Augustovski scenarij, zaoštravanje odnosa na Kosovu, proteklog vikenda se počeo ponavljati...

Naime, 1. novembra Vlada Kosova je započela sprovođenje plana o preregistraciji vozila sa oznakama gradova na Kosovu koje izdaju organi Srbije. Radi se uglavnom o KM tablicama koje su za Kosovo nelegalne, ali su se do sada tolerisane isključivo u općinama na sjeveru, gdje živi većinsko srpsko stanovništvo – Sjevernoj Mitrovici, Leposaviću, Zubinom Potoku i Zvečanu. Ova odluka je veoma neopopularne među srpskim stanovništvom te je najava mjera već ranije rezultirala podizanjem tenzija.

Doba nemoralnih ponuda

Srbi su napustili kosovske institucije, podignuta je i borbena gotovost obje države, te smo tim povodom kontaktirali vojnog analitičara Nedžada Ahatovića koji je za "Slobodnu Bosnu" pisao o "dobu nemoralnih ponuda".

"Alija Izetbegović je prvi državnik Balkana kojem je ponuđeno da žrtvuje državu i spasi narod kako bi se zadovoljili tadašnji apetiti Miloševićevog režima i riješilo jugoslovensko pitanje podjelom BiH. Daytonski mirovni sporazum je nešto između, odnosno taj proces je zaustavljanjem rata privremeno odgođen, a u formalno pravnom smislu, iako ne eksplicite, u praksi su ostavljene dvije mogućnosti integracije i dezintegracije BiH putem pasivnog otpora državom suverenitetu. Nakon 30 godina bh. društvo se nije integriralo, jer kao i u slučaju Afganistana koji za 20 godina nije zaživio kao moderna država izvan svojih uskih vjerskih dogmi, zahvaljujući talibanima, tako ni Bosna i Hercegovina nije zaživjela kao integrirano društvo zahvaljujući velikonacionalnim projektima njenih susjeda. Umjesto integriranog građanskog društva, mi u BiH imamo institucionalnu nacionalnu i vjersku segregaciju nametnutu oktroiranim Ustavom. U tom modelu obnašanja vlasti Srbi imaju svoj entitet koji ima sve postulate države, osim monetarne politike, sudstva, sigurnosti (ograničeno), diplomatije, ministarstva odbrane... No, ukoliko ne žele da participiraju u državnim organima, Srbi u BiH mogu da blokiraju sve i dok ne pristanu država ne može da ispuni svoje obaveze kako prema građanima tako i prema drugim državama i međunarodnim asocijacijama. Takav politički uticaj sada žele i Hrvati koji ga nastoje ostvariti uz pomoć međunarodnog faktora primarno preko angloameričke linije u BiH koji će učiniti sve da smire tenzije i ne dozvole nezadovoljstva na koje se mogu nakalemiti ruski maligni utjecaji u regiji", uveo je Ahatović u temu o situaciji na Kosovu navodeći kako je isti model pritisaka i ucjena Beograd nastojao nametnuti kao rješenje u Briselskom sporazumu kada su u pitanju odnosi sa Kosovom.

Priština ne pristaje na ucjene i pritiske

"No, za razliku od BiH koja je bila rastrgana ratom i uvjetovana mirom i bila faktički primorana prihvatiti Daytonski mirovni sporazum pod nepovoljnim uvjetima za državu, Priština nema taj problem i ne želi da pristane na ucijene i pritiske Beograda. Naravno, Beograd se ne miri s'tim i traži razlog za konflikt kako bi iz pretkonfliktne ili postkonfliktne pozicije 'siledžije' diktirao uslove Prištini. Nakon reakcija iz regiona na medijski napuhanu situaciju izazvanu obaranjem 'drona' u blizini vojnih objekata Vojske Srbije, u javnost su puštene informacije da se ustvari radilo o komercijalnom dronu. To znači da ga je mogao u tom pravcu lansirati bilo ko. No to za medije i rusku agenturu nije važno, jer je sveta Srpska zemlja ugrožena od strane 'Šiptara' i traži se reakcija Vučića koji 'ne časeći časa' cijeloj priči daje dodatnu dramu podižući taktičke lovce MiG-29 i stavljajući Vojsku Srbije u punu bojevu gotovost. Kako je na to Priština odgovorila sa aktiviranjem snaga specijalne policije koje su također stavljene u pripravnost pokazavši da se ne boji sile, Beograd po starom oprobanom receptu i od 05.10.2022. pristupa faktički otvorenoj pobuni Srba sa Kosova protiv države. Sve se odvija po SDS-ovom scenariju pobune protiv Republike BiH ili ruskom scenariju pobune Donbasa i Luganska protiv Ukrajine", pojašnjava Ahatović.

Ovaj put, navodi Ahatović, ne zbog smrti srpskog svata, već zbog naljepnice na registarskim srbijanskim oznakama stvara se SAO četiri srpske opštine na Sjeveru Kosova uz onaj poznati narativ iz Beograda da je mir najvažniji u ovom trenutku.

Naime sve je kulminiralo kada je Priština smijenila Direktora direkcije Kosovske policije za region Sjever Nenada Đurića zato što je odbio da policajci srpske nacionalnosti učestvuju u preregistraciji na tablice sa oznakom „Republika Kosovo“.

"Istovremeno međunarodni faktor traži da obje strane smire strasti i vrate se pregovaračkom procesu. Priština poziva sve svoje građane, a posebno građane srpske nacionalnosti na suzdržanost, lojalnost i poštivanje državnih institucija Republike Kosovo. Uzalud rekao bih, jer je na sastanku srpskih lidera sa Sinodom SPC-a dato zeleno svjetlo za podizanje tenzija. Za to vrijeme ruska agentura preko svojih portala i kanala društvenih mreža ubacuje snimke naoružanih Srba i rafala koji odjekuju u pozadini. Ulazi se u dramatične dane i noći gdje je srpska 'nejač' još jednom ugrožena", govori nam Ahatović dodajući kako Crnogorci imaju jedan termin koji najbolje oslikava politiku Beograda – Laževina.

Rusi zadovoljno trljaju ruke

Ahatović navodi da dok međunarodni faktor i na Kosovu i u BiH nastoji zadovoljiti apetite ruskih trabanata Hrvatske, Mađarske (članica EU) i Srbije (kojoj se nudi sve da promjeni dres) kroz toleriranje narušavanja državnog suvereniteta i BiH i Kosova, do tle Rusi zadovoljno trljaju ruke. Ideja francuskog predsjednika Macrona u vezi nove političke zajednice u EU koja bi uključivala Balkan i Ukrajinu po ugledu na model koji je nuđen Turskoj svojevremeno, konfrontirana je obnavljanjem Berlinskog procesa od kancelara Scholza koji je uspostavio političku paradigmu Njemačke da Evropa nije potpuna bez Zapadnog Balkana. Oko pitanja Zapadnog Balkana Rusi su uspjeli izazvati neslaganje dvije najjače i najvažnije zemlje EU, a sa druge strane kao što rekoh Angloamerikanci nastoje da zadrže trenutno stanje na Zapadnom Balkanu dok traje sukob u Ukrajini. Francuska pod Macronom želi da preuzme dominaciju u EU i sebi ravnom priznaje samo Njemačku, a Macron se otvoreno zalaže za ukidanje principa konsenzusa u odlučivanju u EU, čemu se protive skandinavske članice, Hrvatska, Slovenija i Poljska. Njemačka se sa druge strane slaže u načelu sa Francuskom, ali želi da Zapadni Balkan uvede u EU, kako bi dodatno umanjila francuski uticaj na EU i političku i ekonomsku zavisnost Zapadnog Balkana od Rusije i Kine vezujući te zemlje direktno za sebe", smatra Ahatović.

Dodaje i kako je kamen spoticanja kod prijema Zapadnog Balkana upravo Srbija koja ima najviše sporova sa susjedima u čemu je aktivno podržana od Moskve da ih i silom riješi ako treba.

"Kako bi u tom kontekstu prevazišli svoje razlike u viđenju problema zvanog Zapadni Balkan predsjednik Republike Francuske Emmanuel Macron i kancelar Savezne Republike Njemačke Olaf Scholz, uputili su zajedničko pismo predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću početkom septembra nakon prvih tenzija u vezi registarskih oznaka sa Kosovom", pojašnjava Ahatović.

'Upućujemo Vam ovo zajedničko pismo u trenutku od presudnog značaja za sigurnost na evropskom kontinentu i stabilnost u regionu Zapadnog Balkana. Uvjereni smo da, u svjetlu ruske agresije nad Ukrajinom, moramo da uložimo još snažnije napore, kako bi evropska perspektiva zemalja Zapadnog Balkana postala realnost i kako bi se riješili dugotrajni bilateralni i regionalni sporovi. Puna normalizacija odnosa Kosova i Srbije je od suštinskog značaja za Zapadni Balkan', kaže se između ostalog u pismu.

Beograd će tražiti RS

Upravo zadnjih dana gledamo odgovor Beograda na ovaj „pritisak“, smatra Ahatović.

"A ja bih prije rekao ponudu na koju će se kada se za to stvore uslovi (dovoljno problema) odgovoriti kontraponudom Beograda koja sigurno neće zaobići Republiku Srpsku. Naime, prosta logika srpske nacionalne politike nalaže da 11.000 km2 na Kosovu na kojem etnički većinski žive Albanci koji nikada neće pristati na lojalnost Beogradu i koja je u formalno pravnom smislu izgubljena bude 'zamijenjena' sa 21.000 km2 sa populacijom od milion stanovnika u RS-u gdje većinski etnički žive Srbi koji su svakako lojalni Beogradu. Sve između šta se desi pa i kratkotrajni konflikt je jednostavno proces 'utvrđivanja pazara', jer ako i izgubi Vučić ima opravdanje da je sve pokušao i nije uspio zadržati Kosovo, a prkošenjem NATO-u i EU izlazi u susret Rusima nastavljajući dalje da balansira, čime drži Ruse u igri očuvanja i proširenja interesnih sfera na Balkanu po modelu uvijek mogućeg podizanja tenzija i izazivanja konflikta", pojašnjava Ahatović za "SB".

"Princip regionalne politike koju sprovodi Beograd je jednostavan, kreiranje Srboslavije koja nužno ne mora biti uokvirena granicama koje su samo formalnost što direktno ide na ruku Moskve koja s tim ponašanjem Srbije pravi problem EU. Sve je to objašnjeno u jednoj priprostoj prijetnji ministra A. Vulina – Ko ne bude slušao Srbe, imat će problema. Dakle, Srbija svoj politički uticaj i dominaciju u regiji gradi na pansrpskoj politici, tijesnim vezama sa Rusijom kao alternativom EU i NATO-u, vojnom jačanju i osporavanju državnog suvereniteta država u okruženju putem Srba koji politički participiraju u vlastima sa njihovim pasivnim otporom svakoj odluci koja nije po kontu političkog Beograda, SANU-a i Sinoda SPC-a. Brisel bi ovu vrstu političkog nasilja Beograda nad svojim susjedima tolerirao kao i do sada uostalom, samo da Zapadni Balkan uđe kolektivno u EU i da Srbija pristane da se odrekne Kosova. Ako istovremeno Washington i London vjeruju da će povlađujući Beogradu postići isti cilj i steći saveznika, prije će ga naći u Moskvi koja direktno upravlja svim ovim procesima, što je vjerovatno i cilj. Ponuda Putina i EU i Angloamerikancima je jasno vidljiva  - Zapadni Balkan za Ukrajinu po principu 'Dat ću mu ponudu koju neće moći odbiti' koja je ovjekovječena u besmrtnom remek-djelu 'KUM' Maria Puza", smatra Ahatović.

"Vučić, mali Putin, je kao novi vožd Srboslavije u doba novog preslagivanja svijeta pred što kaže Kiš 'Zadatkom života i ostvarivanjem cilja rješavanja problema od epohalne važnosti: opstanak i prestiž nacije, očuvanje tradicije i nacionalnih svetinja, folklornih, filozofskih, etičkih, književnih...' Cijena koja će se pri tom platiti nije važna, a još je manje važnija ona koja je do sad krvavo plaćena od svih onih koji su Srbiji stajali na putu kako bi došla u tu poziciju. Ostaje pitanje da li će Zapad izaći u susret malom Putinu i pogaziti vlastite principe o državnom suverenitetu kao osnovu međunarodnog prava za koji se Ukrajinci strastveno bore i polažu živote mjesecima, baš kao i mi u Bosni od 1992. do 1995. Razlika je samo u podršci Zapada s oružjem koju mi nikada nismo imali zbog poznatih razloga. Danas i mi i oni nažalost očekujemo epilog Putinove ponude 'koja se ne može odbiti' iako sami nismo nikad oklijevali da branimo principe slobode i demokratije pod svaku cijeu. I opet bi, jer je to naša obaveza prema generacijama koje dolaze i koje zaslužuju da žive u nekom novom boljem i ljepšem dobu lišenom banaliziranja žrtava, političkog licemjerja i hipokrizije morala zansovanom na regionalnoj, nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj osnovi", pojasnio je vojni analitičar Nedžad Ahatović za "Slobodnu Bosnu".

(S. Hodžić)