Povlačenje ruske armije iz Hersona je ogroman poraz za Putina. Ali, u Kijevu se ne bi trebali prerano veseliti jer će se Rusi pregrupirati i rat će još dugo potrajati, smatra novinar DW-a Roman Gončarenko.

Povlače li se Rusi zaista? Hoće li ruski predsjednik Vladimir Putin prepustiti Herson ukrajinskoj armiji, iako je to jedino oblasno sjedište koje je zauzeto još od februara? U trenutku dok se tinta na dokumentima kojima je Hersonska oblast anektirana još nije ni osušila?

Sve ukazuje na to da se upravo to i događa. Rusko Ministarstvo odbrane saopćilo je da je povlačenje okončano.

Oprezne reakcije iz Kijeva pokazuju koliko je ukrajinskom vodstvu teško povjerovati u ovaj scenarij. Od jula je ukrajinska vojska američkim višecijevnim bacačima HIMARS rušila mostove na Dnjepru kako bi odsjekla linije opskrbe ruskim trupama na desnoj obali.

Pa ipak, oklijevanje u Kijevu je opravdano. Jer predaja Hersona je ogroman, historijski poraz za Rusiju, usporediv s propalim pokušajem zauzimanja Kijeva na početku invazije.

To je udarac na „patriotske" osjećaje i borbeni moral ruske vojske, koji ionako nije visok.

Putin je naučio iz prijašnjih grešaka

Iz vojne perspektive je poraz posebno gorak. Potpunim gubitkom desne obale Dnjepra, Rusija gubi kopneni most za stupanje ka Nikolajevu i Odesi. To su mjesta u kojima je, kako se mislilo, mogao biti odlučen rat.

Ako Ukrajina može zadržati ove strateške oblasti, a ima dobre šanse, urušit će se čitava ruska ratna strategija i Putinov režim će biti gubitnik.

Ako je bio tačan jedan izvještaj New York Timesa, baš zato je Putin nedavno generalima naredio da ne odustaju od Hersona. To što je sada promijenio odluku pokazuje da je šef Kremlja naučio iz grešaka a to je opasno u pogledu budućih planova.

Iz ruske perspektive je logično da se odustane od desne obale kad se već ona jedva može opskrbljivati i braniti. To su govorili i zapadni vojni stručnjaci. Ali do sada je traženje logike u ruskoj agresiji bilo traćenje vremena jer je od početka 2014. godine ovaj rat manifestacija ludila.

U mnogim člancima i knjigama se opisuje da Rusija tradicionalno u ratu ne mari mnogo za ljudske gubitke. Ni rat u Ukrajini nije izuzetak. No Rusija jednostavno nema dovoljno boraca za odbranu hiljada kilometara fronta. Zato se nastavlja mobilizacija.

Putinov pristanak na, za njega sramotno, povlačenje iz Hersona znači da, nakon brojnih poraza, ni on više ne može ignorirati realnost. Pa ipak, Putin neće odustati od plana da zaposjedne što više ukrajinskog teritorija i svrgne vlasti u Kijevu.

Herson može doživjeti sudbinu Mariupolja

Rusija sigurno neće dozvoliti ukrajinskoj vojsci da se mirno ugnijezdi i prezimi u Hersonu. Postoji rizik da Rusi miniraju branu kod Nove Kahovke i za to optuže Ukrajince. To bi bila katastrofa za ljude u regiji i usporilo bi napredak ukrajinske vojske.

Čak i bez toga, Rusi će s lijeve obale Dnjepra vjerovatno gađati ukrajinske položaje u Hersonu. Taj grad bi mogao doživjeti sudbinu Mariupolja, i postati grad duhova.

Ove zime bi u oblasti Hersona moglo doći do artiljerijskog rata bez pomicanja linije fronta. U Donbasu će pak biti intenzivnije. Moguće je da će Rusi ojačati svoje jedinice na istoku trupama koje se sada povlače iz Hersona

To smo već vidjeli nakon poraza kod Kijeva kada su trupe pomaknute istočno, te su Rusi zauzeli Sjeverodonjeck i Lisičansk. To je pouka Kijevu da se ne veseli pretjerano zbog Hersona. Konačni poraz Rusije je još daleko.

Glavna pouka je pak da Ukrajina itekako može odoljeti ruskoj nadmoći. To je jasan signal i Zapadu koji je pružao obilatu podršku jer bez te pomoći, ne bi bilo ukrajinske pobjede u Hersonu.