Piše: Dino MUSTAFIĆ (Tačno.net)

Na snimci od 50-ak sekundi, koja je javnosti postala dostupna potkraj 2014. nakon što ju je objavio internetski portal ‘Klix’, čulo se kako novoizabrana članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović razgovara o uspostavi parlamentarne većine sa ženskom osobom. Sugovornica govori tadašnjoj entitetskoj premijerki kako nisu sigurni hoće li novu skupštinsku većinu poduprijeti ‘dva papka’ koja su to ranije obećala.

‘Zato smo mi kupili dvojicu drugih’, bio je odgovor Cvijanović na tu tvrdnju. Ni poslije ovih izbora ništa se nije promijenilo. Papci će i dalje vladati. Daleko smo od pristojne Bosne i Hercegovine pod kojom podrazumijevam zemlju gdje se poštuju institucije i zakon, a ne samo pristojnost u smislu ponašanja. I dalje se ne poštuju ni institucije ni vladavina prava, i dalje će se na isti način rukovoditi državom, uz veliku akumulaciju moći, kako institucionalno tako i vaninstitucionalno. Vidljivo je to već sada u prvim postizbornim sedmicama dok se čekalo skandalozno sporo prebrojavanje glasova. I prije konačnih rezultata CIK-a poput lešinara koji moraju da piju krv iz budžetskih stavki bacili su se stranački emisari na “podmazivanje karaktera” onih koji mogu svojom rukom biti presudni u formiranju parlamentarne većine. Najbrži su bili iz SDA, očekivano, stranka opterećena bezbrojnim internim i eksternim korupcijama volšebno i iskusno je prevaspitala cifrom(a čime bi drugo) dva člana PDA iz Tuzlanskog kantona za formiranje izvršne vlasti u kantonu. I tu dolazimo do raspada politike, jer nemamo normalan višepartijski sistem u kome su slobodni i fer izbori kao i političke institucije regulisane.

I nemamo adekvatan pravosudni sistem koji će sankcionisati očiglednu stranačku kupovinu. Stranke kod nas nisu nosioci organizovane političke borbe, različitih ciljeva i javnih politika koje rješavaju probleme, već su korporativna preduzeća koja rješavaju egzistenciju svojih podanika zapošljavanjem u javnom sektoru i kontrolom javnih resursa. Koriste se javna preduzeća kao gnijezda stranačkih kadrova i bankomati političkih stranaka koje kroz javne nabave izvlače iz njih novac. Zbog toga smo ostali bez aktivni, političkih građana koji čine jedno društvo otpornim na autoritarne pretenzije, a u bosanskohercegovačkoj perspektivi one su i etnički homogenizirane. Naše društvo je slabo, nerazvijeno, moralno propalo, izjedeno korupcijom od vrha do dna. Reforme koje se traže od nas, među njima i pravosuđa počinju onda kada se ispune zatvorske ćelije sadašnjim i aktuelnim političarima na poziciji. To je jedna u nizu onih reformi čijim obećanjima svjedočimo posljednjih 15 godina. I dok se  spoljašnji svijet dramatično mijenja, kod nas se spolja i iznutra podržava kleptomanija i to ne samo izborna, već je to “vrijednosni” dokaz sposobnosti. Prevari, okreni, zavrti i pritisni jeste stranačka agenda. Višedecenijska pozicija u savezu SNSD, HDZ i SDA ima naslijeđene mehanizme talova u analognom ustavnom sistemu konstitutivnih B-H-S.

Volio bih da me budućnost demantuje, ali zbilja ne vjerujem u zajednički nastup opozicije u bilo kojem većem formatu. Tu ima mnogo umišljenih likova, diletanata i amatera bez političkog talenta, uglavnom dominiraju konzervativci i prikriveni nacionalisti. Naravno, ima tu i dobrih, principijelnih ljudi sa iskrenim htijenjem da se stvari promijene, ali njihov glas ostane irelevantan u političkoj paradigmi trgovine i prodaje kako u poziciji tako i opoziciji. Degutantno je po hiljaditi put slušati priče o patriotizmu i ugroženosti, sramnom SDA-ovskom pozivanju da se nominalne stranke ljevice i desnice ujedine za bosanski front; oni dobro znaju da u takvim pričama nisu potrebne nikakve javne politike o ovome i onome, programi i planovi. Prepoznajemo ovaj dramatični ton iz prethodnih mandatnih perioda o opasnosti raspada države, zbog čega oni, kao “državotvorne snage” moraju se staviti na čelo kolone i budistički skloniti svađe u stranu radi stvaranja jakog bloka. I to traje sve dok sa zločestim Dodikom i dušmanima iz HDZ-a ne formiraju vlast, postanu preko noći najbolji i najbliži saradnici koji krčme i dijele državna dobra i pare, imenuju svoje ljude na najodgovornije pozicije i jedni druge čuvaju od smjena. Koja je garancija da se tako nešto neće opet ponoviti?

Legitimitet ne donosi izbor politike, nego ljudi kao takvi, oni koji su članovi stranaka. A ti se ljudi nisu promijenili, malo je tu novih lica, sve ih već znamo i šta možemo očekivati od njih. Spasilački šablon se primjenjuje svuda gdje se vlast treba preuzeti. To što se briga za državu čuje od jutra do mraka ima strateški efekat. Tako se zapušavaju usta bilo kojoj sumnji ili kritici. Kako da kritikuješ političku “žrtvu”, nekoga ko za sebe govori da je pošten, odgovoran, da ga novac i fotelje ne interesuju, da nije ništa ukrao, a radi kao rudar od jutra do sutra, i žrtvuje se za svoj narod? Jedino što primjećujem kao činjenično stanje jeste: što se više priča o probosanskom frontu sve je manje države. Zato sam vrlo oprezan na tu demagogiju koja je ne samo srozala kvalitet života već i dovela BiH u pitanje. Državnost se topi korumpiranim novcima na njihovim računima. I tako će biti sve dok je pripadnost naciji jedina vrijednost kojom se može trgovati i pohvaliti u javnom diskursu. Imamo li nadu da ćemo afirmisati i druge vrijednosti kao preporuku bavljenje politikom? Da li će u biografiju ulaziti obrazovanje, znanje, ostvareni neki rezultati u poslovnom sektoru, nauci, kulturi? Nažalost, pripadati naciji i stranci koja te štiti omogućava da sakriješ kupovinu diplome, pronevjeru novca, namještanje tendera, samo je bitno da si ogrnut nacionalnim simbolima na reveru sakoa, da si medijski patriota, aktivan na društvenim mrežama i prepoznati borac za državu i naciju!

Dok širom svijeta jačaju međudržavne tenzije, dok populizam uzima sve više maha, dok se svakim danom potvrđuje da ništa nismo naučili iz kriza i sukoba iz prošlosti, pojedinci dokazuju da je u BiH osnovna vrijednost koja vam može donijeti benefit pripadnost, poltronstvo i podobnost a ne sposobnost, znanje i iskrenost. Važno je samo postati stranački papak.