije i Izbornog zakona takve su da se njima zaista uvodi aparthejd u BiH, na šta političke partije nisu pristajale. Hoće li sada odšutjeti nametnutu segregaciju?! Ogromna, presudna politička moć osigurana je jednoj političkoj partiji, HDZ, onoj pod čijim vođstvom je – prema međunarodnoj presudi – izvršen UZP u BiH. Ako tako nagradite političku partiju koja je osuđena za udruženi zločinački poduhvat u susjednoj suverenoj državi, onda je malo reći da je to šokantno. Nijedna riječ za takav postupak nije preoštra.

Schmidtovom odlukom uvedeno je institucionalno načelo dominacije manjine nad većinom (kao svojevremeno u Africi ili u kolonijama!), utemeljena je neravnopravnosti glasova na osnovu nacionalne pripadnosti glasača. Da, stravičan aparthejd u njedrima Evrope 21. vijeka! Šokantno, zaista! Schmidt je time brutalno pogazio presude evropskog suda za ljudska prava. Taj impulsivni i ostrašćeni visoki predstavnik kazao je, tumačeći svoju anticivilizacijsku i antidemokratsku, čak nehumanu odluku, kako ovdje mogu živjeti i Bošnjaci... Neka ih, mogu i oni biti tu [ali će nad njima dominirati partija UZP]. To je strategija fašizma!

Oni koji stoje iza toga katastrofičnog diplomate, ili oni koji neće da ga ukore i opozovu, morali bi znati da je to Schmidtova sigurna investicija u nemirnu Bosnu, jer nikada i nigdje nije bilo mira ako je dominacija manjine, i to one koja je počinila zločine, osigurana nad dominacijom većine. Jedini lijek tome jest uvođenje građanske jednakopravnosti. Ali, Schmidt i njegovi mentori su prezreli takvu mogućnost, opredjeljujući se za brutalne metode političke i nacionalne diskriminacije koja ne može izaći na dobro. Naprotiv, on time osigurava konfliktnu budućnost u BiH, a to neće biti dobro ni za Evropu kojom danas dominira nevizionarski birokratski duh.

Potrebno je svim tim međunarodnim institucijama, koje se oglušuju o permanentne oblike najgrubljeg nasilja nad BiH, artikulirati otpor protiv strategije aparthejda i fašizma, ali isključivo na konstruktivan način i dostojanstveno

Legitimno sredstvo otpora toj rasističkoj diskriminaciji jesu protesti. Međutim, da bi protesti bili produktivni i ukoliko budu organizirani, nužno je imati u vidu sljedeće:

Mora se znati ko organizira proteste. Ne može to biti nijedan pojedinac, individuum, već neka institucija. Proteste ne smije kapitalizirati nijedna politička partija jer je ovdje riječ o općem, nadpartijskom interesu koji je, kao takav, partikularan i suprotstavljen drugim partijama. Partijska upotreba protesta bila bi – u ovome kontekstu, u ovoj situaciji – antidržavnička. Organizator i svi učesnici moraju strogo voditi računa o tome da se nikoga na protestima ne vrijeđa – ni narode ni pojedince. Artikulacija protesta mora biti dostojanstvena, argumentirana. 

Ukoliko se ne ispunjava bilo koji od ovih uslova, protesti mogu biti kontraproduktivni; mogu biti ne samo neuspješni nego čak i štetni. Dakle, potrebno je svim tim međunarodnim institucijama, koje se oglušuju o permanentne oblike najgrubljeg nasilja nad BiH, artikulirati otpor protiv strategije aparthejda i fašizma, ali isključivo na konstruktivan način i dostojanstveno, štiteći najbolje interese multinacionalne i perspektivno građanske BiH.