Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana u razgovoru za Faktor govorio je o tezi, koju je u svom autorskom tekstu za "Foreign Affairs" iznio njemački kancelar Olaf Scholz.

Njemački kancelar je analizirajući aktuelna dešavanja u svijetu između ostaloga istakao da bi nove blokovske podjele mogle ići preko Balkana. 

Autorski tekst Olafa Scholza je obična proklamacija njemačke vanjske politike koju možete pronaći na zvaničnoj stranici Ministarstva vanjskih poslova te zemlje. Radi se o generalnim stavovima njemačke države, od kojih niti jedan nije revolucionaran, naprotiv, radi se nabrajanju aktivnosti, koje sprovodi SR Njemačka na vanjskom i unutrašnjem planu. Tema je Rusija i šta to radi Njemačka, da se zaštiti i da pomogne Ukrajini, smatra Bećirović.

Da li je kancelar Olaf Scholz bio jasan u pogledu agresije na Ukrajinu imajući u vidu da je ranije podržao Angelu Merkel da je vodila dobru politiku prema Ruskoj Federaciji? 

U navedenim autorskom tekstu nema niti jedne rečenice o odgovornosti SR Njemačke zbog savezništva sa Ruskom Federacijom od pada Berlinskog zida. Njemački kapital ima u vlasništvu preko 4.000 firmi u Rusiji i neposredno 250.000 radnih mjesta u Njemačkoj zavisi od izvoza u Rusiju. Posebna je priča u vezi sa ruskom opskrbom plinom i Njemačkom. Kancelar Scholz je rekao, da je Njemačka kriva za "dva razorna svjetska rata i veliku patnju", ali nije rekao da je unutar Evropske unije i šire, Rusija imala najveću podršku upravo Njemačke i da ona snosi dio odgovornosti za Putinove poteze, kojima je ugrožen evropski i svjetski mir. Njemački lobi je najjači u Moskvi. Priča u "Foreign Affairsu" odnosi se skoro isključivo na aktuelnu situaciju u Ukrajini i pomoć Njemačke. Nevjerovatne su i pogubne pogreške njemačke politike u svijetu, uključujući dva svjetska rata, ali i Balkan na kojem se još uvijek sprovodi pogrešna njemačka politika. 

Scholz je rekao, da su se na zapadu složili da pristupanje EU svih šest zemalja zapadnog Balkana mora konačno postati realnost, cilj kojem je, kako navodi i sam lično posvećen? 

Njegove tvrdnje da je oživio takozvani Berlinski proces za zapadni Balkan, koji će da produbi saradnju u regionu, zbližiti zemlje i njihove građane i pripremiti ih za integraciju u EU je manje od floskule i ništa ne znače. Time želi anulirati autohtonu inicijativu Otvoreni Balkan, jer nije u funkciji njemačkih interesa. Njemačka dopušta visokom predstavniku Christianu Schmidtu, da uvodi BiH u neizvjesnost i instalira u vlast izborne gubitnike unutar probosanskog političkog faktora što predstavlja suspenziju demokratije i anuliranje izbornih rezultata. Schmidt nameće ustavne promjene u Federaciji BiH u izbornoj noći želeći nagraditi i odobrovoljiti Dragana Čovića (HDZBiH), da ne napravi navodnu hrvatsku samoupravu i entitet, a pri tome još nije demantirao izjave hrvatskog premijera Andreja Plenkovića (HDZ), da je Zagreb skrojio i servirao ustavne promjene u Federaciji BiH. 

Njemačka i Schmidt uvode Bosnu i Hercegovinu u opasnost kao i Ukrajinu, kao i pregovarači oko BiH, koji izvještavaju svoje vlade da rade na revitalizaciji Washingtonskog sporazuma, a ustvari oni politički demontiraju Washingtonski sporazum i vraćaju u život tzv. HR Herceg-Bosnu i moguću podjelu BiH. Autorski tekst njemačkog saveznog kancelara Olafa Scholza je sličan djelovanju Christiana Schmidta u BiH. Puno priče, a ništa konkretno i ponovno greške. Zapadni Balkan je greška njemačke politike, koju je etablirala kancelarka Angela Merkel, a Scholz je bio njen vicekancelar. Merkel je odrasla u ambijentu Berlinskog zida, to je njen mentalni sklop, i taj zid stvorila je prema Balkanu. Christian Schmidt (CSU) je personifikacija pogrešne njemačke politike na Balkanu i u BiH, koja će ako se ovako nastavi doživjeti debakl. Čak je i Wolfgang Schäuble (CDU), kreator, sudionik i analitičar njemačke politike posljednjih decenija priznao, da se ugled SR Njemačke srozao zbog pogrešaka u politici prema Rusiji i Merkelovu smatra najvećim krivcem. Njemačka plaća najvišu cijenu ruske invazije u Ukrajini, ali još uvijek održava tijesne veze sa Moskvom. 

Šta je rješenje za ovakvu Njemačku politiku? 

U Berlinu su ostali kadrovi Merkel na važnim pozicijama, koji ne poštuju volju Bundestaga. Sam Olaf Scholz kao njen vicekancelar je jedan od njih. Posebno u diplomatiji, iako je ministrica vanjskih poslova Njemačke Annalena Baerbock, marljiva, prodorna i nije ograničena utjecajima starih struktura, ipak, zasada ne može promijeniti Merkelovu zaostavštinu. Diplomatski izvori dovode Merkelovu u vezu i sa "non-paperima". Odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta je u direktnoj suprotnosti sa nedavnom rezolucijom Bundestaga, ali i sa rezolucijama EU u kojoj pojedini njemački EU parlamentarci žestoko kritikuju visokog predstavnika Schmidta. Visoki predstavnik Schmidt i pregovarači su Milorada Dodika (SNSD) i Dragana Čovića (HDZBiH) rehabilitirali i napravili "dobre momke" i gurnuli prst u oko Njemačkoj, SAD i EU. 

U BiH je sve problem za navedene osim podjele BiH i ruske prijetnje prema BiH, što dodatno ojačava Dodika i Čovića. Niti će Srbija u NATO, niti će se dogovor iz Karađorđeva o podjeli BiH biti suspendovan, a niti je moguće podijeliti Bosnu i Hercegovinu, to svi znaju i opet pokušavaju udovoljiti razbijačima BiH. Licemjerna politika Njemačke i EU vidi se kroz toleriranje hrvatskog premijera i predsjednika, Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, koji naizmjenično bez sudjelovanja centralne vlade u Sarajevu obilaze dijelove BiH nastanjene Hrvatima, dodjeljuju ordene presuđenim ratnim zločincima i time potvrđuju pravosnažnu potvrđenu agresiju Hrvatske na BiH i Udruženi zločinački poduhvat. Da ne spominjemo Angelu Merkel i pomoć pri osnivanju političko mafijaške stranke GERB Bojka Borisova u Bugarskoj, negativnu ulogu u blokiranju početka pregovora Sjeverne Makedonije sa EU, njena uloga u formiranju nekoliko vlada na Kosovu, veze sa HDZ-om u Hrvatskoj koji baštini tradiciju NDH-a, Christiana Schmidta sam već spomenuo i moglo bi se još mnogo toga dodati. To su vrijednosti na kojima počiva Njemačka politika danas, i to ne može proći. U BiH nije moglo proći ni u Drugom svjetskom ratu. Ne treba podcjenjivati patriotske snage u BiH.