Da li je odluka da Bosna i Hercegovina dobije kandidatski status za EU uslovljena momentalnom geopolitičkom situacijom ili navodnim progresom u zemlji i šta se promjenom statusa zaista mijenja, Glas Amerike je razgovarao sa Kurtom Bassuenerom, koosnivačem i jednim od čelnika Vijeća za politiku demokratizacije.

Euroatlantske integracije su svakako dio dugoročnih ciljeva BiH, kandidatski status u EU bi svakako trebao biti dobar korak u tom pravcu, međutim, čime je ova odluka motivisana i šta ona znači na terenu.

„Mislim da odluka uopšte nije bila motivisana internom dinamikom progresa i vjerujem da je i sama Evropska unija morala da objasni da ovo nije nagrada za uspjeh političara, nego za narod. Međutim, to jeste nagrada za političare. Ovdje se zloupotrebljava jedan opravdan osjećaj očaja kod prosječnih građana, koji vape za bilo čim što izgleda kao korak naprijed. Vidjeli smo ovo i ranije, gdje se deklarativno spominje progres, a u stvari dolazi do regresije, a zašto bi se političari promijenili kada ih se nagrađuje za regresiju”, odgovara Bassuener.

Poznato je da će kandidatski status donijeti i nove fondove, te se postavlja pitanje, ako je 70 posto međunarodne pomoći od završetka rata u BiH pronevjereno, kako tvrde nezavisne procjene, na koji način se može osigurati odgovornije i transparentnije trošenje evropskih razvojnih fondova sa istim političkim establišmentom.

„Osim ako se uvedu posebne mjere, nema indikacija da će se ovim fondovima raspolagati išta odgovornije nego prethodnim infuzijama novaca. Fundamentalna stvar ovdje je da međunarodni akteri ovdje kupuju, tj. iznajmljuju na određeno vrijeme, jedan socijalni mir, jer ono što oni stvarno žele je pacifikacija, i također legitimiziraju trenutnu vlast, umjesto da promijene sistem koji podržava korupciju. Mi smatramo da je ovo samo produbljuje krizu, kao što je to učinila i promjena izbornog zakona, samo dalje pospješuje ovu oligarhijsku neodgovornu politiku u kojoj se novac posuđuje u ime naroda, a narod nije korisnik tih fondova”, kaže Bassuener.

Ukratko, do promjena na ovaj način neće doći, jer nema nikakvih posljedica za flagrantnu korupciju. S druge strane, u vrijeme dok su bile kandidati za članstvo u Evropskoj uniji, zemlje kao što su Hrvatska i Rumunija su zaista morale pokazati konkretne rezultate borbe protiv korupcije, te je jedan broj visokorangiranih korumpiranih političara doista završio u zatvoru prije pridruživanja Uniji. Da li se tako nešto može očekivati u BiH?

„To bi moralo značiti da pravosuđe, koje je podređeno političkim interesima, mora pokazati odlučnost i moć… Ja nemam povjerenja u to da ćemo vidjeti tu čistku, barem ne za one koji povlače poteze. Povrh toga, ovo je jedan sistematski problem, i kao što mi kažemo na engleskom, to vam je kao pucanje u lavor pun riba. Dakle, ako vam je korupcija cilj, i u tom pravcu pucate, ne možete promašiti, jer ovaj sistem je takav da omogućava korupciju”, govori Bassuener.

On smatra da cijeli sistem, tj. Dayton, treba reformisati i izaći iz ekskluzivno etničkih okvira. Evropska ili euroatlanska budućnost se neće desiti u ovom kontekstu, ali i koncept građanskog uređenja, također treba redefinirati.

Optimizam za razrješenje krize Bassuener vidi u angažiranju građana i opozicije, i poziva da i oni pređu sa riječi na djelo i pronađu alternative Daytonu koja će političare držati odgovornima i da konačno zamijene reakciju akcijom.

Bassuener zaključuje riječima da ljudi mogu mobilizarati svoje snage protiv nečega, ali moraju znati šta žele poslije toga da bi promjene zaista i došle.