Hrvatska književnica Vedrana Rudan promoviše svoj novi roman "Doživotna robija" na 69. Beogradskom sajmu knjiga. "I da sam ja Putin, ne bih bacala bombe na Ukrajinu, nego na London i Washington, pa kad je pir, nek je pir!", izrazila je za Tanjug svoje snažne stavove hrvatska autorica.

Kazala je da joj nije jasno zašto se o njoj govori uporno kako nema dlake na jeziku, jer ona zapravo priča o temama o kojima svi govore, jedino što ne bi o tome javno u medijima.

Vedrani Rudan je u subotu rođendan i kako je otkrila, njeni najbolji prijatelji su već u Beogradu, i njen muž kao najveća ljubav u životu, čak ima i kuhara koji će im specijalno spremati večeru za njen sretan dan, što joj je dovoljno da bude u potpunosti zadovoljna.

"Beograd je moj grad i po pravilu svaki svoj rođendan upravo slavim kod vas. Mada trebalo je biti tajna da mi je rođendan, ali eto, sada je kasno, čim sam to rekla u medijima", napomenula je Rudan.

Peto izdanje knjige "Doživotna robija" se nalazi u štampi, a prezadovoljna je sa srpskim izdavačem "Laguna" koji joj svakog mjeseca uvijek pošalje tačan broj prodatih primjeraka knjiga.

Rudan je naglasila da takvih rijetko ima ne u regionu, već na cijelom svijetu, da piscu šalju izvještaje, samim tim ni od hrvatskih izdavača nije nikada dobijala ništa slično.

"Skoro sam srela mog kolegu Antu Tomića koji je također na Sajmu knjiga u Beogradu i on mi je rekao da otkad je u "Laguni", ne namjerava da traži hrvatskog izdavača", pohvalila je time srbijansku izdavačku kuću, najproduktivniju u skoro čitavom regionu.

Analizirajući naslov svog za sada posljednjeg romana, Rudan je rekla da je za nju "doživotna robija upravo sam život, bilo kakav, sretan i nesretan".

"I dok živimo život, nalazimo se na robiji. Oslobađamo se tek kada umremo. Dakle svačiji život je u principu besmislen, jer zamislite tolike trke, lova na novac, i moć, da bi na kraju samo umrli. Pa jesmo li mi normalni? Sigurno da nismo normalni", u svom maniru kaže Rudan..

U najnovijem romanu "Doživotna robija", ona piše o svojim omiljenim temama, odnosu roditelja i djece, i o tome šta znači biti istinski slobodan. Da li je sloboda moguća bez materijalne sigurnosti, da li rad oplemenjuje ili porobljava čovjeka i šta je neophodno da bi žena zaista bila nezavisna, samo su neka pitanja koja glavna junakinja Lola postavlja sebi.

Radnja ide ovim tokom: Nakon smrti muža, koga je beskrajno voljela, Loli ponestaje volje za životom u kome je jedino drži nada da će na licu svoje kćerke Tine konačno ugledati iskreni osmijeh zbog kog je spremna sve da učini.

Kako su zapisali u "Laguni" povodom ovog romana - vješto izbjegavajući sve postojeće stereotipe, Vedrana Rudan ispisuje priču o nesvakidašnjoj ženi sa kojom se možda nećete uvijek složiti, ali ćete beskrajno uživati u svakom trenutku provedenom sa njom.

"Sada je umro vlasnik 'Red Bulla', težak 20 milijardi dolara ili eura, u 79. godini, a moja majka je preminula u 84. kao sirotica. Dakle život je zaista besmislen, jer ni pare ne mogu da nam produže vijek, i onda je veliki problem kako sebi objasniti takvo otkriće, a da sebi na kraju ne pucaš u glavu", zapitala se oštra kolumnistkinja i bestseler spisateljica.

Njena dva romana "Uho, grlo, nož" (2002) i "Dabogda te majka rodila" (2010) su imali pozorišne dramatizacije u Beogradu, obje realizovane na sceni Ateljea 212 i u režiji Tatjane Mandić Rigonat.

"Za mene je prije svega cijeli život borba za novac, jer mi je on bio i ostao najvažniji. Ljudi mi ne vjeruju da tako mislim, čini im se da sam gruba ili možda glupa. Ne smatram da mi treba mnogo novca, ali da imam dovoljno da ne moram da se plašim da će mi dolaziti na vrata onaj službenik da mi siječe struju...Taj osjećaj bijede da vam neko siječe struju je nešto najstrašnije na ovom svijetu", izričita je kontraverzna spisateljica često bez dlake na jeziku, što je dokazivala u svojim kolumnama i gostovanjima na televiziji.

"Nisam više u poziciji da sam sirotinja, ali se sjećam kako je zastrašujuće kad se nema ništa i ne možete djeci davati ručak. Kada čujem termin "balkanski prostori", ja se odmah hvatam za pištolj koga nemam. Treba svi da znaju, ne postoje - balkanski prostori. Žena je Balkanka na kugli zemaljskoj, prava ropkinja i za svaku žensku osobu na svijetu je najvažnije da ima novca. Kad ima novac, onda ima slobodu", podvukla je svoj stav jedna od najčitanijih spisateljica regiona.

Ona vidi razne prebijene i razbijene žene, za koje se pitaju što nije otišla.

"Ali kuda će ta žena da ode? Gledajte šta nam se dešava sada: Rusija je napala Ukrajinu, nama preti hladnoća, glad, nestašica gasa. Onda se zapitam - Čekaj malo, ali cijeli svijet gladuje. O čemu se tu radi i čemu se mi čudimo? Amerikanci su pobili pola svijeta. A da li smo se mi brinuli oko toga? Nismo se brinuli o tome.Niko nije slao reportere u Afganistan...Evropa je sada u situaciji u kojoj je Sirija ili Arfika...Amerika ubija svijet od kada zna za sebe..."objasnila je Rudan i dodala da je Jugoslavija u to vrijeme bila neutralna, ni lijevo ni desno, tako je odgovaralo Americi, a manje Rusiji.

"Dizali smo glas protiv nasilja, rata...Mladi ljudi u cijelom svijetu... A danas se i to promijenilo, jer smo sada svi u mišjoj rupi. U modernom svijetu kao što je Zapad, niko ne piše ono što i ja pišem. Možda na cijelom svijetu ukupno petoro književnika ovo ne radi", smatra veoma plodna autorka čak 17 knjiga.

Rudan se prisjetila pokojnog prijatelja, srpskog novinara Aleksandra Tijanića koji je za nju bio genije, "najbolje što se ikada desilo jugoslovenskom novinarstvu, kada govorimo o stilu pisanja".

"Bio je i ostao umjetnik riječi. Ipak, to ne znači da nije bio plaćen za to što radi, odnosno da nije bio - "plaćenik". Tijanić je radio za novac. Tako postoji veliki broj umjetnika koji su vrhunski, ali su "plaćeni", kao što imamo dosta dobrih novinara koji su "plaćenici". Sa druge strane, ja imam tu sreću da me niko ne plaća, iako mi je ponuđeno, ali onda bih morala da budem zavisna od tih struktura ljud. Ponudili su da me plate za ono što pišem za džabe. Odbila sam" govorila je Rudan, i otkrila da su Tijanić i ona bili porodični prijatelji, često su se družili, on je bio blizak sa njenim mužem.

Rekla je za srbijanskog novinara da je bio čisti genije, te da nije uživala samo čitajući njegove tekstove, već najviše u razgovorima sa njim.

"Bio je čudesan, kao novinar, pojava, kao muškarac. Srbija nema takvog, ma cijeli svijet ga nema. Tijanić je bio majstor riječi, uvijek se igrao time, od svega je mogao da napravi pitu, da ne kažem od čega, sve ga je zanimalo, od Mikelanđela, Da Vinčija, sve. Nisam se slagala sa njim politički, jer se priklonio tadašnjoj vlasti 90-ih u Srbiji, ali sam opet uspjevala da odvojim te dvije stvari, tako da je on za mene ostao veliki pisac", rekla je, između ostalog, književnica o Tijaniću i dodala da joj je otkrio kako za njega postoji samo jedna žena u životu i da nije zavodnik.

Istina je da ona ne živi od pisanja ni knjiga, kolumni, ni bloga, već od naslijeđa i od muža, i time sebe naziva sponzorušom.

"Samim tim ja ne moram pisati razne bedastoće o Americi, ulagivati joj se, kao što to radi Hrvatska, slobodno mogu da kažem da je njihov predsjednik Joe Biden siroče koje stalno traži svoju majku i nosi pelene. I da je uvredljivo za cijeli svijet ili zapadni svijet da jednog Bidena predstavljaju kao vođu najveće svjetske sile. Da je ostao Donald Trump sve bi bilo drugačije", ubijeđena je Rudan.

"Mora se imati na umu da Amerikom diriguju proizvođači oružja i multinacionalne kompanije. Amerika osim oružja, proizvodi i dugove. Obični američki građani moraju da rade tri posla paralelno da bi nekako preživjeli. Svi govore o američkom snu koji se ostvaruje samo u svakom holivudskom filmu. Nikako u životu...Musk je živio u nekoj štali, pa su ga noću budili kravlji jezici na licu", kritična je bila prema najmoćnijoj sili.

Nimalo joj ne smeta što je odsječna, nema dlake na jeziku, umije da iznenadi, šokira i odmah govori svima šta misli, jer je odavno naučila da joj nije stalo do tuđeg mišljenja.

"Važno mi je da imam stav kao što je o trenutnom ratu između Amerike i Rusije i ja iza toga stojim. Neko će pričati da je Vladimir Putin pravi Hitler, da je napao sirotu Ukrajinu, i sve to mene ne dotiče", izričita je Rudan, ali se onda osvrnula na analizu svjetskog problema.

"Moj stav je jasan, jer je racionalan i jedini pametan: Zapad na čelu sa Amerikom je odlučio da uništi Rusiju koja uporno pruža otpor. I oni jedva čekaju kada bi Putin istresao jednu malu atomsku bombu, kao da su te male i manje opasne, i dokažu njihovu teoriju da je on novi Hitler. Ja i ne kažem da on nije zločinac, ali njegovi zločini ne mogu da se mjere i upoređuju sa zločinima Amerike koja ima 800 vojnih baza van svojih granica, a sve ostale velesile ne broje više od 30 baza. Tu postoji samo jedna agresija - Zapada i Amerike na Rusiju. A ova jadna Ukrajina je samo kolateralna šteta", ubijeđena je spisateljica, i dodaje da će se sve ubrzo riješiti jer je "Masku dosta ove situacije".

"Vlasnici kapitala poput Muska vladaju svijetom, i ako je njemu dosta rata u Ukrajni zbog kojeg gubi ogroman novac, onda će to tako biti. Brzo će se pomiriti SAD i Rusija, uvjerena sam u to. Nisam sigurna kada tačno, ali uskoro, neće im odgovarati da ovo duže potraje", smatra Rudan.

Autorki mnogih bestseler romana je jasno da se Srbiji i kako kaže Vučiću prijeti sankcijama ako se ne odluči da li je za ili protiv Rusije

"Neka se ne odluči...Svaka mu čast. Neko će reći da sam Vučićevka, ali neka pričaju šta hoće. Prva sankcija će , kažu, biti vize za put na Zapad. Ali opet, zašto bi neko i odlazio u Njemačku kada i tamo također nema hrane kao svuda, i ovdje? Ili i tamo grade hale da se griju obični ljudi da ne bi nastradali od zime. Onda je bolje ostati u Srbiji. Sve su to prljave igre i igrice, tako vidim. Nisam ja mnogo pametna, koeficijent inteligencije mi je 100, a ovo ne smatram da je neka visoka politika", poentirala je autorka.

Ona smatra da se danas ne može biti "pametan i finansijski nezavistan".

"Pametni ljudi govore ono što ja mislim. Ne bih mogla recimo da dođem na televiziju N1 i da sve ovo pričam, ne bi me zvali, ne zato što nemam dlake na jeziku. Njima moja dlaka nimalo ne smeta, već ono što ću govoriti. Svi ti N1, N2, N5, N6, "Naša televizija" duvaju u isti rog i prate taj stav da je Putin Hitler, što ne kažem da nije, a mi smo borci za narodna prava, demokratiju i bolji život", rekla je ona.

Ipak, Rudan smatra da je bivši predsjednik SAD - Barack Obama tokom ratova za vrijeme svoje vladavine od dva mandata (osam godina) pobio toliko ljudi da Putin to ne bi mogao ni za pet života.

"I nikad nisu rekli da je Hitler, naprotiv, dobio je Nobelobu nagradu za mir. Upravo to licemjerje meni smeta i lično se osjećam uvređeno kada mi prodaje neko tu priču - Putin je novi Hitler, a da su Biden i ostala ekipa gadova kao Bill Clinton, taj silovatelj i ratni zločinac - sveci i demokrate", .

Rudan je analizirala mogući scenario koji bi se desio da se aktuelni predsednik Amerike Biden odluči da dovede red u jednu nesređenu i zapuštenu državu kakva je Meksiko, i onda tamo pošalje naoružane vojnike, baci nekoliko bombi i pokuša da rastera razne kriminalce koji tamo ubijaju kao na Divljem zapadu.

Prema njenim riječima, isto to je Putin kao predsjednik Rusije uradio Ukrajini.

"Ono što je Meksiko Americi, to je Ukrajina Rusiji. Zato Rusija ne može dozvoliti da joj Amerika dođe na vrata. Da sam ja Putin, nikad mi Biden na vrata ne bi došao, makar razbila cijeli svijet. Rusija je sila, iako svi pričaju kako je propala, svi su tamo gladni i žedni, ali oni imaju atomsku bombu! I šta će onda njima tenk? I da sam ja Putin, ne bih bacala bombe na Ukrajinu, nego na London i Washington, pa kad je pir, nek je pir!", izrazila je za Tanjug svoje snažne stavove hrvatska autorka.

Na veoma posjećenim promocijama njenih knjiga u Beogradu, kao što je bilo prije nekoliko mjeseci ove godine u Velikoj sali SKC-a, Rudan uglavnom voli otvoreno da govori o seksu, o "groznoj djeci", a ona ne smatra da je tu bilo šta šokantno i bez dlake na jeziku.

"Razgovaram o svim normalnim temama o kojima razgovaraju svi. Zato ne shvatam toliku famu o meni da ja govorim bez dlake na jeziku. Možda je samo razlika u tome što ne govore svi tako u medijima, koji se plaše da mi ne izleti neka psovka, a ne shvatate da djeca u vrtićima danas psuju i govore ružne riječi više od prostaka u birtiji", ocijenila je ona.

Publika cijelog regiona, posebno u Srbiji posljednje dvije decenije čita redovno njene romane - "Ljubav na posljednji pogled" (2003), "Ja, nevjernica" (2005), "Crnci u Firenci" (2006), "Kad je žena kurva / kad je muškarac peder" (2008), "Amaruši" (2013), "Zašto psujem" (2015), "Muškarac u grlu" (2016), "Život bez krpelja" (2018), "Ples oko sunca - autobiografija (2019), "Dnevnik bijesne domaćice, predgovor novom izdanju" (2020), "Puding od vanilije" (2021).

"Ponavljam ženama često da danas moraju da vole sebe, i da imaju tu slobodu da kad ih muž pita šta ima za ručak, da one odgovore - "Koji ručak? Bit će za ručak ono što skuhaš". Pa da vidimo. Ali retko koja će to reći, jer se boji da je muž ne tresne ili održi predavanje. Mi se tako stalno plašimo, a prvo se zaljubimo u nekog, prilagodimo se tom idiotu i onda se čitav život borimo da ta budala od nas ne ode. Takve smo mi žene, doduše ja srećom više nisam, ali tako smo odgojene, jer generalno žene imaju tu potrebu da budu dobre, prihvaćene", analizirala je Rudan potanko muško-ženske odnose.

"Time se ne opterećujem šta će ljudi misliti i govoriti o meni i da li ću biti prihvaćena kao žena koja bez obzira na svoje godine voli da prostači i ponaša se ne daj bože kao muško i kao da je kod kuće, a ne javno na televiziji..Treba biti jasno da ja prodajem svoje stavove, a nisam sebe prodala. Ja pišem sve ono što mislim, a neko kupuje moje stavove u 100.000 primjeraka knjiga", ocijenila je autorka.

Rudan je podijelila iskustvo neobičnih situacija da joj žene u 40-im godinama prilaze na ulici u kvartu gdje voli da šeta prema preporuci ljekara.

Tamo joj se, kaže, slobodno obraćaju, skaču joj oko vrata, da su poslušale sve što im je ona "rekla", misleći zapravo na stavove i savjete u tim bestseler knjigama koje su sve redom pročitale, i sada su u očajanju jer smatraju da ih je hrvatska spisateljica nagovorila da tako nešto učine. Onda je jedna otjerala muža dođavola, i sada je razvedena, ispričala je Rudan.

"Meni je onda srce na mjestu, neka je jedna žena pobjegla od muža, i treba. Jedan dio žena me ne voli jer sam ja ono što one nikada neće biti - slobodna i neopterećena. Posebno nisam opterećena time šta će da pričaju o meni. I šta mogu da kažu - da sam stara, dobro, da sam ružna, dobro, ali sam čula i da su mi govorili da sam - stara kurva. Pa čekajte malo? Ko bi želio kurvu u 73. godini? Ti muškarci se gube u njihovom tkz. ratu sa mnom jer ne znaju gdje bi me smjestili. Zato se moj blog zove "Avanture slijepe kurve", jer ne vidim dobro zbog posljedica korone. Željela sam da se taj izraz "kurva" toliko koristi i izliže, da više kolokvijalno ne bude uvreda, već kao "dobar dan", istakla je Rudan.

Trenutno piše novu knjigu, za koju je država Hrvatska dala podršku za stvaranje od nekoliko hiljada eura, što je učinila i za roman "Doživotna robija".

"Za mene koja volim novac, to je veliki izazov. Tako sam zbog para koje će mi država dati, već napisala početak nove knjige. Onda im se početak pošalje, ako se njima dopadne, uplaćuju novac za pisanje cijelog dijela. Za sada mi je radni naslov "Kako ptice ljepo pjevaju", mada mi se ti nazivi stalno mijenjaju", ponovo je nazvala djelo prema pop kulturi, odnosno romanu i TV seriji "Ptice umiru pjevajući" (1977).

Rudan je otkrila i zaplet romana u nastajanju: junakinja je sa svojih 18 godina otišla na maturski bal gdje ju je silovao komšija, inače brat od njene prijateljice.

Ona je prekinula školovanje, zatrudnila je od tog čina i rodila je dijete.

Naravno, nije rekla tom silovatelju da je on otac djeteta.

I čitav svoj život je posvetila sinu, da ga odgoji tako da bude dobar muškarac.

Ali, dešava se da je njen sin također silovao neku djevojku i onda se majci sve vratilo na početak.

"Međutim, na kraju nije sve baš tako kako izgleda, jer knjiga mora da ima iznenađenja. Tako da sam ja prepričala sadržaj koji nema veze sa sadržajem. Jasno je samo da sam krenula u lov na državne pare, to mi je zadatak, a tek krajem godine ću dobiti sredstva od njih", objasnila je hrvatska kolumnistkinja.

"Rok postoji, mada sam im rekla da ću završiti roman za godinu dana. Važno je da oni to nikada ne kontrolišu, i poštuju umjetnike, to je lijepo od Ministarstva kulture Hrvatske. Znaju oni da pisci danas imaju jednu, sutra drugu ideju. Roman "Doživotna robija" sam pisala šest godina, a kada sam tražila novac od države, rekla sam da će biti gotova za devet mjeseci. Taj roman sam pisala u devet verzija i on se u potpunosti razlikuje od te prve verzije od prije šest godina", kaže Vedrana i dodajje da je prvo roman napisala do pola, i stala, odložila u neku fijoku.

I kada je stolar jednom prilikom sređivao njen sto, u fijoci je pronašla ovaj započeti rukopis, sva sreća nije bilo bačeno, onda je uzela da čita jednom prilikom u prisustvu muža sa kojim je planirala da izađe na večeru, i toliko se unijela u priču, da je uvidjela da joj se sviđa do sada napisano i riješila je da nastavi.

"Likovi su mi bili zanimljivi i rekla sam sebi da ovo moram završiti. Kombinacija krimića, ljubavne priče, pornografijje, i jako sam zadovoljna", kratko je opisala roman.

Čudi se da je već nije zvao Dragan Bjelogrlić da snimi film ili seriju prema nekom od njenih romana, jer misli da bi bilo bolje od čuvene serije koja je i proslavila glumca - "Bolji život".

"Ima i uloga jednog hrvatskog generala, ratnog zločinca, koji grli jednu prsatu plavušu. Eto, Bjelogrlić bi mogao biti i producent, režiser, i glumac, jer je za sve talentovan", zaključila je književnica Vedrana Rudan.