Naša današnja priča govori o posljednjem podvigu američkog vojnika Thomasa Alexandera Bakera (1916-1944)

Iako je bio dječak nije poznavao strah, a neprijatelje je likvidirao kao da je bio obdaren nadljudskim sposbnostima. Činom narednika te Medaljom časti, najvišim vojnim ordenjem koje dodjeljuje Vlada Sjedinjenih Američkih Država, nagrađen je posthumno, zbog junaštva koje je iskazao u bitki pacifičke kampanje Drugoga svjetskog rata vođene 1944. godine na otoku Saipanu.

Vječno nasmijani mladić iz Troya, gradića u američkoj saveznoj državi New York, američkoj vojsci se pridružio nedugo nakon mature. Nakon što je završio temeljnu obuku, poslan je na bojište kao član 27. pješačke divizije. Dana 19. juna 1944. godine, na Saipanu, predvodio je svoju jedinicu u napadu na dobro utvrđen japanski položaj. Neprijatelji su otvorili paljbu na njega i suborce, da bi im se Baker samoinicijativno približio na osamdeset metara i raznio ih bazukom.

Nekoliko dana kasnije, sam je napao i likvidirao dvije grupe japanskih vojnika, a svaka je brojala petnaestak ljudi. Šestorica neprijatelja uspjela su pobjeći i sakriti se u šikari. No, Baker ih je pronašao i likvidirao.

Dana 7. jula 1944., brojčano nadmoćne japanske snage napale su američki tabor. Premda teško ranjen, Baker je odbio da ga evakuiraju. U borbi iz neposredne blizine, života je lišio desetke neprijatelja. Pucao je sve dok nije ostao bez municije, a zbog gubitka krvi, umalo i bez svijesti. Prilikom povlačenja, drugovi su ga pokušali odvući na sigurno, što je odbio riječima: “Samo vas usporavam… Ostavite me ovdje, za mene je ionako prekasno!”. Prije nego što su poslušali Bakera i ostavili ga prislonjenog uz stablo, dali su mu pištolj s osam metaka.

Nekoliko dana kasnije, kad su zauzeli taj položaj, Amerikanci su pronašli Bakera na mjestu na kojem su ga i ostavili. Ležao je mrtav ispod stabla, s praznim pištoljem u ruci. Oko njega, ležala su tijela osmorice japanskih vojnika. Na svakog od njih potrošio je po metak.

(SB)