ODLAZAK ZLOGLASNOG KARADŽIĆEVOG RATNOG SENATORA: Preminuo Rajko Petrov Nogo, evo kako je pisao o muslimanima…

Branio je Nogo Karadžića i Mladića i dok su bježali od zakona, uz malu pomoć Koštunice i cijele srpske državne mašinerije.

  • Kultura

  • 28. Nov. 2022  28. Nov. 2022

  • 7

Rajko Petrov Nogo, pjesnik, esejista i književni kritičar preminuo je jutros u 77. godini.

Iz rodnih Borija, u Zagorju u Hercegovini, stigao je u Sarajevo i tu započeo školovanje. Nakon osnovne škole završio je Učiteljsku školu u Sarajevu, diplomirao je Jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik na sarajevskom Filozofskom fakultetu, a magistrirao na Filološkom fakultetu u Beogradu.Preselio se 1982. godine iz Sarajeva u Beograd.

Od 2000. godine predaje poeziju i kritiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske izabran je 27. juna 1997, a za redovnog 21. juna 2004. godine.

Nogo je bio ratni senator Republike Srpske, saradnik i istomišljenik ratnog zločinca Radovana Karadžića, zagovornik ideologije krvi i tla a te zasluge mu saborci nisu zaboravili, uključujući i Aleksandra Vučića iz čijih ruku je primio zlatnu medalju za izuzetne zasluge u javnim i kulturnim delatnostima,. Krvoločni poeta koji se 1994. godine retorički pitao: “Zar se naša braća Muslimani ne boje naše krvi nenamirene?” i vampirski prijetio: “Mi moramo pokusati svoju porciju krvi” – tako je zaslužio orden od onoga koji je prijetio ubistvom stotinu Muslimana za jednog Srbina. Poetama nikad dosta tuđe krvi, a sve zarad stvaranja Velike Srbije. A kad ne može nožem, tenkom i haubicom – tu je kultura kao alternativno oružje za doba prinudnog mira, dok ne dođu neka bolja vremena. Pisao je o tome laureat u memoarskoj knjizi “S mene pa na uštap”: “Gle, gle. Čitam u novinama teze za razgovor na temu Srpski kulturni prostor, a ta se tema uvek pojavi kad god gubimo državni prostor. Što ne možemo državnom granicom, carinom, policijom i vojskom, obdržavaćemo kulturnim i duhovnim prostorom do nekih boljih vremena”.

Branio je Nogo Karadžića i Mladića i dok su bježali od zakona, uz malu pomoć Koštunice i cijele srpske državne mašinerije. Tačno 18 godina prije nego što će dobiti zlatnu medalju od Vučića, 15. februara 2004. Nogo je za svoju rodoljubivu liriku dobio nagradu “Odzivi Filipu Višnjiću”. Nogo je u prigodnoj besjedi osavremenio epsku poeziju: “Savremene planetarne dahije i ove naše lokalne poturice, u postdejtonskoj i postmodernoj reviziji, ali i proizvodnji istorije, ničim se drugim ne bave do sječom knezova”. Zatim je citirao Filipa Višnjića i “Početak bune protiv dahija”: “Jednog kneza prevarit možete/ jednog poseć, a dva će uteći”. Na kraju je poentirao, objašnjavajući da su Mladić i Karadžić savremeni pandani knezovima: “Tu dvojicu što su utekli narod je prepoznao i svojijem krilom zakrilio. Nije narod, kako novi usrećitelji govore, njihov talac. Narod im je jatak. Da je drugačije, do sada bi ih na prevaru uhvatili i posjekli”.

(SB)

Komentari - Ukupno 7

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...