Naša današnja priča vodi vas u Francusku u davnu 1937. godinu.

Naime, devetnaestogodišnji Angelo Hays krenuo je na uobičajnu vožnju motociklom, a kako nije imao kacigu na glavi, upravo ga je to dovelo do najstrašnijeg mogućeg scenarija, da bude živ zakopan. Angelo je imao nesreću u kojoj je u potpunosti uništen njegov motocikl, a on je nakon pada s njega udario glavom u beton.

Ljekari su prilikom pregleda njegove glave utvrdili višestruke frakture lubanje, a nakon što su mu opipali puls i nisu ga pronašli, mladića su proglasili mrtvim. Kako je mladićevo lice bilo unakaženo, roditeljima je preporučeno da zapamte sina u svom najboljem izdanju, i da ga pokopaju bez tada klasičnog otvaranja sanduka.

Angelo je stradao u ponedjeljak, a pokopan je već u srijedu. Agenti osiguravajućeg društva su postali sumnjičavi nakon mladićeve smrti jer je Angelov otac nekoliko dana prije smrti sina sklopio na njegovo ime policu životnog osiguranja, u vrijednosti koja bi odgovarala današnjem iznosu od 200.000 američkih dolara.

Pored toga u polici je navedeno da bi u slučaju sinove smrti otac bio uživatelj police. Upravo zbog činjenice da je bilo neobično da devetnaestogodišnjak ima policu životnog osiguranja te da se ona sklopi 14 dana prije smrti osiguranika, agenti su bili više nego skeptični prema cijelom slučaju.

Zbog toga su počeli istraživati okolnosti mladićeve pogibije. Ono što su zaključili ih je dodatno uznemirilo, posebno zbog činjenice kako je otac podnio zahtjev za isplatom osiguranja samo dan nakon pogreba. Utvrdili su da je na dan nesreće vrijeme bilo lijepo bez uvjeta koji često dovode do nesreće poput mokre i skliske ceste. Uz to saznali su da je mladić bio iskusan i izvrstan vozač iz razgovora s njegovim prijateljima. To im se učinilo dodatno sumnjivim. Na kraju su došli do zaključka da se ovdje možda radi o pokušaju prevare osiguravajuće kuće, pa su zatražili ekshumaciju tijela.

Nakon što je njegovo tijelo stiglo na Institut za forenziku uočeno je da je on još topao i da je ustvari mladić živ. Kako je bio u dubokoj komi tijelo mu je zahtijevalo manje kisika, što ga je spasilo od inače sigurne smrti. Nakon višestrukih operacija potpuno se oporavio. Svoje neugodno iskustvo odlučio je iskoristiti u poslovne svrhe pa je izradio sigurnosni lijes opremljen radioodašiljačem, uz dodatke poput ormarića za hranu i hemijskog toaleta, izum koji je često reklamirao na TV-u.

Na dva festivala demonstrirao je efikasnost svog lijesa prvo na sajmu u Saint-Aulayeu gdje je preživio u lijesu 30 sati pod zemljom 1974, a drugi put deset godina kasnije u Aubignyju, također u Francuskoj gdje je pak preživio dva puna dana u svom lijesu.

(SB)