Droga postoji u legalnoj sivoj zoni. Odobrena je prije pedeset godina kao analgetik koji propisuje veterinar, nije navedena kao kontrolirana supstanca za životinje ili ljude i stoga ne podliježe strogom nadzoru. Dakle, nije bila na radaru federalnih organa za provođenje zakona.

Tracey McCann užasnuto je gledala kako se modrice, na koje je navikla dobivati zbog ubrizgavanja fentanila, počinju stvrdnjavati u oklop od skorenog, pocrnjelog tkiva. Mora da je nešto ubačeno u drogu, pomislila je.

Zamjena dilera nije pomogla. Ljudi su govorili da svi dobavljači u drogu dodaju nešto što uzrokuje strašne, bolne rane.

“Ujutro bih se probudila plačući jer su mi ruke umirale”, rekla je 39-godišnja McCaan, piše The New York Times, prenosi Stav.ba

U njenom destruiranom kvartu u Philadelphiji, ali i drugdje u “vrućim narkotičnim zonama” širom zemlje, sredstvo za smirenje životinja zvano xylazin – poznato kao tranq, tranq dope i zombi droga – koristi se kao dodatak za fentanil, čineći njegov utjecaj još razornijim.

Xylazin uzrokuje rane, koje, ako se ne liječe, mogu dovesti do amputacije. Izaziva višesatni blackout čineći korisnike ranjivim na silovanje i pljačku. Kad ljudi dođu k sebi, fentanil je već odavno izblijedio i odmah žude za novom dozom. Budući da je xylazin sedativ, a ne opioid, otporan je na standardne tretmane za poništavanje predoziranja opioidima.

Više od 90 posto laboratorijski testiranih uzoraka droge u Philadelphiji bilo je, prema najnovijim podacima, pozitivno na xylazin.

“Prekasno je za Philly”, rekao je Shawn Westfahl, terenski radnik u Prevention Point Philadelphija, tri decenije starom zdravstvenom centru u Kensingtonu, četvrti u epicentru gradske trgovine drogom. “Ako druga mjesta širom zemlje imaju izbor da to izbjegnu, moraju čuti našu priču.”

Studija objavljena u junu otkrila je xylazin u opskrbi lijekovima u 36 država. U New Yorku je pronađen u 25 posto uzoraka droga, iako zdravstveni zvaničnici kažu da je njegova stvarna prisutnost sigurno veća. U novembru je Uprava za hranu i lijekove izdala upozorenje kliničarima na četiri stranice o xylazinu i njegovoj štetnosti.

U decembru je Ured za nacionalnu politiku kontrole droga rekao da pomno prati širenje, a časopis Pediatrics objavio je analizu tri slučaja uzimanja xylazina od strane male djece.

Ali prava prevalencija xylazina nije poznata jer bolnice ne testiraju.

Droga postoji u legalnoj sivoj zoni. Odobrena je prije pedeset godina kao analgetik koji propisuje veterinar, nije navedena kao kontrolirana supstanca za životinje ili ljude i stoga ne podliježe strogom nadzoru. Dakle, nije bila na radaru federalnih organa za provođenje zakona.

Kao i kod mnogih drugih zarobljenika tranqom, pakao gospođe McCann započeo je s opioidima na recept. Godine 2009, kada je imala 27 godina, razvila je ovisnost o lijekovima protiv bolova koji su joj prepisani nakon teške saobraćajne nesreće. Dečko, kojeg je upoznala na jednom od svojih šest boravaka na rehabilitaciji, navukao ju je na heroin. Jeftiniji i snažniji fentanil je istisnuo heroin s ulice. S pandemijom Covid-19 tranq je upao u Philadelphiju.

Prošlog jula izbačena je iz svoje sobe u Kensingtonu. “Spavala sam na trotoarima plačući svake noći, znajući da sam bolja od toga”, rekla je McCann. Neko pored nje ubijen je iz vatrenog oružja. Muškarac je pokušao da je siluje, ali se ona branila rezačem za konzerve. Na vrelim ljetnim ulicama viđala je ljude čije su rane izazvane tranqom bile prekrivene muhama i crvima.

Čak i nakon toga, priznala je, nije se mogla odvojiti od te droge.

Nedavnog prohladnog popodneva stotine ljudi ispunile su ulice oko Prevention Pointa, noseći korištene špriceve za razmjenu za sterilne. Neki su se potom uputili u kliniku za zbrinjavanje rana u centru, gdje je u protekle tri godine zabilježen porast posjeta za 313 posto.

Brooke Peder, 38-godišnja tattoo umjetnica, otkotrljala je svoja invalidska kolica do mjesta razmjene i predala galonski kontejner napunjen špricevima. Njena majka, sestra i supruga umrle su od predoziranja. Prije nešto više od godinu njena desna noga morala je biti amputirana zbog infekcije rane izazvane tranqom.

Gospođa Peder, koja se drogira u Kensingtonu već trinaest godina, rekla je da želi upozoriti na tranq, posebno novopridošlice, koje stižu u njen kraj namamljene desetljećima starom reputacijom tržišta droge. Dolaze iz cijele zemlje. Mnogi plaćaju lokalcima da traže drogu, dok se sami ne pretvore u lokalce.

Odmotala je zavoj od lakta do dlana. Ispod mrlja pocrnjelog tkiva, otkrivenih bijelih tetiva i gnoja, oštećeno meso bilo je vruće i crveno. Kako bi spriječila bolno skidanje sa xyilazina, ubrizgava tranq nekoliko puta dnevno. U strahu da bi ubrizgavanje na novo mjesto moglo stvoriti novu ranu, nevoljko uštrcava drogu u svoju gnojnu podlakticu.

“Droga za smirenje doslovno jede tvoje meso”, rekla je. “To je samouništenje u svom najboljem izdanju.”

Tranq je stalno promjenjiva mješavina xylazina, sedativa i opioida, pri čemu se svaka vrsta lijeka vezuje za različite moždane receptore. Iako postoji dovoljno istraživanja o opioidima, gotovo da ih nema o xylazinu kod ljudi. Premda je otkriven kod fatalnih predoziranja, gdje su bili prisutni i opioidi, direktna korelacija xylazina sa smrtnošću nije utvrđena.

Xylazin je razvijen 1962. godine kao anestetik za veterinarske procedure. Ispitivanja na ljudima obustavljena je jer je lijek doveo do respiratorne depresije izazivajući nizak krvni tlak. Njegova upotreba, kao zamjena za heroin, najvjerovatnije je počela 2000-ih. Studija iz 2011. godina otkrila je da ljudi u poljoprivrednim područjima Portorika ubrizgavaju sebi “anestesia de caballo” (anesteziju konjima) i razvijaju teške čireve na koži.

U Kensingtonu, koji ima značajnu portorikansku populaciju, droga je pronađena 2006. godine. Ali je tek 2018. godine upotreba tranqa eskalirala. Neki epidemiolozi teoretiziraju da su tokom pandemije bočice domaćeg xyilazina, kupljene putem interneta na veterinarski recept ili preusmjerene iz veterinarskih lanaca snabdijevanja, postale popularne zbog niskih cijena.

Naivni kupci iz Kensingtona vidjeli su prednost u novom miksu: vrećica heroina koštala je desetak dolara, a vrećica tranqa upola manje.

Ali to je ubrzo došlo na naplatu. Kim Barauskas (53) pitala se zašto je, nakon što se drogirala, pa pala i kasnije se probudila, odmah osjetila “da mora dobiti još jednu injekciju”.

“Većina ljudi mi kaže: ‘Volio bih da mogu pronaći drogu koja nema xyilazin’”, ispričao je dr. Joseph D’Orazio, stručnjak za toksikologiju i medicinu ovisnosti u Univerzitetskoj bolnici Temple u Philadelphiji koja liječi desetine korisnika xyilazina dnevno.

Teško je poništiti predoziranje ondje gdje je bio uključen xyilazin. Doza naloxana, lijeka za zaustavljanje predoziranja, koji blokira ili poništava učinak opioida na moždane receptore, pozabavit će se fentanilom, ali ipak neće pomoći žrtvu koja je sedirana xyilazinom. Očajnici mogu pokušati uzeti drugu ili treću dozu naloxana. Ali previše naloxona može nekoga dovesti do odustajanja zbog povraćanja i grčenja.

Onima koji pomažu pri odvikavanju, savjetuje se da provjere da li osoba diše, zaštite glavu i disajne puteve, daju dozu naloxona i pozovu pomoć.

Čak i kada je obuzdavanje opioida ograničeno, grubo odvikavanje od xyilazina se nastavlja. Ljudi nastavljaju koristiti tranq iz straha da se ne “razbole”, jer su izloženi nuspojavama: migrena, dvostruki vid, mučnina, utrnulost prstiju na rukama i nogama, znojenje i anksioznost koja zvecka po tijelu. Još ne postoji medicinski protokol za rješavanje ovih simptoma, a dr. D’Orazio obično za to koristi lijekove protiv anksioznosti.

Doktori teško razumijevaju zašto xyilazin uzrokuje rane toliko jake da u početku liče na hemijske opekotine. Lesto se čak i ne pojavljuju na mjestima uboda, već na potkoljenicama i podlakticama.

Tranqom spaljene podlaktice gospođe McCann smrdjele su, curile, svrbjele i pekle. Prati ih redovno bilo je gotovo nemoguće, jer su joj javni toaleti bili jedini izvor čiste vode.

Konačno je stigla do klinike Prevention Pointa za njegu rana, gdje su medicinske sestre sanirale njene rane, davale antibiotsku mast i potrepštine te je naučile kako da mijenja zavoje. Koristeći škare za nokte na nogama i alkoholne maramice, pedantno je podrezala gaze.

Jednog augustovskog dana postala je svjesna sebe: normalno teška 75 kilograma, bila je pala na 45 kilograma “Mislila sam, ili moram sebi dati smrtonosnu injekciju xylazina ili otići iz Kensingtona”, rekla je.

Jedina osoba koja joj je dozvolila da koristi mobilni telefon bio je tip kojem su bili amputirane ruka i noga zbog rana od tranqa. I dalje je sebi davao injekciju u patrljak.

Zatim je donijela konačnu odluku.

Sada, u svom petom mjesecu trezvenosti u intenzivnom ambulantnom programu u blizini St. Louisa i na zdravoj težini, gospođa McCann istovremeno je zapanjena i ponosna na postignuti napredak. Od zgloba do lakta, njeni vijugavi ružičasti i ljubičasti ožiljci putokaz su izgubljenosti i pronalaska. “Ljudi ovdje mogu misliti da moje ruke izgledaju zaista ružno, ali još nisu upoznati s ranama izazvanim tranqom”, rekla je. “Meni sada moje ruke izgledaju zaista prelijepo.”

Jednog popodneva, gospodin Westfahl, koji koordinira timom za prevenciju predoziranja Prevention Pointa, prošetao je Kensington avenijom dijeleći besplatne doze spreja za nos narcana, lijeka za poništavanje predoziranja opioidima. On i još jedan terenski radnik obilazili su ulice po kojima su se neki ljudi otvoreno drogirali pred lokalnim stanovnicima i radnicima u prodavnicama. Skljokali su se zatim na parking i na ulaznim vratima, pognutih glava, iskrivljenih vratova. Trojica su se zgurala oko male lomače, spalivši ćebe kao ogrjev.

U roku od 45 minuta dvojica muškaraca podijelila su više od stotinu doza narcana. Okačili su plave komplete za čišćenje od opioida na ulične stubove da ih svako može zgrabiti, napunjene rukavicama za jednokratnu upotrebu, narkanom i plastičnim štitnicima za usta za reanimaciju.

Ranije preplavljeni fentanilom, organizacije socijalne zaštite, službenici javnog zdravstva i klinike počinju shvaćati kako da se nose sa tranqom. Florida je počela tretirati xyilazin kao kontroliranu supstancu. Očekuje se na federalnoj razini mnogo revnosnije praćenje recepata i dobavljača lijeka, uključujući i online transakcije.

Zvaničnik Uprave za borbu protiv droga, koji je odbio da bude imenovan, rekao je da je agencija bila u kontaktu sa FDA-om i da se raduje onome što će uslijediti.

Za sada je praktični cilj minimizirati štetu od xyilazina edukacijom onih koji bi mogli biti izloženi, pozivajući ih da ga ne koriste. Mnogi lideri u takozvanom pokretu za smanjenje štete zalažu se za nadzirana mjesta ubrizgavanja, gdje bi ljudi droge mogli koristiti u sigurnijim uvjetima, pa čak i testirati ono što uzimaju. Samo dva takva mjesta postoje u Sjedinjenim Američkim Državama, oba u New Yorku, gdje ljudi za deset minuta mogu saznati sadrže li njihovi lijekovi xyilazin.

Zdravstveno odjeljenje Philadelphije kontaktiralo je kliničare koji rade s pacijentima izloženim tranqu, a dr. D’Orazio održao je iscrpna predavanja o tome kako upravljati slučajevima.

Dugogodišnja prepreka napretku jeste i sramota. Ljudi koji koriste droge često se osjećaju previše umorni od svojih rana da bi izišli iz sjene i zatražili pomoć.

Tu sramotu mogu produžiti i zdravstveni radnici, koji muku ovih pacijenata, dok prolaze kroz odvikavanje, katkad razumijevaju kao puku potragu za drogom. “Stigma je tako duboko ukorijenjena u bolničkoj kulturi”, rekla je Sara Wallace-Keeshen, medicinska sestra Prevention Pointa koja nosi ležernu odjeću, a ne medicinske kute, nadajući se da će izgledati gostoljubivije.

Gospodin Westfahl nastavio je svoje putovanje niz Kensington aveniju. Iznenada, na raskrsnici Kensingtona i Alleghenyja, iz okupljene gomile začuli su se povici: ”Uzmi Narcan!”

Muškarac je ležao na trotoaru bez svijesti.

Objašnjavajući da je prošao obuku prve pomoći, Westfahl je zamolio ljude da se sklone. Navukao je jednokratne rukavice, provjerio čovjekov puls i otvorio mu usta kako bi se uvjerio da nema hrane, čepove za špriceve – sve ono čime bi se mogao udaviti. Westfahl mu je zabacio glavu unazad kako bi provjerio disanje i držao disajne puteve otvorenim. Zatim je, stisnuvši pesnicu, brzo kotrljao zglobove prstiju gore-dolje po čovjekovim grudima trljajuću mu grudne kosti jer iznenađujući bol može nekoga probuditi. Čovjek je zapanjen počeo dolaziti k sebi.

Westfahl i neki od prolaznika nježno su ga podigli. Još pod jakim sedativima, ljuljao se na ledenom vjetru, spuštenih pantalona. S obje strane dvije su žene uvukle ruke u njegovu otvorenu, lepršavu jaknu.

Petljali su za njegovim rajsferšlusom osiguravajući da mu bude toplo. Zatim su zagrljeni krenula nazad niz Kensington aveniju.